Polemika Jergović-Aralica

Polemika jergon – aralica najgora je stvar koja se dogodila u našoj književnosti u zadnjih dvadeset godina. Čak je gora i od FAK-a, najgori događaj bez premca.

Dva pučka, “pisca iz devetnaestog stoljeća” (ovo moram pisati pod navodnicima, jer je to stoljeće dalo izvrsne autore) tobože se “poklaše”, malo divane i naprave pri tom sebi reklamu, a sve je to tobože tumačeno kao sukob ljevice i desnice iako nije imalo nikakav sadržaj, osim solidnog vrijeđanja. Na kraju je najviše koristi imao jergon, stari manipulator, jer su ljevičari krenuli da ga brane, to jest da napadaju aralicu da sami ne bi ispali desničari.
Tako je ovaj seljačina jergović, koji je divanio nekoliko “romana” ispao napredan i veliki borac za ideale ljevice.

Sada, kada je konačno bačen na koljena sa svojim katastrofalnim, preopširnim, nepreciznim i maglovitim pisanjem dohvatio se opet starog magarca aralice, koji je utekao đavlu s lopate (ima valjda devedeset godina), da ga po drugi put vadi.

Da ne bi ispalo da je aralica nešto bolji kit dodat ću da je navlas isti jergonu, kvazi devetnaesto stoljeće, maglovit, preopširan, itd. Dakle, riječ je o sukobu dva pučka pisca bez sadržaja.

Kako sad odjednom aralica ponovo postaje relevantan? Pa tog morona nitko ne šljivi godinama. To je jergonu jedini izlaz iz mišje rupe u koju je stjeran kad je raskrinkano njegovo loše pisanje, novo bacanje magle tobožnji sukob lijevih i desnih. Legao mu je ko kec na desetku.
Pa ta dva morona bi trebala zajedno ići na kavu, jer samo jedan drugome rade reklamu. Ljevica i desnica, pa što ta dva morona uopće znaju o tome?

Piše: Rade Jarak

Portal Knjigomat.com