PLAĆEN  ZA VRIJEĐANJE SISAČKOG BISKUPA

PLAĆEN ZA VRIJEĐANJE SISAČKOG BISKUPA

1. listopada, 2013.

 

 

 

košić

 

Milovan Bojčetić savjetnik i izaslanik županice Marine Lovrić Mojzeš

 

Napisao: Josip Frković

Antifašizam je u strahovitoj opasnosti od najezde desnice, koju predvodi Crkva, a prednjači biskup sisački mons. dr. Vlado Košić! To je žalosno i katastrofalno. Otkud biskupu pravo da se tako ponaša, to ne bi izjavio ni papa Franjo“ – kazao je na subotnjoj komemoraciji 72. obljetnice polaganja zakletve o zajedničkoj borbi 188 partizana Siska i Banovine na grebenu Zrinske gore Čavića brdu Milovan Bojčetić, savjetnik i izaslanik sisačko-moslavačke županice Marine Lovrić Merzel. Predsjednika lokalne Socijalističke partije, članice mnogočlane SDP-ove koalicije i čelnika Saveza antifašističkih boraca županije, kako reče, najviše je razočarala lanjska biskupova zabrana spominjanja imena svetoga Kvirina uz pojam partizana, koje je nazvao komunističkim zločincima što su tijekom II. svjetskoga rata rušili crkve i ubili 602 katolička svećenika. Bilo je to za  rujanske turističke manifestacije „Keltske noći“, kada su se na plovećim splavima rijekom Kupom pojavile i simbolične povijesne slike nebeskoga zaštitnika Siska i Sisačke biskupije, te prvoga partizanskoga odreda u šumi Brezovici. Spomenuvši da je u NOB-u poginuo svaki treći stanovnik Banovine, nekadašnji je Željezarin majstor i doratni sindikalni dužnosnik, upozorio na nerad  SAB-a: „Čitavu godinu dana naša se krovna organizacija bavi sama sobom, a pogledajte što nam se iza leđa dešava. Ako se ne konsolidiramo i ne napravimo kvalitetne izbore, mi ćemo nestati“. Kad je već dosta površno komentirao poruke i zabrane biskupa Košića, na 4. Kongresu Hrvatskoga žrtvoslovnoga društva, polovicom lipnja u Sisku, mogao je Milovan Bojčetić čuti i službeno verificirane podatke o strahovitu poratnom teroru Titovih pobjednika. Sisačko-moslavačka županija, naime, od 700 stratišta u Hrvatskoj ima najviše, 119 policijski evidentiranih masovnih grobnica u kojima su zemni ostaci približno 45.000 „narodnih neprijatelja“, nedužnih žrtava usmrćenih iza 1945. od zločinačke ruke partizana komunista koji se i danas rado  predstavljaju antifašistima. Na te činjenice, usputno spomenuvši i sisačke „Keltske noći“, biskup Košić izrekao je lani u zlosretnom, potpuno srušenom i spaljenom hrvatskom gradiću Zrinu. A od Zrina do Čavića brda jedva da je kilometar udaljenosti.

ČETNIČKI KOLJAČ VASILJ GAĆEŠA

    U njemu je  9. rujna 1943. godine 4.500 pripadnika I.,II. i VII. banijske partizanske brigade – po naredbi komesara Glavnog štaba NOV i POJ Vladimira Bakarića – napali, strijeljali i poklali 300 mirnih  žitelja, žena, staraca i maloljetne djece, te srušili dvije crkve i škole, stambene i gospodarske objekte. Tako je rodno mjesto Nikole Šubića Zrinskoga, sigetskoga junaka iz 1566. godine čija je obitelj hrvatsko Pounje uporno branila od osmanlija, potpuno izbrisano sa zemljovida. Sva imovina preživjelih trajno je oduzeta, a s njom i pravo na povratak u zavičaj „za vječita vremena“.  Taj je zločin, zapravo vrhunski kukavičluk, prikazan kao velika srpska vojnička pobjeda. A sedam mjeseci ranije, 9. travnja 1942., osmorica uglednih Srba išli su na pregovore u Dvor o lojalnoj suradnji njihovih sela s tijelima NDH.  Bio je to povod srbočetničkim razbojnicima da svoje sunarodnjake sačekaju u Trgovima. Zaklali su učitelja Bogdana Dragišića iz Rujevca, radnika Stojšu Stamboliju iz Trgova, zemljoradnika Nikolu Meničanina iz Dupala, te težake iz Stupnice, Gaga, Kosne, Ljubine i Bešlinca, Đuru Milinkovića, Stevana Gagića, Marka Radojčića, Stevu Miličevića i Ljubana Vujičića. Zločin se odigrao u dvorištu Nikole Borojevića u Trgovima, na raskršću ceste za Stupnicu. Masakr je organizirao četnički koljač Vasilj Gaćeša (kasniji partizanski narodni heroj Jugoslavije, koji je ubijen dvadeset dana kasnije u Brubnju – op.a.): dao je svezati nesretne ljude žicom i natjerao ih da sami kopaju raku. Taj zločin rječito govori o ciljevima i metodama navodne antifašističke četničko-partizanske borbe za veliku Srbiju i kraljevinu Jugoslaviju. I sve to protiv nezamislive, bilo koje i bilo kakve hrvatske države. Makar i na povijesnom tlu i teritoriju Hrvata. Ali vratimo se subotnjoj svečanosti uz 28. rujan 1941. godine, kada su sisački i banovinski partizani pod vodstvom Vlade Janića Cape i Vasilja Gaćeše položili zakletvu zajedničkoj borbi (pola stoljeća kasnije, 28. rujna 1991. pokušali su srpski odmetnici u Petrinji oteti oružje hrvatske policije, a ulicama su odjekivali demonstrativni uzvici pobune „Ovo je Srbija!“ – osobno svjedoči autor teksta).

    JEDNOSTRANE PRIČE NOSTALGIČARA

   Predsjednica Udruge antifašističkih boraca i antifašista Petrinje Zrinka Ćorić, uz polaganje vijenaca i paljenje svijeća, objašnjava na Čavića brdu „ kako spomenik partizanskoj zakletvi simbolizira spojene ruke dvaju naroda, Hrvata i Srba, spomenik koji podsjeća na naš zajednički život, kad je bilo teško i onda kad nam je život bio miran i siguran…“. Petrinjska dogradonačelnica Svjetlana Lazić govorila je okupljenima o odlučnoj borbi protiv okupatora četrdesetih i hrabrosti hrvatskih branitelja devedesetih godina u obrani slobodne i suverene države Hrvatske. Član Predsjedništva SAB-a Mirko Mećava, pak, podsjetio je na omalovažavanja i prozivke antifašista. Iako i on u organizaciji Srpskog narodnoga vijeća diljem Hrvatske posjećuje obilježbe različitih ratnih obljetnica, od Jasenovca i Banskoga Grabovca do Srba i Jadovna, koje se na koncu – usporedbom povijesnih činjenica – svode na četnički ustanak protiv Hrvata zaogrnut navodnim antifašizmom, bilo bi zanimljivo zabilježiti revizijski komentar pripadnika Sedme banijske udarne divizije Adama Dupala. – Govornici iz Brezovice (uz državni praznik 22. lipnja – Dan antifašističke borbe, namjesto Srba – nap. a.) uporno izbjegavaju suočiti se s povijesnim činjenicama koje jasno kažu da su prvi ustanici u Hrvatskoj bili banovinski Srbi, pod vodstvom Vasilja Gaćeše, kazao je Dupalo u intervjuu s Paulinom Arbutina (žena bivšeg predsjednika SDSS-a županije i načelnika općine Dvor Nikole Arbutine – nap. a.) za „Novosti SNV-a“ Milorada Pupovca.

„ Narod Banovine zaslužuje da se to u novijoj hrvatskoj povijesti i nedvojbeno kaže, jer se u Brezovici bez Banovine ne može govoriti. Isticati veliku slavu odreda koji je živio samo četiri mjeseca i osam dana, a ne govoriti o Banovini koja ga je primila i spasila nije pošteno. Na Banovini je pokrenut prvi ustanak u Hrvatskoj i položena prva partizanska zakletva…“.  Adam Dupalo pri tom ispravlja krivotvorine o mjestu osnutka Sisačkoga odreda: pod vodstvom Vlade Janića Cape, 22. Lipnja 1941. formirao je odred, ne u Brezovici, nego u šumi Šipražje kod Žabna. Odanle su pokrenuli nekoliko manjih diverzija, a mjesec dana potom napadaju ih ustaše, pa odlaze na Banovinu, gdje već postoji organiziran ustanak, naglašava Adam Dupalo. T

 

1 Comment so far

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code