AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

PAVKOVIĆ: ŠTO JE S MOLBOM GENERALA ZA POMILOVANJE PERKOVIĆA I MUSTAČA?

12. kolovoza, 2025.

Piše: Mladen Pavković

Svečano i dostojanstveno obilježili smo 30. obljetnicu Vojno redarstvene operacije Oluja. Tom prigodom, ponovno se pohvalno i s uvažavanjem govorilo o onima koji su bili prvi kad je trebalo, odnosno onima koji stvarali hrvatsku državu.

Međutim, već se duže vrijeme ništa ne čuje što je s pismom koje je 2022. uputila skupina hrvatskih generala na čelu s Antom Gotovinom predsjedniku RH i Vrhovnom zapovjedniku OS RH Zoranu Milanoviću, a u kojem su tražili pomilovanje bivših Udbaša Zdravka Mustača i Josipa Perkovića.

Pismo su pored Gotovine potpisali i generali Ivan Čermak, Pavao Miljavac, Ljubo Ćesić Rojs, Marinko Krešić, Davor Domazet Lošo i Krešimir Ćosić.

Ćosić i  Krešić su ubrzo povukli svoje potpise, a u međuvremenu je umro Pavao Miljavac.

Vojna tajna

A ovaj sramni dopis još je uvijek na stolu predsjednika države, koji se  nije izjasnio što će s njime, a niti su Gotovina, Čermak, Rojs i Domazet povukli svoje potpise.

Ljubo Ćesić Rojs je izjavio da kad jednom nešto potpiše nema šanse da to ikada obriše!

Kako je došlo do ovog dopisa, tko ga je sastavio i što se naposljetku s njime željelo poručiti još je uvijek – „vojna tajna“.

Generali su tražili puštanje na slobodu ove dvojice provjerenih bivših Udbaša, koji su u Njemačkoj osuđeni na najstrože zatvorske kazne, a zatim prebačeni na daljnje izdržavanje u Hrvatsku, jer su „zaslužni ljudi za obranu RH“!?

Ali…za obranu Republike Hrvatske bili su zaslužni i drugi, koji su bili istinski branitelji s prvih crta obrane, a kojima se i dalje sudi ili su bili osuđeni i po tzv. zapovjednoj odgovornosti, a koje su ljudi poput raznih perkovića i mustača u vrijeme komunizma gonili, mučili i ubijali, u zemlji i inozemstvu, pa nitko za njih nije tražio da ih se za ratne zasluge oslobodi.

Sjetimo se samo kako je prošao Tomislav Merčep. A kako Brodarac, Glavaš, pa Hrastov i brojni drugi, pretežno manje poznati hrvatski junaci, poput Veljka Marića.

Pa, i dalje ostaje nejasno- zašto se pojedinci zalažu za bivše Udbaše, koji su istina sudjelovali u stvaranju države (a za to su dobili i pregršt priznanja i odlikovanja i stekli ne malu materijalnu dobit), a ne i za tzv. obične branitelje koji nisu poput raznih mustača i perkovića išli u rat sa zvijezdom u srcu?

S obzirom da je ovo pismo i dalje na stolu predsjednika, a skupina generala ga nije povukla, što se s njime događa?

Zašto ga Milanović nije javno odbacio? Zašto se i on pravi da o tome „ništa ne zna“?

Kao mladog graha

Također nije jasno, zašto su generali inzistirali da njihova zamolba bude objavljena javno, da svi znaju da su oni za bivše Udbaše, za koje su u svom dopisu uz ostalo istaknuli da su imali „tragičnu sudbinu“?

Kako to da se nakon osude Perkovića i Mustača malo tko u hrvatskoj državi založio da se i ostali okorjeli bivši Kos-ovci i Udbaši privedu pravdi, a još ih uvijek ima kao „mladog graha“?

Predlažemo Gotovini i njegovim suborcima da se odreknu ovog pisma, na isti način kako su ga „pustili“ u javnost, i da se počnu na isti ili sličan način zalagati za istinske hrvatske branitelje i stradalnike, koji i dalje imaju problema sa sudom, a od kojih je dobar dio njih, svojedobno progonila i Udba, na čelu s raznim perkovićima i mustačima. T