AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

PAVKOVIĆ: I KRVAVI USKRS NA ZAČELJU DNEVNIKA

1. travnja, 2025.

Piše: Mladen Pavković

Koliko su pojedinim medijima, poput Hrvatske radiotelevizije (HRT), važne obljetnice iz hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, najbolje smo vidjeli u Dnevniku,  središnjoj  informativnoj emisiji, 31. ožujka 2025..

Naime, nakon vijesti iz „cijelog svijeta“  tek u 36 minuti (sic!) ove emisije osvrnuli su se na obilježavanje 34. obljetnice Krvavog Uskrsa i pogibije hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića, prve žrtve u Domovinskome ratu.

Balvani i barikade

Obilježavanje je tradicionalno održano na Plitvicama, gdje su pobunjeni Srbi, prije 34 godine na cesti postavili balvane i barikade. Kako bi uspostavili red na tom području, tamo su upućeni  pripadnici hrvatske policije, koji su u ranim jutarnjim satima napadnuti iz zasjede, od strane srpskih četnika i domaćih izdajica. Na tom mjestu ubijen je 22-godišnji Josip Jović, pripadnik Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH, i na taj način postao prva žrtva Domovinskog rata.

S obzirom da je ova vijest (od tri minute) objavljena tek u drugom dijelu Dnevnika, gotovo prije sporta i „vremenske prognoze“, stekao se dojam da ovaj događaj „nije važan“, i da ga objavljuju onako uzgred, tek toliko da „popune program!“

Onda se neki čudom čude kako mladi znaju iznimno malo o događajima vezanim uz stvaranje hrvatske države, pa i o ljudima koji su dali krv i živote za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu!

Oni vole samo sebe

Jeste li znali da naša najveća i najznačajnija kulturna institucija, Hrvatska akademija,  znanosti i umjetnosti (HAZU), još uvijek nema  ni jednog, ali baš ni jednog, živog počasnog člana, tim prije što njihov počasni član može biti osoba zaslužna za razvoj i napredak znanosti i umjetnosti. Na popisu počasnih  su samo oni koji su već davno umrli, poput Josipa Broza Tita, Vlahe Bukovca, Lavoslava Ružičkog, Nikole Tesle, Vladimira Preloga, Ivana Zajca i drugih.

Kako i zašto HAZU „ne prima“ u svoje redove „besmrtnih“ ni jednog počasnog člana, zar baš nitko ne odgovara njihovim  kriterijima? (sic!)

U ovom trenutku mogli bi nabrojiti barem pedesetak, ako ne i više Hrvata, ali i drugih, iz zemlje i svijeta, koji su itekako zaslužni biti počasni članovi HAZU, što vjerojatno dobro znaju i oni sami.

Ova kulturna ustanova, koju država bogato nagrađuje, objavila je i popis svojih preminulih članova. Ali samo onih (da ti pamet stane) koji su ih napustili od 1998. do danas!?

Tako je HAZU izbrisao i imena relativno brojnih svojih bivših predsjednika, od Račkog, Mažuranića do Grge Novaka, ali i  iznimno zaslužnih, poput, Miroslava Krleže ili Franje Tuđmana.

Također je neshvatljivo da kad čitate  životopise aktualnih članova (svaka čast iznimkama) da su manje-više „svi“ napisani tako kao da su se „jučer rodili“.

Ako je primjerice  netko od njih bio recimo član partije ili Centralnog komiteta, ako je u vrijeme komunizma bio vrlo aktivan po pisanju i objavljivanju znanstvenih radova i knjiga o veličanju „bratstva i jedinstva“ ili ne daj Bože, Udbe, to je izbačeno iz njihovih biografija, kao i eventualna “suradnja“ sa srpskom SANU.

Oni su se na određeni način „otuđili od naroda“.

Njihov najpoznatiji i najosporavaniji (?)  redovni član je akademik Josip Pečarić, koji neprestano, pored znanstvenih, objavljuje i vrijedne publicističke knjige, od  Jasenovca i biskupa Bogovića i  generala Praljka, pa do Thompsona i bivšeg nogometnog reprezentativca Šimunića, a svaki čas na te i slične teme održava i tribine. Zbog toga je najmanje omiljen u – HAZU, instituciji,  koja bježi i od socijalnih programa, pa se stječe dojam da ovi (naj)zaslužniji (svaka čast iznimkama) gledaju sami sebe, tako da  bi njihova „himna“ (da se malo našalimo) mogla biti pjesma -parodija Psihomodo popa – „Ja volim samo sebe“! T