IZDVOJENO

OTROVAO JE SVOJU MAJKU SAD MUČI DJECU, A SOCIJALNA SLUŽBA U IMOTSKOM GA ŠTITI

13. listopada, 2014.

U medijima napadana Tanja Milas prvi put iznosi svoju priču

Napisao: Igor Drenjanjčević

Portal Tjedno je došao do novih saznanja u svezi ubojstva starice Ane Milas u Imotskoj krajini, koje se dogodilo 2010. Tragičnu priču s velikim medijskim odjekom naša nova saznanja prikazuju u potpuno drugom svijetlu.  Svojedobno se Tanju Milas teretilo da je svekrvu otrovala insekticidom karbofuranom u njihovoj obiteljskoj kući u Zmijavcima kod Imotskog. Učinila je to, tvrdi optužnicom Državno odvjetništvo, kako bi se riješila brige o skrbi nepokretne žene, koju je hranila i čistila tri godine. Otrov je uzela iz staklenke u ostavi i dala ga starici s hranom pa je Ana Milas ubrzo nakon što je pojela obrok umrla od posljedice trovanja insekticidom. Smrt je ustnovio njen muž liječnik Ivan Milas. U njegovu krivicu se nije odmah posumnjalo. Umjesto toga mediji su Tanju Milas proglasili snahom iz pakla, bez da je dokazana ikakva krivnja.

Prije bilo kakvog slučaja  i sumnje u nasilnu smrt Ane Milas dogodio se nasilnički čin lokalnog liječnika, muža Tanje Milas. U jednoj prepirci, gdje je muž smatrao da ga tadašnja supruga Tanja Milas vara, preko facebooka, teško ju

je ozlijedio, te je bila pozvana i lokalna policija. Lokalna policija je sukob svela na činjenicu kako su se supružnici malo poriječkali i nisu davali poseban značaj tomu sukobu. 

Ipak ozljede su bile toliko opasne da je Tanja Milas morala u splitsku bolnicu, nakon koje je dala iskaz i splitskoj policiji, koja je djelo okarakterizirala kao kazneno djelo. Zanimljivo kako taj sukob i čin nasilja nije bio dovoljan da socijalna služba odvoji majku i djecu od nasilnika. Policija i socijalna služba su potpuno zakazali, što se na kraju pokazalo potpuno jasno u dodjeli djece na razvodnoj parnici. Vjerojatno bi i policijska istraga imala drugi tijek oko ubojstva starice. Policija i socijalna služba podržali su nasilnika što je njemu dalo krila u njegovim drugim manipulacijama. 

Nakon toga Tanjin bivši suprug liječnik počinje priču kako je Tanja otrovala njegovu majku. Mediji je proglašavaju ženom iz pakla. Logički se postavljaju pitanja zašto se muž sjetio tek naknadno optužiti svoju suprugu, kako je znao uzroke smrti, a za vrijeme ubojstva nije bio kod kuće?

Tijelo starice je eshumirano sedam mjeseci poslije smrti. I ustanovljen način smrti o kojem su muž Tanje Milas i njegova sestra Jagoda već naveliko govorili. Iako nitko od njih nije vidoviti Milan, oni su prije nalaza obdukcije znali rezultat. Zlobnik bi rekao da je muž tim činom skrenuo pozornost sa nasilja nad Tanjom i uspio pozornost staviti na ubojstvo majke. Optužbom vlastite žene za ubojstvo dobio je prednost u dodjeli djece i povjerenje socijalne službe u slučaju brakorazvodne parnice, koja je pokrenuta nakon prebijanja supruge. 

Nakon tako teške optužbe za ubojstvo Tanja Milas nije bila pritvorena, što je neobjašnjivo prema mogućoj kazni za to djelo zatraženoj od državnog odvjetništva. Izgleda da i odvjetništvo nije vjerovalo u tu priču, već samo lokalne institucije priklonjene ocu djece.

Zanimljivo, da je baš Tanja Milas “snaha iz pakla” jedina brinula u kući o ubijenoj starici, iako je starica imala živuću djecu, među kojima je i Tanjin suprug, a što nadležne službe nisu primijetile kao devijaciju, praktički snaha je više vodila brigu o majci, nego njena djeca i kao takvo je nekako nepovezivo sa činom stavljenim na teret. Nikoga nije zabrinjavala nebriga djece za vlastitu majku Anu. Policiju nije brinula niti činjenica kako smo doznali da je Tanjin muž otrov koristio za tuđe kućne ljubimce, koji završe neželjeni u njegovom dvorištu, pa prema tome znao je s čim raspolaže i način djelovanja otrova. I kasnije, baš je sin liječnik prvi konstatirao i često je ponavljao kako mu je majka ubijena otrovom.

Sutkinja Ivona Rupić je oslobodila Tanju Milas krivnje za ubojstvo na suđenju postavljajući pitanje:

-Je li moguće da je to napravio netko drugi? – zapitala se u obrazloženju presude sutkinja Rupić… Za čudniji način završetka suđenja nismo čuli. Umjesto rješenja slučaja, sutkinja sama sebi postavlja pitanja?!

Stigmatizirana Tanja izvukla je malu satisfakciju za ono što su joj mediji i obitelj učinili. Izgubila je dom, ugled i djecu, jer su neki službenici presudili  o dodjeli djece prije odluke suda u brakorazvodnoj parnici. Kriva ili nevina za imoćanski kraj ona je obilježena za sva vremena. Posao ne može dobiti, djeca su kod muža protiv koga se vodio postupak za nasilje, ali nikada nije zanimljivo dovršen, socijalna služba  takvom ishitrenom odlukom oduzela je djecu od majke i dala čovjeku, koji je bio nasilan. Mediji su takvo ponašanje još samo potencirali i pomogli u uništavanju jedne sudbine. Presudom suda u Splitu Tanja je nevina, a bezobrazluk medija ide tako daleko da ju u članku nazivaju “oslobođena snaha iz pakla”! Svjesno i dalje pojedinci ne poštuju odluke suda i koriste svoju moć za uništavanje Tanje Milas. Njen suprug Ivan Milas je i dalje žrtva za okolinu prema toj priči.

Ovo je Tanjina priča, po prvi put u javnost iznesena preko portala Tjedno.

-Suživot u obitelji s brojnim problemima meni nije bio nimalo lak. Mužev otac obolio je od raka, te je Ivan svu krivnju za njegovu bolest svaljivao na svoju tada živu majku, govorio često u mojoj prisutnosti ‘ti si kriva što je on obolio, kurvo’. Na pitanja zašto prozivaš majku kurvom i zbog čega je ona kriva što je otac obolio, rekao bi ‘zato što ga nikad nije poštivala kao čovjeka, nije mu kuhala, čistila, prala, trošila je novac na gluposti…’

Zbog silnih problema unutar te obitelji, sekiracija, često se povlačim u sobu zbog svađa i završavala sam dan u plaču. Trudnoća i porod mog prvog djeteta su mogli završiti pogubno, jedva smo ostali živi.

Njegov otac je uvijek govorio da idem od njega, kako on nije dobar, međutim napustiti brak u Imotskoj krajini bez obzira na udarce i sve ostalo nije bilo lako, te sam trpjela i šutjela. Stanje u obitelji se dodatno pogoršalo kad je otac moga muža umro u petom mjesecu 2001.-kazala nam je Tanja Milas.  

Nakon smrti oca Ivanov brat Marko Milas, sestra Jagoda Kegalj i tada živa majka počeli su se svađati oko diobe imovine. Ivan nije mogao prihvatiti činjenicu da je njegov otac ostavio pojedine dijelove zemlje njegovoj sestri i zbog toga je  stalno ponižavao majku, tvrdio kako je ona nagovarala oca da Jagodi, njegovoj sestri ostavi tu zemlju. Često je  znao govoriti:

-‘Umrijet ćeš  jer te  neću uzdržavati, neka te vodi kćer u Njemačku.’ Što je mojoj pokojnoj svekrvi koja je već tada imala jedan moždani udar, pogoršalo stanje, zatvarala se u sobu, ispijala velike količine alkohola, zanemarila osobnu higijenu, te bi izlazila iz sobe tek kad bi Ivan otišao raditi, a tada je znala biti agresivna, depresivna i nisam tada mogla s njom lako izaći na kraj. Jednom se čak pokušala baciti pod autobus, jer je Ivan prijetio kako će joj sud oduzeti pravo na mirovinu, koju je naslijedila od pokojnog muža. Na taj način on je kao liječnik uzrokovao je majci još jedan moždani udar.

U ljeto 2002. svekrvu je u Njemačku odvela sestra Jagoda. Pokupila je svu svekrvinu ušteđevinu s banke i rekla je da ona preuzima brigu o majci. Međutim njegova sestra je osoba sklona ljubomori kao i Ivan, muža je dovela do te faze da je postao teški alkoholičar, u Njemačkoj s troje djece živjeli su od socijalne pomoći.

-Očito je moja svekrva samo popunila proračun za njihov život. A Jagodina svekrva je nazvala mjesec dana iza Aninog odlaska u Njemačku, da dođemo po baku Anu ili ‘ će doći kući u mrtvačkim kolima. Ana ne uzima lijekove, moja je nevjesta Jagoda tuče, zaključava u sobu’… U sve te priče sam se uvjerila po dolasku moje svekrve Ane kući koja je sve to isto potvrdila. Drugo dijete sam rodila u osmom mjesecu, jer je Ivan urlao na mene, razbijao, pa Domagoj se  rodio u osmom mjesecu trudnoće. Cijelo jutro prije poroda muž je konzumirao alkohol i osvečivao se susjedima, praveći nekakvu tendu blizu susjedovog zida, kako bi im se osvetio ne mareći za moj porod. Trudove sam imala od ranog jutra, ali sam šutjela  i trpjela, nisam ništa smjela reći, u 6 navečer kad sam prokrvarila, žena od njegovog rođaka je počela vikati na njega da krvarim. U tom trenutku me napao kako sam izazvala porod.’Njega nije briga što će biti sa mnom, neka me vodi kuda hoće’,  rekao je. Rođakova žena me odvela na hitnu kod moga ginekologa, koji je utvrdio kako je porod krenuo. Očito ga je pekla savjest pa se udostojio kao liječnik doći i pratiti me do bolnice, vozio je iza kola hitne pomoći. Rodila sam čim su me uveli u salu, te je do mene došla radnica CZSS iz Splita i pitala me što je uzrokovalo prijevremeni porod i tada sam ga zaštitila, nisam spominjala moj težak život sa suprugom liječnikom, udarce i bol koju sam trpila, još jedna u nizu  grešaka koju sam napravila-ispričala je Tanja.

 SVEKRVA PREMLAĆENA U RIJECI

Pokojnu svekrvu 2008. iz Njemačke u Rijeku je odveo stariji brat Marko. Tri mjeseca nakon svekrvina odlaska u Rijeku, brat Marko je nazvao Ivana da mu je majka pala i dobila prijelom vratne kralježnice te da leži u bolnici.

-Prizor koji sam vidjela bio je užasan, na očigled se vidjelo da je bila premlaćena, a što je i sam muž Ivan utvrdio, bila je puna modrica, naročito po gornjem dijelu tijela, rukama, prsnom košu, a takve se ozlijede ne dobivaju padom. Ivan je  uredno poslikao ozljede i rekao Marku da će taj film čuvati, izgleda da se i taj slučaj obiteljskog nasilja lijepo upakirao i zataškao. Nisam se htjela miješati, a nisam ni smjela plašeći se za svoj život i živote djece.

Ivan  je kasnije rekao kako će taj film čuvati, ako mu Marko ikad u životu bude pravio probleme  filmom i slikama doživotno će ga ukopati-ispričala je Tanja.

Svekrva Ana nakon tog događaja postaje biljka koja je  u potpunosti ovisna o tuđoj pomoći i njezi, oporavak nije išao bez obzira na toplice, bio je neuspješan. Tri i pola godine Tanja Milas je bez prekida i bez ičije pomoći osim patronažnih sestara njegovala svoju svekrvu, čistila, prala. Davala je sve od sebe, da ni njoj ni djeci, niti Ivanu apsolutno ništa ne fnedostaje.

-Bivši suprug Ivan je tražio od svoga brata i svoje sestre da meni plaćaju za njeno uzdržavanje. Sestra je davala 200 eura, a brat 1000 kuna. U rujnu 2011. jutro je započelo kao i svako drugo davanjem doručka djeci i svekrvi, pripremom ručka, te djece za školu. Ivan je nešto radio oko kuće dok sam učila s djecom i kuhala ručak. Odjednom je izmislio da negdje treba ići, otuširao se i otišao od kuće u 11h. Oko 13h došla je patronažna sestra, te smo prale i razgibavale svekrvu, mlađi sin Tomislav je slučajno ušao u ljetnu kuhinju u kojoj je bio stavljen ručak na stol i ostavio otvorena vrata, mačke su skočile na stol. Ivan je došao i počeo urlati na djecu zbog toga; ‘gdje vam je luda mater’, izletjela sam iz Anine sobe i pitala zašto stvara nered. Počeo je pljuvati po stolu, počeo razbijat tanjure te u tom trenutku rekao ‘kurvo, više se nećeš imati priliku brigat o Ani’. Ljut je bio što su mačke napravile nered. Ne znam što je on radio u prizemlju kuće tih 15-ak minuta dok sam ja kupila razbijeno staklo po ljetnoj kuhinji, znam da je samo odjednom kao blesav sjeo u auto i otišao. Tu je noć bio dežurni u ambulanti Lovreć.

Lignje i krumpire koji su još bili u pećnici bilo mi je žao baciti, pa sam ih odnijela prijateljici Tini Gabelici, a u međuvremenu sam svojoj svekrvi dala jest juhu, mrkvu i krumpir. Kod Tine se zadržah sat vremena na kavi …

Po dolasku kući odrađivala sam kućne poslove dok djeca nisu došla iz škole. Kada sam ušla Ani u sobu, zbog pojačanog televizora, bio je pojačan do maksimuma, sa njom mi se činilo sve u redu. Vratila sam se u dnevni boravak djeci, još neko vrijeme gledali smo televiziju, nedugo zatim sam ponovno pogledala svekrvu i vidjela da Ana nije disala i nije imala pulsa. Uspaničena pozvala sam prijateljicu Tinu i rekla da je Ana umrla. Tina je došla, plakala sam. jer ni sama nisam znala što se moglo desiti,a normalno je i bilo za očekivati da može umrijeti svaki dan.Presvukla sam svekrvu, Tina i ja pričale smo je li dobro nazvati Ivana, obzirom da zna kakav je Ivan nije ga htjela ni Tina nazvati.

 NIJE ODMAH POSUMNJAO U NASILNU SMRT

Tanji su kroz glavu su prolazile Ivanove riječi koje je uputio Tanji toga dana prije posla, ali nije mogla pomisliti da je on mogao nešto napraviti majci.

-Tina i ja smo cijelo vrijeme sjedile i razmišljale, te mi je Tina rekla, “pa ionako je već dugo bila bolesna i sasvim je normalno da jednom mora doći kraj”. Trebala sam odmah, čim sam vidjela da je Ana umrla reagirati i pozvati hitnu što sam kasnije na sudu i izjavila, ali zašto nisam, krive su upravo te riječi, koje su mi se neprekidno vrtjele po glavi.

Ivan je došao ujutro oko 9 sati kada sam mu javila, te je neko vrijeme sam bio s majkom, kao liječnik je proglasio njezinu smrt, ujedno je i mrtvozorio svoju majku. Zašto odmah tada nije reagirao, dok je pregledao leš nego je čekao punih 6 i pol mjeseci da je eshumira i dobije toksikološke nalaze, ako je sumnjao u nasilnu smrt?-pita Tanja.

Nedugo nakon smrti svekrve suprug Ivan je Tanju prebio. U jutrnjim satima nakon toga je otišla iz te kuće.

-Nakon njegova divljačkog prebijanja, kada sam vidjela kako izgledam, a da me djeca ne vide takvu, u strahu od ponavljanja nasilja, odlučila sam definitivno  otići, nisam odmah odvela djecu kako su napisale novine, jer sam u tom  trenutku spašavala živu glavu. Pet dana sam ležala u bolnici i dan danas patim od ozljeda koje  je nanio, kako fizičke tako i psihičke. Užasno loše spavam. Dvije godine iza toga događaja, djeca su bila sa mnom, skrbila sam o njima, bili su odlični đaci, davala sam im sve dok  ih sud u Imotskome i CZSS Imotski 10 dana prije moje presude, na njihov pritisak (tvrdili su da se ne zna kakav će biti ishod presude pa je bolje da djecu vratim ocu) nisu dodijelili ocu. Isti  djelatnici centra nisu shvaćali s kakvim se problemima što fizičkim, što psihičkim, što novčanim moram susretati  kao majka, te sam stavljena u njihov žrvanj. Sve je to dobro smišljen plan od strane oca i nadzora  djelatnice CZSS Imotski, Zdenke Todorić čiju izmjenu već godinu dana neprekidno tražim od ravnateljice CZSS Imotski, dok djeca trpe sa ocem jednaka poniženja i psihičko maltretiranje kao što sam i sama trpjela. Sve ću  potkrijepiti dokazima i tražiti vještačenje djece na novonastale okolnosti i saznanja koja imam, jer cilj ove predstave se može razaznati iz aviona. Apeliram na sve institucije da pomno i još jednom promotre ovaj slučaj, prije nego što se dogodi nešto zbog čega će kasnije svima biti žao. Moj muž je bio nasilan prema majci, prema meni i bojim se za sudbinu djece uz ovakav tretman u socijalnoj službi. Ivan Milas uči djecu pisati pjesmice o majci ubojici. Treba li reći išta više od toga?-upozorava Tanja Milas.

Nadamo se pravednijem nastavku priče, jer po zapisima dječjih psihologa koje smo dobili na uvid,  djeca su izrazila želju življenja sa majkom i samovolja pojedinih čelnika socijalne službe krši očito ljudska prava, umjesto da ih Ministarstvo socijalne skrbi štiti.