KULT

OPET JE ISTO ĆAĆA

15. siječnja, 2013.

Pjesnici su čuđenje u svijetu, zato kažu da je poezija iznad svih umjetnosti. Ovaj put donosimo jednu pjesmu. Napisao ju je hrvatski dragovoljac Zoran Čaplja.

 Nadamo se da će se pjesma i vama svidjeti. Pjesma se zove “Opet je isto ćaća” i pjeva o današnjem vremenu kad rijetkim suza klizi niz obraz čist dok su mnogi bez posla i nade. 

Bolna je suza što teče mi niz obraz čist,

nevin,  od brižne mi majke dan,

od ponosna i časna oca kao preslikan,

za vrijeme ovo i bandite nepodoban.

Opet se zemljom ori jauk bosih i gladnih,

bez posla i nade, tugom slomljenih i jadnih.

Plač djece na materinoj smežuranoj sisi,

Ispod krvava mača što nad glavom nam visi.

Zaludu bijaše tvoja  krvava bitka i ideali,

a sam znadeš što su ti tvoji drugovi dali.

Samo bol, suze i mnoge neprospavane noći

Ali ti si vjerovao da bolje jednom mora doći.

I moja je vojna teška i krvava bila,

al’  kao da je uzaludna krv što se prolila.

Strašna sablast ovog nametnutog rata

u rodnu je grudu zasadila cvijet Hrvata.

Ovima što nas vode ništa sveto nije,

opet je ćaća potpuno isto kao i prije.

Vode nas bogati neimari i inteligencija lažna,

kojima samo njihova budućnost je važna.

Ti ne vidiš Croatiju razorenu ali ipak tvoju,

u miru silovanu,  stečenu u krvavom boju.

Sreća ćaća da si umorne oči sklopio prije

Počivaj u miru i neka te voljena gruda krije.

Čaplja