Ante Matić upoznao je Malnara 1978. u Blatu
Napisao:Ante Matić
U proljeće 1978. u zagrebačkoj kultnoj gostionici Blato upoznao sam – Željka Malnara. S njim me upoznao Stipe Ćuić. U društvu su bili i pokojni Josip Sever i Veljko Barbieri.
Onako markatan, nonšalantan i blagoglagoljiv pričao je o iranskim svadbenim običajima, koji su, po njegovu svjedočenju, slični našima. Snimao je svatove i, kad su mu objasnili da u svatovima postoje diveri, prva od svatova, svatski starješina, čauš, kumovi i pratioci, shvatio je da je to nalik običajima u nekim hrvatskim krajevima. Pričao je tada u Blatu i o sličnosti pogrebnih običaja u Iranu i nekim dijelovima Afganistana s našim obredima. Pitao je Ćuića i mene što znači planina Kunara u narodnoj pjesmi. Odgovorili smo da je to drugo ime za Dinaru i da je Kunara u narodnoj pjesmi i predaji mitska planina spasa. Kad u Kunaru zamakne hajduk, uskok ili kakav prebjeg, ništa me ne mogu ni Turci, ni Mlečani, ni itko tko je porobljavao Hrvate. U Iranu postoji brdo koje se također zove Kunara. Kako je to iransko brdo zalutalo u našu narodnu pjesmu? Malnar nam je pričao i o Darijevoj grobnici i reljefu na brdu Bogostanu, gdje je ispod jednog od vođa plemena, koja su bila u sastavu golemog Darijeva carstva, peti po redu na reljefu Vivana, ispod kojega piše da je Hrvat Vivana na perzijskom i babilonskom jeziku. Taj je reljef uklesan u živu stijenu 522. prije Krista i najstariji je zapis o našem pretku. Na Vivaninu štitu je hrvatski grb sa šahovnicom, stariji, dakle, od dva i pol tisućljeća. A neki naši zlobni istočni susjedi i dan-danas misle da je šahovnica ustaški grb. Malo morgen.
LJUDE OBOGAĆIVAO PRIČAMA
Sve što je kazivao Zeljko je potkrepljivao sličnostima i čudesnim podudarnostima iranskih i afganistanskih toponima, radilo se o imenima brda, rijeka ili naseljenih mjesta. Jetko se našalio na račun zle sudbine Pilara, kojega su ubili zbog njegove tvrdnje da su se Hrvati doselili na Jadran iz Irana i da je Iran pradomovina Hrvata. To je tada bila zabranjena i opasna tema, jer su neki idioti iz nebeskog naroda trubili kako smo mi samo Slaveni s Karpata i braća i zavaravali i sebe i nas nekakvim bratstvom i jedinstvom. Tako je Malnar pričom o davnini razbijao laži i zablude o našoj prošlosti.
Svaki put kad sam bio u njegovu društvu, moram priznati, bio sam bogatiji za koju manju ili veću spoznaju o nama kao narodu i o našoj daljoj i bližoj prošlosti. Obogaćivao je ljude svojim pričama i spoznajama s dalekih putovanja ovom našom majkom Zemljom. O tome je govorio i pisao godinama, sve dok ga teška bolest, koju je dobio u Indiji, nije shrvala.
A bio je markantan, visok, stamen kao stijena.
Bio je najmarkatniji Jugoslaven kojega sam poznavao.
I baš jučer, nekom srećom, sretnem braću Matu i Milu Gogića. Uz kavu Mile mi pripovijeda što se dogodilo kad su služili vojsku u Šapcu. Zeljko je bio najviši i naljepši vojnik u garnizonu pa je zapinjao za oko djevojkama kad su šetali Šapcem. Kad su Zeljko, Mile i još dvojica njihovih pajdaša zbrisali preko žice iz kasarne u grad, na koncert Esme Redžepove, netko ih je otkucao i pohapsila ih je vojna policija. Na raportu komandant garnizona, neka primitivčina Stevo Marković, htio je, uz zatvorsku kaznu, silom ošišati Malnara, a ovaj mu je odsjekao kratko i jasno: “Prije nego što odsiječete moju dlaku, morat ćete odsjeći moju ruku.” I pružio je ruke prema majoru, koji je trznuo pištolj iz futrole i uperio ga u Malnara, a on mu je hladnokrvno ponovio da će morati prije odsjeći njegovu ruku nego dlaku. I za dlaku je bilo izbjegnuto ono najgore, jer je major bio sav izvan sebe od bijesa i jedva se svladao i vratio pištolj u futrolu.
HRABAR ČOVJEK
Kosa je ostala, odležali su sedmodnevnu zavorsku kaznu. Mile je ispričao još nekoliko dogodovština pa je na kraju rekao, da prostite, da je Malnar bio kurčevit, hrabar čovjek, iskren, obrazovan, načitan i nepokolebljiv u obrani svojih stavova i životnih principa.
Iza pokojnog Zeljka Malnara ostali su dokumentarci s njegovih putovanja, eseji o ljepotama i čudima prirode, zapisi o starinama i ljudskim umotvorinama, ostacima u kamenu, čudesnim drevnim zdanjima što nam ih je Malnar približio, opisao i posvjedočio da je ondje bio i vidio štošta o čemu mnogi mogu samo sanjati.
Neka mu je laka hrvatska zemlja, koju je volio sve više kako je upoznavao druge zemlje i narode na ovoj našoj nebeskoj galiji, koja plovi astralnim tminama, pustolinama i tišinama oko Sunca i na kojoj je Željko proveo 69 godina. 
6 komentara
Uskoči u raspravuKRIVO – to tu treba! Najlepši JUGOSLAV je MILANOVIĆ – i gotovo!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
M U K !!! Najljepšo Jugoslavo je MILANOVIĆ !!!
Postoji li jače pozicionirana osoba u RH da na neki način nije bila obuhvaćena partijsko-udbaškim klanom? Crkveni teolog Adalbert Rebić kaže da se “nezastarijevanje takvog (političkog) zločina može unijeti u Ustav”. Ali Rebić ništa ne govori o tome da Vlada taj postupak prolongira kroz najavu promjene Ustava, u konačnici sve na našu štetu. Crkva je rijetko iskazala takvu političku naivnost. Boji li se Crkva u Hrvata razotkrivanja udbaške mreže u svojim redovima? Svi znamo da je sveprisutna Udba ubacivala svoje doušnike i u Crkvu. Crkva napada Partiju – niti jedan svećenik nije bio u Partiji. Crkva zaobilazi Udbu – mnogi svećenici bili su doušnici Udbe.