BIZNIS

OD SVAKE KUNE ULOŽENE U DOMAĆI FILM DRŽAVI SE VRATI 90 POSTO

21. srpnja, 2019.

Okrugli stol o izgradnji filmskog studija je moderirao voditelj industrijskih programa Bruno Mustić, a sudjelovali su ravnatelj HAVC-a Chris Marcich, predsjednik Društva hrvatskih filmskih djelatnika Ivan-Goran Vitez, znanstveni suradnik na Institutu za javne financije Anto Bajo, producent Damir Terešak, producent Danijel Pek, producent Hrvoje Matasović i producent Jozo Patljak. 

Umjetnički ravnatelj Zlatko Vidačković istaknuo da je ovaj okrugli stol samo početak industrijskog programa Festivala za vrijeme kojeg će ravnatelji i selektori važnih međunarodnih festivala – od Cannesa i Berlina do Busana i Palm Springsa – međunarodni distributeri i prodajni zastupnici, ravnatelji filmskih centara iz regije te strani novinari i kritičari, imati mogućnost pogledati sve ovogodišnje hrvatske dugometražne filmove te sudjelovati na međunarodnom okruglom stolu o razvoju publike i panel diskusiji posvećenoj stručnoj valorizaciji današnje hrvatske kinematografije u europskom i svjetskom kontekstu.

Chris Marcich započeo je diskusiju isticanjem potrebe za izradom temeljite studije isplativosti jednog takvog projekta. 

Anto Bajo je na Institutu za javne financije napravio analizu učinkovitosti državnih poticaja u filmskoj industriji. „Na svaku kunu uplaćenih poticaja, ta kuna se sa 90 % vraća u državni proračun kroz porez na dodanu vrijednost i porez na dohodak“ –  zaključuje. 

Hrvoje Matasović istaknuo je da postoji razlika između potreba hrvatskih filmaša i stranih produkcija. Strani filmaši trebaju uglavnom nekoliko stageova, a potrebe hrvatskog filma odredit će smjer i plan u kojem će se domaća produkcija razvijati. Također, smatra da studio treba sadržavati i odjel za postprodukciju kako bi produkcije dulje ostale i tako bile iskoristivije. 

Jozo Patljak nadovezao se na diskusiju i zapitao kakva je ekonomska održivost takvog studija i je li potreban hrvatskom filmu, ili fokus treba staviti na strane produkcije? 

Damir Terešak potvrdio je nužnost gradnje studija. „Treba vidjeti model gradnje, da se taj studio koristi i za strane usluge, ali i za domaći film. Nužna je izgradnja studija jer time pružamo kompletan paket stranim produkcijama koji sada, zbog nedostatka istog, odlaze u druge zemlje odraditi interijerna snimanja.“ 

Anto Bajo iznio je i svoju analizu povećanja broja snimajućih dana u Hrvatskoj i samih produkcija koje su u kontinuiranom rastu. Istaknuo je kako se od 2012. – 2018. iznimno povećao broj filmskih djelatnika (2012. – 395; 2018. – 1196 djelatnika), statista (2012. – 1753; 2018. prosjek 4.5 tisuća statista) kao i dana snimanja koji sada ukupno iznose 346 snimajućih dana u jednoj kalendarskoj godini.  

Ivan-Goran Vitez smatra da je hrvatska idealna lokacija za snimanje jer se za pola dana vožnje može svugdje stići. Velikim koprodukcijama treba studio zbog kontroliranih uvjeta. HDFD ima interes da se tijekom trajanja gradnje studija organiziraju radionice za edukaciju i sudjelovanje novih ljudi u filmskoj industriji. T