U pogovoru knjige „Happy days“ ( Stripoforum, Zagreb, 2012.) Hrvoje Hitrec je konstatirao činjenice jasne do nejasnoće i upitnu do neodgovora:
Teško je naći temu koja u Reisingeru nije našla svog autora i teško bi bilo reći djelić planeta u koljem bi njegova karikatura bila nerazumljiva, po čemu pripada cijelom svijetu, no ipak je prvenstveno crtač duboko ukorijenjen u hrvatsku i (srednjo)evropsku tradiciju te nije neobično da su ga – uz hrvatske – u najboljim godinama često objavljivali njemački i švicarski humoristički listovi, ali i nizozemski, engleski i francuski.
Knjiga sadrži „200 karikatura zbrda-zdola“ kako to voli reći Otto. Na prvoj se vidi kako neki čovjek telefonira iz javne govornica, a oko njega skupila se svjetina i svi ga s čuđenjem promatraju dok on telefonira. Ispod te znakovite karikature piše: Nevjerojatno. Čovjek bez mobitela!
Na posljednjoj karikaturi u knjizi vidi se kako neki čovjek i žena bulje u prazan izlog, (pazite, izlog je pust), neki čovjek s rukama u džepovima odlazi, dok iza njega vodi šarenog psića na uzici neka starica, a pored njih prolazi mlada, zgodna, sisata žena i gura kolica u kojem dijete drži na lijevom uhu mobitel, a u ustima dudu. Majka telefonira djetetu i govori:Zlato, izvodi dudu! Ništa te ne razumijem!
Ispod svih karikatura natpisi su na hrvatskom i engleskom jeziku, a isto tako i predgovor i pogovor je na hrvatskom i engleskom jeziku.
1 Comment so far
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.