NJEMČKA VERZIJA SEXA I GRADA

NJEMČKA VERZIJA SEXA I GRADA

31. siječnja, 2014.

 

 

utorkinje-meko Custom

Roman Monike Peetz „Utorkinje“

 

 

Napisao: Ivan Raos

Utorkinje zapravo je hrvatski naslov upravo objavljene i predstavljene knjige Monike Peetz u Hrvatskoj (izvornog naslova Die Dienstagfrauen na njemačkom), u prjevodu Dalibora Jolera na hrvatski, a objavljena je u nakladništvu Zagrebačke naklade (2013.)

Na predstavljanju Utorkinja bilo je zanimljivo uz sudjelovanje Krešimira Maligeca (urednik nakladnikove biblioteke Feniks), Dalibora Jolera (prjevoditelja) i Vlatke Filipčić-Maligec (moderatorice), a predstavljanje je održano u ponedjeljak, 20. siječnja 2014. u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu. Sve u svemu možemo kazati da su Utorkinje zaista domljiva svjetska uspješnica o prijateljstvu pet  iznimnih žena, drugačijih karakternih osobina, pa i sa zanimljivim životnim sudbinama, čitko napisane u izvrsnom prjevodu Dalibora Jolera, što je naglasio Krešimir Maligec.

PRIJATELJSTVO PET ŽENA I PUTOVANJE

Romaneskni prvjenac ovodobene njemačke književnice Monike Peetz svakako privlači svojom naslovnom tvorenicom, jer sugerira još jednu (europsku) varijantu ‘Sexa i grada’ –  nakon bogatih arapskih ‘Djevojaka iz Riyada’ stižu nam i Utorkinje iz Kölna – na početku recenzije istakla je Antonia Sikavica, koja je znalački pomno i  stručno analizirala knjigu a pritom ustvrdila: Tematski je teško odrediti je li to chick-lit ili hodočasnička literatura. Naslovnica sugerira štikle i crveno vino chick-lita, a kratak osvrt na sadržaj hodočašće u Lourdes, ali roman nije nijedno od toga i to je ono ohrabrujuće!

Povod za razvoj fabule naoko je poznat (rađanje prijateljstva pet žena različita karaktera, zanimanja, godina, financija…) koje se upoznaju na tečaju francuskoga jezika i uspijevaju nastaviti svoje prijateljstvo (i svakogodišnja putovanja) sljedećih pet godina sve do ovoga koje će poduzeti u romanu. Odlazak u Lourdes ima svoj povod (obećanje u čast preminulome suprugu, nešto poput nastavka njegove misije), što spremno (avanturistički) prihvaćaju sve prijateljice. Zvuči poznato, cure, zar ne?! Nemojte pomisliti da je ključ romana u hodočasničkoj fabuli, jer atmosfera je izrazito „moderna“. Ne očekujemo Danteovo metaforičko lutanje podzemnim svijetom grijeha ni Hektorovićevo plandovanje srednjodalmatinskim otocima ili Šoljanov arheološko – egzistencijalistički izlet Istrom, pa ni bajronističke reminiscencije o Europi. Ipak na putu prema Lourdesu nimalo nedostaje ni mističnoga marijanskog iskustva iako ovo nije roman isključivo takvoga profila. Roman razvija fabulu začinjenu tipičnim pripremama za putovanje – opraštanje s obitelji, pakiranje garderobe, malo svađica među prijateljicama, malo postaja na putu, loših hotela kao na maturalcu…, a postupno se rađa i ona napetost u zraku. Sam početak romana prilično je zanimljiv – iz prikrajka sve njih gotovo voajerski, francuski šarmantno (čak i svojim pseudonimom Luc) promatra vlasnik restorana u kojemu se utorkinje sastaju (svakoga prvog utorka u mjesecu, naravno).

ODVJETNICA CAROLINE

Klasična čitateljica očekuje svađe, spuštanja, podbadanja, no sve – naoko – teče nekako kao u „Očajnim kućanicama“… A onda se tajne počinju razotkrivati. Naravno, morat će se pojaviti i taj Faca iz „Sexa i grada“ (pa makar i samo na zaslonu mobitela). S obzirom da poticaj hodočašću daje Judith, može se pretpostaviti da će se ona nametnuti kao vođa putovanja, ali što roman više odmiče, ona postaje sve bezosobni lik odnosno nekako se tope njezine moralne vrjednote. Mužev dnevnik koji skriva ponudit će ne očekivane odgovore tako da likovi doživljavaju svoj klimaks pred egzistencijalnim, ljubavnim i moralnim dvojbama na koncu putovanja. Odvjetnica Caroline, junakinja snažna poput profesije u kojoj je uspješna, nameće se kao autoritet ostalima i u zadnjoj trećini romana polako preuzima razrješenje fabule i napetost. Na tim mjestima roman intenzivira svoju dinamiku i u sudbinama preostale dvije junakinje. Eva (debeljuškasta njemačka varijanta Bridget Jones) doživljava mentalnu promjenu od žene-majke-kućanice (i neafirmirane liječnice) do slobodoumne heroine koja je svome prethodnom životu rekla NE, a svi su se ukućani tome lijepo (morali!) prilagodili – i muž koji stalno izbiva iz kuće i djeca koja vrište za obrokom, zadaćom, aktivnostima… Iako je takva „before – after“ sličica u stvarnome životu kadkad teško ostvariva! Mladenački hot-ljubić između sirote (čitaj siromašne) dizajnerice Kiki i desetljeće mlađega šefova sina Maxa doživljava svoj puni trijumf. I njezine smočene dizajnerske skice čaša za Ikeinu narudžbu i Maxova obitelj koja ju jednim potezom prezre na igralištu za golf (naravno, nakon što se Glavni divio njezinim idejama, a njegova bolja polovica odgojnome utjecaju na sina)… Max se poput mr. Darcyja pojavio u zabitima Pireneja niotkuda, što je već i Šenoa poznavao u početcima hrvatskoga romana kako bi privukao žensku čitateljsku publiku poput slavnije Jane Austen. Preostaje lik Estelle – stereotipan da bismo joj se mogli rugati s njezinim šminkerskim koferom na kotačiće i maskama za lice, ali ona je lik koji je dosljedan do kraja. Dovoljno šarmantna, dovoljno intrigantna i dovoljno – prepoznatljiva i životna!

Možemo stoga zamisliti kako je prema ovome romanu godinu dana nakon njegova objavljivanja snimljen uspješan igrani film i željeti što prije hrvatski prijevod njegova nastavka „Sedam dana bez“. Ovaj će roman zasigurno imati svoju čitateljsku (rekli bismo ipak – žensku) publiku kojoj je situacijski blizak. Svaka frendica zna da je umijeće nekom sitnicom biti bolja od one druge – ili kao Gervaisove tri nonice – otračati onu treću, četvrtu i petu… čim se izgubi iz vidokruga! Možemo zamisliti zašto je Monika Peetz u Njemačkoj dostigla milijunsku nakladu, ali i u (financijski opterećenoj) Hrvatskoj ona će naći svoje poklonice, koje će barem maštati o takvome putovanju. Zaključila je Antonia Sikavica svoj ogled o Utorikinjama. T

 

6 komentara

Uskoči u raspravu
  1. KIKA
    #1 KIKA 10 veljače, 2014, 21:55

    Ovaj roman njemačke književnice Monike Peetz sigurno ima svoju publiku u Hrvatskoj, pa čak i ne samo žensku. Ipak kod nas u Zagrebu zasad takvih ženskih druženja utorkom nema. No možemo li zamisliti zašto Monika Peetz u Njemačkoj više nego dobro prolazi.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Petra
    #2 Petra 31 siječnja, 2014, 13:34

    Na brzinu sam na njemačkom s voljom pročitala ovu knjigu. Sad ću je i na hrvatskom pročitati s daškom, nisam ni znala da je prevedena, morat ću je nabaviti nekako da mi je pošalju u Švicarsku. O knjigi je dobro napisano i želim vam svako dobro. P

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code