NIVES CELZIJUS IZMIŠLJA I PRETJERUJE SA SEKSOM U NOGOMETU

NIVES CELZIJUS IZMIŠLJA I PRETJERUJE SA SEKSOM U NOGOMETU

27. lipnja, 2011.
Print Friendly, PDF & Email


Cico Kranjčar i glavni urednik portala Tjedno.com

 

Razgovarao: Dražen Stjepandić

Zlatko Cico Kranjčar, nekadašnja nogometna zvijezda Dinama i Rapida, postao je nakon igračke karijere jedan od najboljih hrvatskih nogometnih trenera. Počeo je prije dvadeset godina kao trener Wienerfelda iz Beča, u Hrvatskoj je prve zapažene rezultate postigao sa Segestom iz Siska i otada je osvajao prvenstvo i kup s Dinamom. Godine 1998. igrao je s klubom iz Maksimirske 128 i u Ligi prvaka. Jedini je trener koji je razbio klupski dualizam Dinama i Hajduka. Uspio je osvojiti naslov i sa Zagrebom 2002. godine. Imao je svojih lutanja, “dugihsela”, “marsonija”, otkaza u Iranu, ali i u tim manjim ulogama bilo je sjajnih rola kao što je bio ulazak Croatije iz Sesveta u prvu ligu 2009. godine.

Hrvatsku nogometnu reprezentaciju vodio je od 2004. do 2006. godine, pod njegovim vodstvom Vatreni su se bez poraza plasirali na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj, gdje je rezultatom 0:1 izgubio samo jednu utakmicu protiv Brazila, a utakmica Japana i Australije ostala je neriješena. No poslije Svjetskog prvenstva nije uživao milost javnog mnijenja kao Slaven Bilić i nakon neuspješnih kvalifikacija za SP u Južnoj Africi smijenjen je.

Trenutno je izbornik reprezentacije Crne Gore, koja s jednakim brojem bodova kao velika Engleska nastavlja kvalifikacije za predstojeće Europsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini. Očekuju ga još tri utakmice: protiv Wallesa na otoku, Engleske u Podgorici i na kraju gostovanje u Švicarskoj. Čak će i drugo mijesto i ulazak u razigravanje biti senzacija i najveći uspjeh u povijesti crnogorskog sporta.

Proteklih dana Cico je bio u rodnom Zagrebu, dakle uglavnom u ‘Dalmatinki’ u Heinzlovoj.

Razgovoru za portal “Tjedno” odazvao se u nedjelju, nekoliko dana uoči puta na Lošinj. U Malom Lošinju i ovog ljeta kampira njegova Škola nogometa Kranjčar koju je 2007. godine otvorio zajedno sa sinom Nikom Kranjčarom.

Sastali smo se u kafiću ‘Gold’ na Dobrom Dolu, gdje se s obitelji doselio još osamdesetih dok je igrao za Dinamo. Razgovor smo počeli o ljetnom kampu Nogometne škole Kranjčar.

–  U dogovoru s Jadranka hotelima & Villas i s Nogometnim klubom Lošinj drugu godinu za redom organiziramo nogometni kamp za dječake. U vrijeme dok sam bio igrač Dinamo je često odlazio na pripreme u Lošinj i tada su bili odlični, a danas pogotovo. Ambijent mora i otoka idealan je za rad s djecom. Mojim igračkim i trenerskim iskustvom, kao i radom trenerskih suradnika, brojnih dječaka, upotpunit ćemo ljetne praznike. Naučit ćemo ih nekim osnovnim elementima nogometne igre. Želim djeci prenijeti ljubav prema lopti i nogometu, a ako imaju talenta, onda u njima usaditi želju za daljnjom izgradnjom i napretkom igračke karijere.

Proteklih dana dosta se nagađalo gdje bi Vaš sin trebao nastaviti igračku karijeru, ostaje li u Totenhamu?

– Ima visoku oštetu, što je po meni opravdano jer je Niko klasan igrač. Vlasnik kluba  kao jedan vrhunski binismen igrače ne prodaje jeftino.

PRILIKA ZA POVIJESNI REZULTAT

Nogometna bajka Cice Kranjčara s Crnom Gorom još traje,  očekujete li da ćete se zaista plasirati na sljedeće prvenstvo Europe?

–       Od samog početka sam vjerovao, bez obzira na tešku grupu, da Crna Gora može postići drugo mjesto. Mislim da su Englezi još uvijek favoriti, a mi se borimo za drugo mjesto. Prije kvalifikacija Švicarci i Bugari su bili veći favoriti za drugo mjesto nego Crna Gora i Wales. Sada, kad smo blizu drugog mjesta, još više vjerujem u naš uspjeh. Kroz kvalifikacije smo pokazali da možemo raditi nikog ne podcjenjujući, a sebe ne precjenjujući. S kvalitetom i samopouzdanjem ušli smo u kvalifikacije i postigli smo rezultat koji za mene nije iznenađenje. U Crnoj Gori je  nastala euforija, cijela javnost je pod dojmom i na nama je da sve učinimo i ostvarimo rezultat koji je vrlo blizu. Možda budemo najbolji drugi, a možda nam se ukaže prilika da s Englezima igramo i za prvo mjesto.

U reprezentaciju se vratio i napadač Fiorentine Stevan Jovetić.

–  Njegove individualne kvalitete su vrlo važne. Jovetić nam je važan i kao osoba. S druge strane, u momčad se vraća i za nas vrlo važan igrač Drinčić, koji je zbog ozljede odigrao samo jednu utakmicu, i to posljednju protiv Bugarske. Drinčić je organizator igre iz zadnjeg reda, a Jovetić također organizator igre u prednjem redu i golgeter. S njima dvojicom dobijamo na još većoj kvaliteti i raste nam sigurnost u željeni rezultat.

U javnosti se često kalkulira o Vašem navodnom lošem odnosu sa Savićevićem. Koliko je to točno?

–       Od samog početka do danas naši odnosi su odlični. Imamo slična nogometna razmišljanja. Savičević je predsjenik saveza i hijerarhijski je iznad mene. Dolazi na treninge, ali još mi nije uputio ni jedan komentar. Od prvog dana, posebno kad su se zaredali dobri rezultati, rekao sam da imam moralnu obvezu odraditi svoj ugovor do kraja i iz momčadi izvući maksimum. I moja je osobna želja s Crnom Gorom ostvariti povijesni rezultat i plasirati se na Europsko prvenstvo.

Znači, nije istina da licitirate s novim ugovorom?

–  Ne, imam ugovor koji istječe u listopadu s klauzurom da se razgovara o daljnjoj suradnji. Jedino sam predsjedniku sugerirao da ne mogu izbjeći razne kontakte, jer su mnogi poznati klubovi sada zainteresirani za mene, pa bi bilo dobro da se situacija  riješi prije isteka ugovora. To bi bilo dobro i za mene i za igrače. Proglasili su me za devetog najboljeg izbornika na svijetu, stigle su ponude od klubova iz Engleske, Njemačke i Turske. Iz Engleske je najupornija bila Aston Villa, đentlmenski sam odbio i zahvalio se rekavši kako moram odraditi ugovor s Crnom Gorom. U prilici smo za veliki rezultat, premda su mnogi ciljevi već postignuti. Sa 76. mjesta Fifine tablice došli smo na 24. i 16. mjesto na tablici Uefe. Na izvlačenju skupina za svjetsko prvenstvo nismo više bili u petom, nego drugom kvalitetnom razredu. U svijetu trener s takvim rezultatima već dobiva ugovore za sljedeći ciklus, ali to na našim prostorima još nije običaj. Spomenit ću svoj slučaj prije Svjetskog prvenstva u  Njemačkoj, kad sam iz patriotizma i povjerenja prema predsjedniku Markoviću vjerovao da ćemo zbog rezultata koji sam postigao sve to riješiti poslije, čak i da kiksam na svjetskom prvenstvu. Međutim, dogodilo se obrnuto i zbog toga sam sugerirao da to nije dobro ni za igrače ni za mene. Nije loše znati ostaje li izbornik i u sljedećem ciklusu. Nije to loše ni prema publici, jer je publika u Crnoj Gori izuzetno dobro raspoložena prema meni i reprezentaciji.

Kako je voditi hrvatsku, a kako crnogorsku reprezentaciju što se tiče pristupa sudaca i ostalih logističkih elemenata koji nikako nisu nevažni?

–       Hrvatska nogometna reprezentacija u svjetskim razmjerima predstavlja veći autoritet. Ima veći kontinuitet prisustva na velikim natjecanjima. Igrači igraju u velikim klubovima i očekivanja su velika. U Crnoj Gori u početku nije bio veliki zahtjev, ali volim izazove i očekivanja sam dosta podigao. Prije nego što sam preuzeo Crnu Goru pogledao sam njihove utakmice s Italijom i Republikom Irskom. Ispali su, ali pružili su odlične partije i u reprezentaciji Crne Gore sam vidio veliki potencijal, vjerujući da mogu u narednom ciklusu izazvati taj rezultat. Ne igraju svi u velikim klubovima kao Vučinić ili Jovetić, ali sve su to jako upotrebljivi igrači, s dobrom nogometnom školom, igrači koji mogu ispuniti moje zahtjeve. Rezultati s Crnom Gorom spadaju među najdraže u mojoj trenerskoj karijeri. U početku je malo tko vjerovao u nas, čak ni grupa ljudi koja je vezana uz te igrače. Posebno bih izdvojio neriješen rezultat protiv engleske na Wembley-u, to je odjeknulo, i stavio bih tu utakmicu uz bok pobjedi Hrvatske na istom stadionu, s rezultatom 3:2.

Prije dva dana umro je Tomislav Ivić,  je li on najveći hrvatski trener?

–       Da, gledajući internacionalne rezulate, mislim da je s ovih prostora najbolji trener. Premda ni Ćirine rezultate ne treba zanemariti. Dok sam vodio Hrvatsku, od Ivića sam tražio savjet uoči prve kvalifikacijske utakmice protiv Švedske u Geteborgu. Švedska je tada bila top momčad i pitao sam ga što bi on napravio, je li bolje sačekati ili napasti visoko. Njegova razmišljanja bila su u skladu s mojima. Napravili smo jednu plitku formaciju s gustoćom u zadnjem redu i posebnim držanjem Larsa Carlsona, Frederika Ljungberga i Zlatana Ibrahimovića. I s brzim izlascima dolazili smo do polukontre i kontre, a iz jednog slobodnog udarca postigli smo gol.

Znate li da vas često uspoređuju s Brankom Zebecom?

–       Lijepo je da me uspoređuju sa Zebecom. Zahvaljujem svima koji me uspoređuju s njim. Upoznao sam ga još kao jedanaestgodišnji dječak dok je trenirao Dinamo 1967. godine, generaciju koja je osvojila Kup velesajamskih gradova. Uoči finala otišao je iz Dinama, ali se vratio 1974. godine, kad sam već bio igrač i više smo razgovarali o nogometu.

Hrvatska sad ima Kužea, Bilića i Vas, trenere koji u regionalnim gabaritima imaju zapažene rezultate. Tko je od vas trojice najbolji?

–       Svi smo na svoj način kvalitetni i dobri. Ne bih nikoga izdvajao.

BILIĆ KRIV ZA PORAZ OD TURSKE

U javnim istupima često okrznete Slavena Bilića.

–       Sa Slavenom sam u dobrim odnosima. Nemam ništa protiv njega, samo sam odgovarao na novinarska pitanja glede reprezentacije.

Nakon utakmice protiv Turske na Europskom prvenstvu Ivica Osim je izjavio da je Slaven Bilić kriv za ispadanje Hrvatske jer je minutu prije kraja, kad je Klasnić zabio gol, slaveći trčao do korner zastavice umjesto da je minutu prije kraja postavio momčad za obranu.

–       Slažem se s Ivicom Osimom, to nije bio posao trenera, trebao je igrače pustiti da se provesele i na razgovor pozvati kapetana ili najiskusnijeg igrača i posložiti obranu. Nije trebalo dozvoliti da nas se iznenadi, dok se Slaven vratio Turci su već krenuli s centra i onda je Rakitić bio neoprezan. Nije smio Olića gurnuti u ofsajd nego zadržati loptu driblingom ili je jednostavno nabiti bilo gdje na tribinu, da prođe vrijeme dok se lopta ne vrati na teren. Rakitić proigrava Olića u ofsajdu, turski obrambeni igrač brzo uzima loptu i kreću na nepostavljenu i nespremnu  hrvatsku obranu. Nakon tih odličnih partija na Europskom prvenstvu, posebno protiv Njemačke i Turske, reprezentacija nije više pružala igre na nivou, a momčad je postala iskusnija i još kvalitetnija. Dulje igraju zajedno i to se ne bi trebalo događati, igrači moraju ući u svaku utakmicu kao favoriti i ne smijemo bježati od te uloge. Čak ako nas Gruzija i dobije, to treba biti samo jedanput, nije smjela raditi probleme u Splitu sve do 76 minute. U utakmice moramo ući s mnogo moći i optimizma. Ja samo iznosim svoje mišljenje.

U vrijeme Europskog prvenstva u Austriji i Švicarskoj u Sportskim novostima je izašao intervju s Capellom u kojem je kao znani izbornik Engleske prokomentirao igru Hrvatske, budućeg protivnika u kvalifikacijskoj skupini za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi. Dobro se sjećam, izjavio je da se Pranjić, kad ode u napad, sporo vraća u obranu i ako se to dogodi protiv Engleske, da će nas razvaliti.

– Tako je i bilo na utakmici u Zagrebu. Bilića ne bih samo kritizirao, jer je Englesku dva puta dobio, ali mislim da se nije smjelo dogoditi da nas na isti način dva puta pobijede visokim rezultatom.

 Uoči utakmica Crne Gore protiv Engleske izjavili ste da Vama Capelo neće zabiti sedam komada. Svojedobno dok ste vodili Zagreb i s pjesnicima osvojili prvenstvo uoči utakmice protiv Hajduka u Splitu, pitali su Vas što mislite o Slavenu Biliću. Rekli ste da ste Vi trofejni trener, a ne predstavnik kluba na klupi Hajduka.

–       Slaven Bilić je tek počinjao i još nije imao trenersku licencu, pa se pisao kao predstavnik kluba na klupi Hajduka. Hajduk sam sa Zagrebom dobio dva puta 1:0 u Zagrebu i 2:0 u Splitu. I to je činjenica.

 Kako bi sada završila utakmica između Hrvatske s Bilićem i Crne Gore s Vama na klupi?

– Mislim da bi to bila ravnopravna utakmica. Hrvatska bi imala malu prednost jer su iskusniji, imaju više velikih natjecanja iza sebe.

I Vas ponovno očekuje megdan protiv Capella. Kako ga mislite dobiti?

–       Meni je ključna utakmica protiv Walesa u gostima. Ako pobijedimo, dočekujemo Engleze u borbi za prvo mjesto, pa onda još ostaje gostovanje protiv Švicarske. Englezi nas mogu dobiti najviše zahvaljujući Rooneyu. Kao vrlo značajan igrač i Rooney je ključ eventualne Capellove dominacije i pobjede. Na Capellovoj strani je eventualna naša indisponiranost, ali mislim da nećemo biti takvi jer je igra protiv Engleske dodatni motiv za moje igrače.

A pribojavate li se igri izvan terena? Engleska je komercijalno atraktivna reprezentacija, za organizatore nije dobro ako se opet ne plasira na veliko natjecanje.

–       Toga se najmanje plašim. Do sada u grupi nismo osjetili nikakvu potrebu da se favorizira Švicarska, Bugarska ili Engleska.

 BANDIĆ JE MNOGO NAPRAVIO

 Jeste li upoznali Milu Đukanovića?

–       Upoznao sam ga, prije utakmice s Bugarskom kad više nije bio premijer. Prišao mi je i predstavio se, na što sam mu rekao da mi je drago što smo se upoznali. Đukanović je kao bivši košarkaš više vezan uz košarku.

 Prije par dana ste izjavili da želite biti gradonačelnik Zagreba.

–       Pojma nemam, tko je to objavio?

T-portal, 21.lipnja.

–       Ne to nije točno, samo sam rekao da mi je puno građana Zagreba i mojih prijatelja reklo da sam po svojim manirima ličnost i da bi se mogao jednog dana ubaciti u konkurenciju za gradonačelnika Grada Zagreba. I onda sam ja samo odgovorio: “Zašto ne?” Ništa više.

Što mislite o gradonačelniku Milanu Bandiću?

–       Mislim da je mnogo napravio u izgradnji grada i sufinanciranju svega što treba za boljitak Zagreba. Izgradnju Zagreba treba nastaviti, pogotovo kad se uđe u EU, premda je Zagreb europski disao i puno prije mog rođenja, a i sada tako diše. Imamo taj zapadni duh i ulazak u EU treba iskoristiti da se još više približimo europskim metropolama.

 Jedno od Vama najdražih mjesta u Zagrebu je restoran ‘Dalmatinka’. Zašto baš Dalmatinka?

– Ima više meni dragih lokala, a najdraži mi je ‘Domagoj’ na stadionu Dinamo. Tamo sam proveo mnoge vesele, a i neke tužne trenerske trenutke. U novije vrijeme, od vremena uoči Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, dolazim u ‘Dalmatinku’. Moji bivši suigrači Mlinarić i Popovski dolazili su tamo i pozvali su me govoreći da petkom ima  dobre ribe i bakalara. Znao sam za taj restoran, odrastao sam na Ferenčici, ali nisam dolazio dok sam bio igrač, više smo išli u ‘Karaku’ i ‘Saloonu’. Po dolasku u ‘Dalmatinku’ svidjelo mi se što to nije nešto ‘hoch nobel’, nego narodni lokal s dobrom kuhinjom u koji dolaze ljudi iz svih slojeva. Počele su i priče o nogometu, stigli su i moji frendovi  i tako, eto ,ostali smo par godina u tom lokalu. Ali posjećujem i ostale meni drage restorane, ne mogu zaboraviti ‘Okrugljak’, gdje sam imao oproštaj pred završetak karijere i gdje sam išao na obiteljske nedjeljne ručkove.

 Vaša supruga Elvira bila je vaša prva djevojka. Kako gledate na ovo što piše Nives Celzijus? Postoji li u domaćem nogometu toliko seksa i origijanja na centru, na trenerskim klupama, po svlačionicama?

– Nisam čitao ni jednu njenu knjigu, ali čitam o njima u novinama i svemu tome se nasmijem. Ne mogu shvatiti da jedna majka i supruga jednog nogometaša javno iznosi razmišljanja o tome kako bi to po njenim iluzijama trebalo izgledati. Ne znam koji su njeni motivi, ali zaista pretjeruje. Cijeli život sam u nogometu kao igrač i trener pa mogu reći da je sve to maštanje, pretjerivanje i izmišljanje. T

3 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Fudbaler
    #1 Fudbaler 27 lipnja, 2011, 17:19

    Na stolu ne vidim nikakvu zesticu…

    Odgovorite na ovaj komentar

<