Velebni doček naših reprezentativaca u Zagrebu i nizu drugih gradova potaknuo je davno zaboravljenu voditeljicu i solisticu Vlatku Pokos na estradne pouke i političke lekcije. Zamjerila je Ivi Šulentić i Luki Buliću nekontrolirano “divljanje publike” uz nesadržajno voditeljstvo s pozornice. Bila je to i prilika da Dejana Lovrena, koji je u rodnoj Kraljevoj Sutjesci od djetinjstva osjetio tisuće komunističkih i četničkih nepravdi zatiranja nacionalne pripadnosti, poduči hrvatskom domoljublju i prešutnim zabranama vlasti u demokratskoj državi Hrvatskoj. Doista, što to Vlatka Pokos, ex prijateljica bogatoga samotnjaka i hitra povratnica iz Kanade, zna o ustaštvu, skladbama Marka Perkovića Thompsona iz Čavoglava i ulozi organizatora dočeka brončanih gurača lopte u hrvatskoj metropoli. Natuknica “kako te poslove na HRT-u već dugo rade podobni, ne i sposobni”, bez sumnje podsjeća na narodnu mudrost o lavežu kujice
Piše: Josip Frković
Da neke (ženske) osobe naprosto ne mogu bez pakosnih javnih nastupa svjedoče i internetski tekstovi zabilježeni na stranicama društvenih mreža u susret božićno-blagdanskim danima prosinca tekuće godine na izmaku. Tako je Dora Kršul iz “Telegrama”, “zabrinuta” za ispravnost kadrovske izborne procedure u Hrvatskim studijima, pod lupu stavila slučaj Siščanke dr. Vlatke Vukelić.
Ako je suditi prema glasovanju članova Senata HS-a – 46 senatora podiglo je ruke podrške, 13 ih je bilo uzdržanih, dok je jedan član bio suprotnoga mišljenja glede prihvatljivosti ponuđena dekanskoga programa doktorice Vukelić. Prijedlog rektora Sveučilišta u Zagrebu Stjepana Lakušića, naime, tajnim glasovanjem trebaju još potvrditi članovi Fakultetskoga vijeća FHS-a, nakon čega će mlada znanstvenica sjesti u fotelju dekanice.
Pupovčeve laži o ratnom Sisku i “nejači”
Podsjetimo da je izvanredna profesorica Odsjeka za povijest Fakulteta hrvatskih studija Vlatka Vukelić, nekad aktivna u politici stranačkih suverenista, osporila SDS-ove zloguke tvrdnje smutljiva Milorada Pupovca, o postojanju dječjeg koncentracijskoga logora 1942. u Sisku. Riječ je o prihvatilištu države NDH za napuštene srpske potomke poslije poznate ofenzive Nijemaca i hrvatskih domobrana i u partizansko-četničkoj Kozari. Uz prihvatilište u Sisku vezani su i gradskim suvremenicima notorni podaci o udomljavanju, poratnom odrastanju u sisačkim obiteljima i seoskim gospodarstvima ili pak povratku svojim biološkim roditeljima preko dvije tisuće mališana. I dok je komunistički i velikosrpski četnički mit Pupovca i petokolonaške družbe uporno zaobilazio zaslužne poput Ante Dumbovića, dr. Antuna Najžara i Berislava Bresslera, pogotovo kardinala Alojzija Stepinca, u bivšoj je državi nastao i mit Dijane Budisavljević. Objeručke su ga prihvatili i sisački crveni Račanovi sljedbenici 90-ih razoružane Hrvatske koji vjeruju manjkavim muzejskim dokumentima.
Ratna Carla del Ponte i poratna Vlatka Pokos
Nije naodmet spomenuti i slavonski portalski naslov s fotografijom sisačkoga biskupa mons. Vlade Košića, koji ljubi ruku nepravedno osuđena navodnog ratnoga zločinca Carle del Ponte iz središnje Bosne, Hrvata Darija Kordića. Ne mogu politički dezorijentirani Hrvati bez jugonostalgičnih (samo)optuživanja, rekli bismo.
I dok smo u susret Božiću cijeli mjesec osluškivali vijesti iz katarske Dohe i zdušno navijali za kockaste nogometaše domoljubnoga genijalca Zlatka Dalića, velebni doček naših reprezentativaca u Zagrebu i nizu drugih gradova potaknuo je davno zaboravljenu voditeljicu i solisticu Vlatku Pokos na estradne pouke i političke lekcije. Zamjerila je Ivi Šulentić i Luki Buliću nekontrolirano “divljanje publike” uz nesadržajno voditeljstvo s pozornice. Bila je to i prilika da Dejana Lovrena, koji je u rodnoj Kraljevoj Sutjesci od djetinjstva osjetio tisuće komunističkih i četničkih nepravdi zatiranja nacionalne pripadnosti, poduči hrvatskom domoljublju i prešutnim zabranama vlasti u demokratskoj državi Hrvatskoj. Doista, što to Vlatka Pokos, ex prijateljica bogatoga samotnjaka i hitra povratnica iz Kanade, zna o ustaštvu, skladbama Marka Perkovića Thompsona iz Čavoglava i ulozi organizatora dočeka brončanih gurača lopte u hrvatskoj metropoli. Natuknica “kako te poslove na HRT-u već dugo rade podobni, ne i sposobni”, bez sumnje podsjeća na narodnu mudrost o lavežu kujice, ne zbog sela negoli zbog sebe same. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.