GLAVNE TEME

NAROD NE TREBA VRAĆATI NEVOLJNI DUG

13. rujna, 2013.

Treba organizirati  referendom o nevraćanju kredita

Piše: Saša Radović

Prof. dr. Juraj Plenković 1994. pozvao me je na skup ekonomista koji se svake godine održavao u Opatiji povodom mog objavljenog članka „Socrealistički proizvod ne prihvaća zapadno tržište“. U razgovoru s nekoliko tada vodećih ekonomista izjavio sam da ekonomiju bolje razumiju prodavači na tržnici od ekonomista koji su diplomirali ili doktorirali na marksističkim fakultetima u bivšoj SFRJ. Nitko nije komentirao moju izjavu, jer sam na skup stigao direktno iz zadarskog zaleđa u odori časnika HV.

POHAPSITI ONE KOJI SU ZADUŽIVALI HRVATSKU

Moje mišljenje o marksističkim ekonomistima nije se promijenilo. Oni nisu krivi – učili su ih krivo i to krivo su i naučili. Pod stegom i kontrolom partijskih sekretara u poduzećima nisu mogli učiniti previše štete. No, onda je došla 1990.godina. Sloboda! Uz urođeni balkanski smisao za drp i otimačinu, naši ekonomisti su podivljali. Dio hrvatskih resursa pokraden je i opljačkan, a ostatak je uništen nestručnim „ekonomiziranjem“. Marksistička ekonomija s jalove teorije prešla je na učinkovitu praksu – stvoren je model kriminalne hrvatske pretvorbe i privatizacije. Ni to nije bilo dovoljno, uz napuštene tvornice i rasap industrije i privrede, bajni ekonomisti pronašli su još bolju varijantu pljačke svoga naroda. Krediti, milijunski, milijardski krediti! U DEM, dolarima, eurima, kunama…Veliki dio tih kredita nepovratno je otišao na privatne račune u poreznim oazama. Hrvatska vlast osigurala je sebi i svojim potomcima lagodan i bogat život. Od svekolikog puka skrivene su sljedeće činjenice:

Bez referenduma nitko ne može zaduživati državu

Vlada RH nije imala i nema mandat naroda da ga zadužuje

Narod ne zna koliki su krediti ukupno i što je založeno za te kredite

Iz gornjeg slijedi da su dosadašnji predsjednici Vlade RH; Račan, Sanader, Kosor i Milanović, te ministri financija Škegro i Crkvenac protuzakonito zadužili Hrvatski puk za silne milijarde eura. Na tom popločanom putu za pakao našla su se i naša dva posljednja ministra financija; Ivan Šuker i Slavko Linić. Šuker je uz ostalo rasturio posljednje ostatke privrede, a Linić je haračima najsiromašnijima zabio posljednje čavle u lijes hrvatske opstojnosti. Da Hrvatska ima pošteno, pravo Tužiteljstvo umjesto DORH-a – svi navedeni završili bi s dugogodišnjim zatvorskim kaznama za najveću pljačku hrvatskog naroda. Naime, DORH godinama opstruira Ustav RH, članak 121a. (NN 76/2010. – dužnost DORH-a, postupati protiv počinitelja kaznenih djela!) i ne dira povlaštene kriminalce.  Zbog nedostatka prava i pravde „slučajna“ Hrvatska postala je vlasništvo nekoliko tisuća bogatih. Dio ostatka građana preživljava, a dio vegetira na granici ili ispod ruba egzistencije. 

Umjesto da se diplomirani marksistički ekonomist Linić pokrije ušima, on i dalje soli pamet stručnjacima. Svojom izjavom: „Bojim se znanstvenika koji misle da dugove ne treba vraćati“ pokazao je svu aroganciju hrvatske vlasti i totalno neznanje. On ne razmišlja, a nema ni stručnosti da razmišlja o ekonomiji, jer je Berlinski zid srušen 1989. godine. Linić nije svjestan da je on posljednji u lancu najodgovornijih za pokradene milijarde – za kredite koje nije imao pravo uzimati.

LINIĆ NEMA POJMA

Istina u svezi navedene Linićeve izjave je sljedeća: Lopovske kredite kojim je Banda lopovska bez dozvole svoga naroda protuustavno zadužila Hrvatsku – ne treba vraćati!

Alexander Sack, predavač na europskim i američkim sveučilištima, odavno je postavio koncept takozvanog „nevoljnog duga“. Za proglašenje „nevoljnog“ duga i sukladno tomu – ne vraćanje duga – potrebna su tri preduvjeta:

Dug se uzima bez odobrenja i znanja naroda

Dug je potrošen na aktivnosti koje ne donose benefit narodu

Zajmodavatelj zna za gornja dva preduvjeta, ali ih ignorira

Hrvatski narod nikada nije odobrio zaduživanja – hrvatski politički šljam o zaduživanju sam je odlučivao. Nitko ne zna, gdje su uzeti krediti, koliko, kada…? Drugi preduvjet; općepoznata je činjenica da ti dugovi nisu donijeli benefit narodu (nego lopovima koji su pokrali dio kredita). Treći preduvjet također je evidentan: Zajmodavatelji su dobro znali i danas dobro znaju da je hrvatski narod ogorčen zbog samovoljnih dugova vlasti, a katastrofalno stanje standarda i dostignuti rub egzistencije u Hrvatskoj – nikako nije benefit narodu. Sve to, zajmodavatelji ignorirali su! Zajmodavatelji (kreditori) snose velik dio krivice za stanje u Hrvatskoj i moraju snositi posljedice zbog toga.

S obzirom na to da su gore navedeni preduvjeti evidentni u Hrvatskoj – dug je „nevoljan“ odnosno nelegitiman. Ne treba ga vraćati.

Prvi „nevoljni dugovi“ u 21. stoljeću evidentirani su i anulirani (ne plaćaju se!) u Iraku. 2003. godine. Irak je odbacio goleme dugove Saddamovog režima. Dobar primjer je i referendum građana 2010. godine kad su Islanđani odbili platiti Engleskoj i Nizozemskoj 5,3 milijarda dolara dugova triju nacionalnih banaka. Zatim primjeri Argentine i Ekvadora…

Hrvatski puk ne zna koliki je dug, niti što je zalog tog duga? Ne znamo hoće li sutra naše rijeke, otoci, more, infrastruktura i drugo… biti naše ili strano vlasništvo? Možda je već strano vlasništvo? Kuću koju ste vi izgradili, možda su Šuker ili Linić – založili? Dugove nismo stvorili mi – nego ONI! Znamo i to da su dobar kredita pokrali i da su na NJIHOVIM privatnim računima.

ONI moraju vratiti dugove. Mi moramo odbiti plaćanje NJIHOVIH dugova!

Jasna poruka Vladi RH: “VRAĆAJTE SVOJE DUGOVE, MI NEĆEMO! VI STE IH UČINILI PROTIV VOLJE NARODA – VI IH VRAĆAJTE!”

Anno Domini MMXIII.