GLAVNE TEME

MREŽA NASTAVLJA POSAO

7. prosinca, 2011.

POSLJEDNJI ČLANAK SAŠE RADOVIĆA

Piše: Saša Radović , Premantura  29. rujna 2011.                                                      

Dva mjeseca prije nego što je uhapšen u policijsko-čermačkoj navlakuši, Saša Radović  napisao je svoje posljednje pismo na slobodi. Uputio ga je svojim prijateljima i poznanicima uz napomenu da ga pročitaju, jer kako je u popratnom mailu najavio, ima želju plasirati ga u medije. Koliko nam je poznato, u tome nije uspio. Portal tjedno.com ekskuzivno objavljuje članak koji opisuje Radovićeve istraživačke aktivnosti i fokus njegovog interesa. I U ovom slučaju, umjesto da pravosuđe ispita porijeklo Čermakove imovine, ono se bavi, uostalom kao i uvijek do sada, progonom zviždača. U nastavku, objavljujemo Sašin tekst u cijelosti:

VELIKI USPON VODOINSTALATERA

Vijest da Ivan Čermak preuzima DIOKI mnogima se učinila pozitivnim u smislu kontinuiteta djelovanja ove mega firme. No, background te vješto lansirane priče o tajnim pregovorima Ivana Čermaka i Roberta Ježića, nema ružičasto ni pozitivno ozračje. Po svemu se čini da su i Ježić i Čermak samo šahovske figure pravog vlasnika petrokemijskog carstva Diokija. Igra s naftnim milijunima eura ili bolje reći s naftnim milijardama kuna, kao i uvijek, odvija se podalje od javnosti i objavljenih podataka. Jer, sve što ima miris nafte u Hrvatskoj daleko je od legalnih normi i podliježe samo tvrdim kodeksima umreženog sustava.

Robert Ježić i Ivan Čermak perjanice HDZ-a, nedvojbeno pripadaju vrhu grupe od 200 obitelji kojima je Franjo Tuđman namijenio ulogu kreatora blagostanja u Hrvatskoj. Nagli uspon obojice dogodio se 1991. ali korijeni tamnih mrlja naftne hobotnice sežu dublje u prošlost. I Ježić i Čermak zapravo su posljednja generacija izdanaka velikog jugoslavenskog klana kojeg je davnih 1970-ih instalirao osnivač komunističke tajne policije jedan od tzv. „vođa revolucije“ Ivan (Stevo) Krajačić. Političko teritorijalna jezgra te grupe tijekom 1980-ih godina bila u tadašnjem Gradskom komitetu Saveza komunista Zagreb. Još uža jezgra nalazila se u općinskom komitetu SK Trešnjevka. Klan je preuzeo Franjo Gregurić visokorangirani službenik komunističke Gospodarske komore Grada Zagreba i pripadnik nomenklature Gradskog komiteta SK Zagreba. Franjo Gregurić hrvatski je državni naftni monopol INA preuzeo 1981. godine, nakon ubojstva tadašnjeg direktora Stjepana Đurekovića koji je pripadao rivalskom komunističkom klanu. Gregurić je bio uključen u sve kriminalne aktivnosti komunističke tajne službe koje su se odvijale preko poduzeća Astra. Bila je to trgovina oružjem jugoslavenske proizvodnje, šverc naftom, te stvaranje crnih financijskih fondova Astre Zagreb. Tim tajnim fondovima Graegurić je sudjelovao u financiranju dolaska HDZ-a na vlast, te je kasnije bio vođa jedne od dviju frakcija vladajuće stranke. Njegovom inicijativom, Tuđman je promovirao Nikicu Valentića, najprije u direktora državnog naftnog monopola INA, a zatim u premijera hrvatske Vlade. Nakon Valentića predsjednik Vlade Republike Hrvatske bio je Zlatko Mateša, u privatnom životu zet Franje Gregurića. Sljedeća Račanova Vlada također je bila pod utjecajem Gregurićevog klana, koji je preko Zagrebačke banke imao financijsku vlast, a Račan mu je bio marioneta. Klan je tuneliranje državnog naftnog monopola vršio preko raznih off shore kompanija s kojima je INA poslovala, zatim poslovnim operacijama u Rusiji, ali i putem kompanije CRODUX u Zagrebu.

Na ovom mjestu počinje i nevjerojatni uspon obrtnika, vodoinstalatera Ivana Čermaka u zagrebačkom predgrađu Trešnjevka. Čermak je bio „politički aktivan“ u tom predgrađu (Savez komunista, Socijalistički savez radnog naroda) i to na području općinskog komiteta komunističke partije Trešnjevka, središta najuže jezgre tzv. „Krajačićevih kadrova“. Ta grupa u drugoj je polovini 1980.-ih godina na svoje čelo postavila Franju Gregurića. Ivan Čermak u vrijeme rata 1991. do 1995. postaje glavni logističar HV i vlasnik kompanije Crodux. U dvije ili tri godine, u vrijeme Domovinskog rata, Čermak od osrednjeg vodoinstalatera postaje general i enormno bogati naftni magnat. Danas se njegova imovina procjenjuje na 100 milijuna eura. Prvu tvrtku pod nazivom Crodux, prodao je austrijskom OMV-u. Crodux je 1996. od Janafa dobio pravo na gradnju rezervoara u Omišlju na Krku, pri čemu je Janaf bio i jamac za kredit. Nedugo nakon što je rezervoar izgrađen, Čermak je krajem 1999. OMV-u prodao Crodux, tvrtku s 15 benzinskih tvrtki, navodno za 150 milijuna eura. Kako je u međuvremenu prvi Crodux ugašen, i novim tvrtkama dao je to ime. Ovih dana Čermak je najavio gradnju atraktivnih nebodera u Zagrebu u vrijednosti 500 milijuna kuna, te vrijednu donaciju vukovarskim braniteljima.  
Robert Ježić također je produkt Gregurićevog klana. Njegova priča ima sve značajke uspona u HDZ-ovim tajkunskim krugovima. Ježić je početkom devedesetih uspostavio bliske kontakte s Franjom Gregurićem koji se vratio iz Moskve. Ježić se upisuje u HDZ i dobiva iskaznicu s brojem 83. Počeli su veliki poslovi. Direktor Plive, Branko Mikša usmjerava poslove u okviru Plive Hamburg posredno preko Ježića. Gregurić tada postaje predsjednik Vlade RH i Ježić obavlja za njega povjerljive poslove i privatno poslovne aranžmane. Uskoro Ježić vodi svoje poslove u Hrvatskoj i uvodi tvrtku Landmark Chemicals SA iz Lausanne, Švicarska, te firmu BMS iz Belgije. Landmark Chemicals i BMS vrlo brzo, sredinom 1993. i 1994. godine postaju najveći partneri INA-e čiji je generalni direktor Franjo Gregurić.

MREŽA JE HDZ

U rafineriji Rijeka Ježić  i sponzori na račun INA-e zaradili su milijarde USD. U istom periodu Ježić je u Zugu u Švicarskoj osnovao tvrtku Forus koja je zajedno s INA-om osnovala tvrtku ITT u krugu Rafinerije Rijeka (INA je zapravo besplatno stavila na raspolaganje Ježiću svoju infrastrukturu). Premda je INA u postupku privatizacije djelomično prodana stranim investitorima, strukture Franje Gregurića uvijek su je u cijelosti kontrolirali, a i danas je kontroliraju.
Ježićevi poslovi šire se u INA-inim petrokemijskim dijelovima, OKI, DINA, Adriavinil Split, te Polikem Zadar. Ježić praktički preuzima kontrolu nad cijelom hrvatskom petrokemijskom industrijom, posebno nad OKI-jem.
Nakon preuzimanja klana, Hrvoje Šarinić postao je mentor Roberta Ježića, a nakon smjene Hrvoja Šarinića poslovi su i dalje tekli nesmetano jer su Gregurić i Šarinić bili vrlo utjecajni u gospodarskim krugovima.
Svi podaci upućuju da je Robert Ježić od početka bio povjerenik HDZ-ovog paralelnog sustava, zapravo čvrsto organizirane Mreže koja je u ime i za račun trećih osoba sustavno pljačkala hrvatske resurse. Ta Mreža, ogranak spomenutog klana, bila je srž tranzicijskog procesa u Hrvatskoj u režiji Franje Tuđmana i HDZ-a. Povjerenici su uz stvaranje enormnih fondova Mreže (tranzicijski, ratnoprofiterski plijen) osigurali i svoju osobnu milijunsku imovinu. Taj proces kulminirao je uhićenjem Ive Sanadera, ali i Roberta Ježića, te još nekih marginalnih satelitskih pipaka. Neosporno je da će se taj krug znatno proširiti, „povjerenici“ su uzdrmani, ali svi pokazatelji usmjeravaju na zaključak da Mreža panično pokušava nastaviti svoj posao. Ostaju vrlo intrigantna pitanja: “Raspada li se taj umreženi produkt HDZ-a?“ i „Čije su najveće firme, kompanije i banke u Hrvatskoj, jesu li nominalni vlasnici i pravi vlasnici?“
Je li DIOKI Ježićevo vlasništvo, ili možda HDZ-ovo? Možda Ivan Čermak spašava vlasništvo HDZ-a koje će i nakon fiktivne transakcije, prodaje i kupnje, i dalje ostati vlasništvo HDZ-a?  
Iz gornjeg slijedi da objava preuzimanja DIOKI-a najavljuje dalekosežne refleksije i početak jedne dugotrajne misije razlaganja hrvatskog tranzicijskog procesa. Pred nama je vraćanje civilizacijskih normi u Hrvatsku, oduzimanje opljačkane imovine i procesuiranje povjerenika Mreže.

Roberta Ježića vrlo vjerojatno čeka zatvorska kazna i – danas ili sutra –  oduzimanje nezakonito stečene milijunske imovine. Ivan Čermak danas je u boljem položaju, ali su dostavljene kaznene prijave o njegovom ratnom profiterstvu i stjecanju enormne imovine u vrijeme srpske agresije. Novi Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije garantira da neće biti zastarijevanja i da će se istražni postupak dogoditi kad – tad. Vrlo je vjerojatno da će DIOKI uskoro promijeniti vlasnika i da će taj vlasnik na kraju biti Republika Hrvatska.
Način na koji je Ivan Čermak stekao bogatstvo za sada je u domenu znanstvene fantastike, ali je građanima Hrvatske i korumpiranoj HDZ i te kako prihvatljiv. Oslobođeni Ivan Čermak, nakon povratka u zemlju koja je bila u fazi histerije, dočekan je kao heroj iako bi se njime, zbog mnogih financijskih malverzacija sada trebao baviti hrvatski sud. Umjesto toga, premijerka ga je izljubila i izgrlila, kako dolikuje HDZ vlasti koja je Čermaku omogućila da od vodoinstalatera prekonoći postane jedan od najbogatijih ljudi.

Nakon promidžbe domoljubne histerije koja je zahvatila Hrvatsku poslije presude generalima, bilo je teško povjerovati da će se neko usuditi dirnuti u ovu svetinju i pogledati za koliko milijuna eura je Čermak oštetio građane Hrvatske, te tko mu je to dozvolio. No, euforija je kratko trajala, danas sve više ljudi otvara oči.
Mreža nastavlja svoj posao, ali je samo pitanje vremena kad će popucati.  

Premantura, 29. rujna 2011.                                                        Saša Radović, s.r.