MOLTO CANTABILE ZA SENU JURANAC

MOLTO CANTABILE ZA SENU JURANAC

16. siječnja, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

 

Piše: Igor Koruga

Treći, u okviru prestižnog ciklusa Molto Cantabile i središnji Koncertni portret hrvatskih opernih pjevača u Hrvatskom glazbenom zavodu bio je, kao i prvi, posvećen svjetski poznatoj opernoj divi, sopranistici, Seni Jurinac (1921-2011).

Bečki šarm i slavenski temperament

Sena, kako su joj Bečani zbog lakšeg, uopće mogućeg izgovora pojednostavili ime Srebrenka, je pod kritičkom lupom skladatelja Ivana Brkanovića bila prepoznata kao ¨umjetnica velikog formata čiji pjev odaje potpuno izgrađenu umjetničku ličnost¨ kojoj je ¨svaka fraza bila dokaz izvanredne glazbenosti i inteligencije u shvaćanju i iznašanju¨. I veliki je dirigent, Karl Böhm, nakon što ju je prvi puta čuo (1944) i potom prihvatio u ansambl Bečke državne opere, izjavio kako se Sena, tada, za vrlo kratko vrijeme ¨razvila u umjetnicu sa samo sebi svojstvenom osobnošću i osobitim zračenjem¨. Antologijskim trolistom uloga u hlačama (en travesti) – Octavijana u Kavaliru s ružom Richarda Strausa, Cherubina u Figarovom piru Wolfganga Amadeusa Mozarta te Kompozitora u idućoj Straussovoj operi Arijadna u Naxosu – talentirana se i radišna Sena Jurinac munjevito vinula u svjetski operni vrh razvijajući otada vlastiti talent, prirodno, preko repertoara lirico-spinto soprana u operama Verdija i Puccinija, pa sve do dramskog faha u Wagnerovu Ukletom Holandezu i Beethovenovu Fideliju.

Dvije Martine

Na subotnjem koncertu Hommeage à Sena Jurinac, dakle 12. siječnja 2013. u 20 sati, nastupile su dvije umjetnice, svijetu poznate, Martina Zadro u tematski superiornoj, pjevačkoj, sopranskoj ulozi i Martina Filjak u programski decentnoj, no izvođački zahtjevnijoj – pijanističkoj ulozi. Programski je slijed, tko zna iz kojeg razloga, bio promijenjen, tako da su Mozartove, Puccinijeve i Straussove operne arije u drugom dijelu bile zamijenjene manje zanimljivijim i muzički nepokretnijim Verdijevim i Čajkovskijevim uspješnicama, naravno u vezi i skladu s temeljnom posvetom. Obzirom na razinu, vrhunsko se izvođenje kod obje umjetnice gotovo podrazumijevalo, no uza sve napore, Čajkovskijev je Tatjanin prizor s pismom iz 1. čina opere Jevgenij Onjegin na koncu nastupa djelovao kao strano tijelo, ili neorganski nastavak prišiven na silu na tematski dobro osmišljeni izbor glazbe.

Prema već napisanom, Martina je, ovoga puta Filjak, imala zahtjevnu sviračku ulogu, posebno u prvom dijelu koncerta u kojem je bilo za čuti rijetko izvođene Tri romance za klavir, op. 28, te Ciklus pjesama Frauenliebe und Leben (Ljubav i život žene), op. 42, njemačkog skladatelja Roberta Schumanna. Izazovne za tumačenje, kontrastne su se romance pod prstima Martine Filjak spojile u čvrsto povezanu, preglednu cjelinu, dinamički izražajnu s brojnim, čitko pojašnjenim previranjima. Noseći se lako s količinom i oblikom, zapisanog ili interpretacijom zasnovanog glasovirskog zvuka i (od)jeka, Filjak je tijekom cijele večeri pokaz(iv)ala iznimnu muzikalnost, velik umjetnički potencijal, dobar timing, zamjetnu manualnu spretnost i, povrh svega, duboku koncentraciju.

Ljubav i život žene

Premda je ovo, govore mediji, njihov prvi zajednički nastup, dvije su Martine – čulo se – imale vrlo ugođen i posve sjedinjen glazbeni osjećaj. Njime poduprte, one su, dakako kao žene, glazbom primjerno ocrtale osnovne konture škakljivog opisa ženskih osjećaja i ponašanja prema, kako piše u pjesmama, staleški udaljenom muškarcu. Konjukcija poetske zbirke Adelberta von Chamissoa i Schumannovog života svakako nije bila slučajna, a dvojbeno je ostalo i danas je li Schumann, zanesen riječju i glazbom, mislio na Claru Wieck, pijanisticu i buduću suprugu, ili pak, inkognito, na nepismenu i siromašnu djevojku koja je, nešto ranije, uglednog skladatelja najvjerojatnije obožavala i prema njemu osjećala upravo ono što je iskazano u početnim pjesmama Chamissoova ciklusa, u kojima se, pak, glavna protagonistica naziva ¨poniznom sluškinjom¨ koja ¨služi, živi i pripada mu sva¨ te se ¨predaje i zna da je sjajem njegovim preobražena¨. Unatoč vrhunskoj interpretaciji, dvojbu nisu uspjele riješiti ni darovite, mlade, svjetski etablirane i nagradama obasute domaće umjetnice. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

<