KULT

„MOJA“ I „NAŠA SLIKA“ U ACADEMIJI MODERNA

12. ožujka, 2013.

U četvrtak, 14. ožujka u 19 sati otvorenje je izložbe „Moja“ i „Naša Slika“ u zagrebačkoj  Academiji Moderna, Šenoina 11.

Jedno od radnih polazišta Academije Moderne jest izlaganje umjetničkih djela koja u doba kada su nastajala nisu bila pokazana, a ako su i bila viđena, nisu dobila zasluženu pozornost niti su vrednovana onako i onoliko koliko zaslužuju. U tom kontekstu sjetili smo se i djela manjeg formata i intimnijeg karaktera, slabo ili nikad izlaganih, našeg velikana Julija Knifera, dostupne zahvaljujući ljubaznosti Ane Knifer, ali i jedne slike Gabrijela Stupice, velikog slovenskog slikara, diplomanta zagrebačke ALU, koja je u Zagrebu od daleke 1965. Dakako, to su po mnogo čemu heterogene jezičke solucije, ali danas su sve ideološke podjele otpale jer je svaki ideološki model jednako valjan, pa ova dva sjajna uratka postavljamo bez ikakva koncepcijske predmeditacije.

Ali, za njihov postav koncept se može iščitati u njihovim povijestima. Zajednička im je snažna empatija koja ih obavija. Julije je meandar poklonio Ani Knifer, kćerci jedinici, koja ga je prigrlila kao „Moju sliku“ i kao takvu je čuva, pa taj je artefakt obogaćen ne samo činom darivanja, nego i jedinstvenom emocijom koja struji između oca i kćerke.

Stupica je svoju sliku 1965. ustupio gospođi Nadi Grbić, urbana legenda govori kako je u njezinoj nabavi posredovao njihov susjed Ivan Picelj, autor potpuno drukčijeg rukopisa od Stupičina, ali dogmom i predilekcijama nezaslijepljeni connaisseur. O slici se u umjetničkim krugovima i u građanstvu s divljenjem pričalo još dok se sušila u ljubljanskom atelijeru. Kako zbog iznenadne bolesti Stupica nije uspijevao isporučiti sliku, po nju su, na poticaje i u organizaciji Bože Beka, tada ravnatelja Gradske galerije suvremene umjetnosti, u Ljubljanu odlazili neki Beckovi suradnici, sam agilni Picelj, i kipar Vojin Bakić, ali se nisu usudili dekomodirati bolesna kolegu. Kad je djelo napokon doneseno u Zagreb, Bek pismom izvješćuje Stupicu: „A slika je zaista divna“. Na samu kraju pisma Bek dodaje: „Najkasnije u mjesecu septembru doći ću u Ljubljanu. Tim povodom bih navratio do Vas da porazgovorimo o jednoj izložbi koja stoji pred nama u slijedećoj godini, a na kojoj bih želio da i Vi učestvujete jer mi se čini od izuzetnog interesa“.

Stupičinu sliku, o kojoj se u Zagrebu i desetljećima priča, na žalost, vidjeli su tek povlašteni pojedinci koji su zalazili Grbićima, ali od danas je ona – dobrotom Gordane Grbić, kćerke vlasnika, uistinu „Naša slika“. (Ivica Župan) 

Ova izložba je u organizaciji Academie Moderne,a realizirana je sredstvima Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba i Ministarstva kulture RH.

Izložba ostaje otvorena od 14. – 23. ožujka.
Radno vrijeme galerije je od utorka do subote od  14-19 sati.