MINISTRICU ZLATAR NE ZANIMAJU ŠIBENSKE TVRĐAVE

MINISTRICU ZLATAR NE ZANIMAJU ŠIBENSKE TVRĐAVE

15. lipnja, 2013.

 

ministrica2 1

Igranje s vrjednijom spomeničkom baštinom

 

Piše: Ivan Raos

 

U Hrvatskoj se nalazi mnogo kulturne baštine koja je od svjetskog, europskog, lokalnog i nacijinog ali i regijskog značaja, a koju država i gradovi žurno trebaju stručno (kategorizirati) vrjednovati pa čak i uz pripomoć (Europe i svijeta) i najboljih europskih stručnjaka za baštinu.
Iako Hrvatska zaista puno brine i ulaže u kulturnu baštinu u Hrvatskoj iskreno kazano mnoga graditeljska dobara kulture nisu ni primjereno čuvana a niti primjereno zaštićena. Očito se kadkad i slučajem događa da pojedini spomenici kulture (sami od sebe propadaju – jer su prepušteni sebi), a kadkad  se i namjerno uništavaju.

 

VAPAJ IZ ŠIBENIKA

 

Sve u svemu kao i u drugim EU državama i, hrvatska graditeljska baština je izložena (zubu doba) i (klimatsko meterološkim – vrjemnim uvjetima) hrvatskog podneblja. Otvoreno je pitanje: Je li moguće što dobrog i žurnog učiniti a sve kako se hrvatska kulturna baština ne bi i nadalje ne povratno uništavala (stradavala i propadala), jer nije stručno kategorizirana pa je kao takva u ne milosti uglavnom ne stručne i ne ozbiljne nataložene administracije u kulturi. Koja nema osjećaja za kulturu i jedva se ili bolje kazano uopće se ne snalazi u ovdobnici (javnih natječaje i EU fondova), koji jedino mogu ozbiljenije pripomoći kulturnoj baštini da služi još jače kulturi i turizmu hrvatske nacije, Europe i svijeta.

Ipak otvoreno je oveće pitanje kako li će Zagrab, Osijek, Varaždin, Šibenik, Split i Rijeka … ali i svi hrvatski gradovi nadalje čuvati svoju raspoznajnu graditeljsku baštinu, i s kojim i čijim novcima iz kojih fondova ?! Spomenimo što li će biti sa štukaturama, a iz kojeg će se proračuna financirati i obnavljati kao posebna i nadaleko raspoznajna graditeljska baština Zagreba …???
Ovim osvrtm se ukazuje na očajnički vapaj (Društva prijatelja šibenske starine) kojim brižno naglašuju probleme koji ih prate u dokazivanju prava na pravednost kao i strukovnu zaštitu nad graditeljskim šibenskim i hrvatskim spomenicima kulture – tvrđavama – s bezosjećajnom administracijom…

Društvo prijatelja šibenske  starine pozvani su od Uprave Grada Šibenik  na sastank vezano za šibenske tvrđave. Najviše se razgovaralo o čišćenju i uređenju tvrđava, a Konezvatorski ured Šibenik dao je smjernice (6. Dopis, 17.11.10.) što bi trebalo uraditi. U ime Društva prijatelja šibenske starine su se usprotivili uklanjaju svih stabala, i predložili da se uklone ona koja najviše ugrožavaju tvrđave, a druga postepno kako se tvrđave obnavljaju. Istakli su kako Grad Šibenik ima u svom sastavu tvrtku Zelenilo d.o.o. koja je zadužena za čišćenje i uređenje javnih površina, i da ta tvrtka imala koncesiju na kaštel Sv. Mihovil tijekom deset godina od 2002. do 2012. Pritomu su često imali prilike čuti od šibenskih konzervatora pritužbe na račun tvrtke Zelenilo d.o.o. koja ubire oko 500.000,00 kn godišnje na osnovu prodanih ulaznica na kaštel Sv. Mihovil, a da jedva štogod ulaže u uređenje samog kaštela i sl. Ipak je Ministarstvo kulture 2010. odobrilo 100.000,00 kn za čišćenje zelenih površina na tvrđavi Šubićavac (Barone), ali su sva ta sredstva prenamjenena, dok baš oni koji su zaista čistili i uređivali tvrđave nisu vidjeli niti „lipe“ od Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U dopisu Konzervatora  traži se izmještanje odašiljača na tvrđavi Sv. Ivan. Po tom pitanju koliko je njima poznato niti Ministarstvo kulture, a niti Grad Šibenik nisu ništa poduzeli, dok su dana (29.05.12.), započeli inicijativu i javni zahtjev tvrtki Odašiljači i veze d.o.o. (OiV) da se pronađe nova i odgovarajuća lokacija za odašiljač. Zahvalni su tvrtki OiV koja se prema njima odzvala i dostavila svu dokumentaciju koju imaju vezano za odašiljač na tvrđavi Sv. Ivan. Ujedno su objasnili razloge zašto se odašiljač tamo nalazi, dok se od strane Grada Šibenika i šibenskih konzervatora nije čula niti riječ, pa su odlučili povući se.

U prilogu bez uredničkih intervencija donosimo pismo koje su prijatelji šibenskih starina glede situacije sa šibenskim tvrđavama uputili u Ministarstvo kulture na znanje ministrici Andreji Zlatar Violić.

 

PISMO MINISTRICI KULTURE

 

MINISTARSTVO KULTURE REPUBLIKE HRVATSKE

Na znanje, gospođa Andrea Zlatar Violić, ministrica

Runjaninova 2

10000 Zagreb

Predmet: Naša istina o šibenskim tvrđavama

Poštovana gospođo Zlatar,

Od prvog trena kad ste zasjeli u ministarsku fotelju želio sam vam poslati dopis kako bi vas upoznao sa našim djelovanjem vezano za šibenske tvrđave, ali kako sam dobio informaciju od nekih vaših kolega iz Ministarstva da niti njima ne odgovarate na mailove, odlučio sam da vas „preskočim“.

Vašim nedavnim posjetom Šibeniku i ono što sam pročitao na lokalnim internetskim portalima „prisilili“ ste me da vam se obratim, ma koliko duboko u sebi znao da možda moje riječi neće stići niti do vas, pa tako niti do vašeg srca, ali šibenske tvrđave su puno više od naslaganog kamena i zaslužuju da se čuje glas onih koji vide u njima život jednog grada.

Dakle, u veljači 2010., točno 40 godina od zadnje inicijative da se šibenske tvrđave stave u funkciju „pokucali“ smo na vrata Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Konzervatorskog ureda Šibenik i upoznali ih s našom željom da putem naše inicijative i projekata, s puno volonterskog rada i s minimalno financija stavimo šibenske tvrđave u funkciju. Pozdravili su naša nastojanja, ali im je trebalo godinu dana da nam dostave jedan dio tražene dokumentacije.

Mi smo krenuli u travnju 2010.  čistiti i uređivati cijelo područje grada Šibenika, pa tako i šibenske tvrđave. Kada smo tvrđave očistili krenuli smo korak naprijed, tj. da ih uredimo i da kroz tri ljetna mjeseca utvrdimo pravu sliku posjeta svih šibenskih tvrđava i kaštela. Nakon toga bismo izvjestili javnost, Grad Šibenik i Ministarstvo kulture te zatražili da se raspiše međunarodni javni natječaj za davanje u koncesiju šibenskih tvrđava i kaštela, ali da se u kriterijama ne gleda samo količina novca, već da se gleda cijelovita slika zainteresiranih, kroz njihovo dosadašnje djelovanje i program koji nude za ovu vrijednu kulturnu baštinu. Nažalost, u našim plemenitim nastojanjima smo spriječeni, te smo osjetili na svojoj koži veliku nepravdu kojoj je kumovalo prije svega čelništvo Grada Šibenika (Županović, Vidović, Baranović), potom Gradsko vijeće Grada Šibenika (izuzev gospodina Gorana Grguričina, tadašnjeg predsjednika Gradskog vijeća, koji se udostojio pristojno odgovoriti i uputiti nas kojim putem ići prema gradskim vijećnicima) i na kraju novoosnovano Društvo „Juraj Dalmatinac“, čiji je predsjednik (Zekanović) znao za naš projekt i koji nam je na naše pozive da se uključi u rad naše udruge i realizaciju projekata odgovorio da on nema vremena za volontiranje. Inertnost i nezainteresiranost Ministarstva kulture koje je bilo upoznato sa cijelom situacijom i svu nezakonitost postupaka oko tvrđava neću niti spominjati, kao niti nefunkcioniranje Agencije za upravljanje državnom imovinom, već ću se vratiti na vaš posjet Šibeniku i vašim izjavama lokalnim medijima.

(http://mok.hr/vijesti/sibenik/ministrica-zalatar-violic-najavila-pomorski-muzej-mediterana-na-sv.-nikoli

http://sibenskiportal.hr/2013/05/27/foto-ministrica-zlatar-violic-u-posjeti-sibenskim-hns-ovcima/)

Naglasili ste da su oba projekta koje ste obišli dobra i zbog toga što nisu invazivni prema baštini i jer čuvaju originalnu fortifikaciju. Možda projekt Društva „Juraj Dalmatinac“, tj. kako ste izjavili „jedne mlade grupe“ koja „pokazuje kontinutet brige za grad“ nije invazivan za tvrđavu Šubićevac (Barone), ali njihovi postupci prema nama (Udruga Šibenik Grad Djece , Društvo prijatelja šibenske starine) su i više nego „invazivni“, nekorektni, nezakoniti i  nekulturni. Moram napomenuti da je veliki broj članova Društva „Juraj Dalmatinac“ znao za naš projekt „Četiri tvrđave – revitalizacija i stavljanje u funkciju vrijedne kulturne i spomeničke baštine grada Šibenika“, ali isto tako i da veliki broj nije upoznat s našim djelovanjem, kao i manji broj njihovih članova koji su upozorili na nepravdu prema nama, tako da se na njih ne odnose moje riječi.

Što se tiče kaštela Sveti Mihovil, mogu samo plakati nad mojim gradom i njegovim stanovnicima koji ili nisu svjesni, ili su u pritisnuti svakodnevnim životnim problemima za preživljavanje da nisu ustali u zaštitu „stine“ na kojoj je rođen grad Šibenik. Srećom, ima nas nekoliko koji javno govorimo, pa vam šaljem mišljenje gospodina Pavla Roce, dugogodišnjeg šibenskog kulturnog djelatnika koji je jasno ukazao na počinjeni kultorocid na šibenskom kaštelu Sveti Mihovil

(http://sibenskiportal.hr/2013/03/16/od-ministarstva-nisam-puno-ocekivao-kulturocid-na-tvrdavi-trebali-su-zaustaviti-sibenski-konzervatori/).

Spomenuli ste i tvrđavu Sveti Nikola na ulazu u šibenski kanal Svetog Ante i najavili da će se unutar tvrđave smjestiti „pravi pomorski muzej, koji će uz sebe vezati i dio brodograditeljske tradicije“, te da se prema „izračunima koji se rade godišnje može očekivati gotovo tri stotine tisuća posjetitelja“. Jasno je da se unutar tvrđave može smjestiti sve što se zamisli, ali isto tako je važno imati u vidu koliko će stajati novca i ostalih resursa, izgradnja, kao i održavanje i sva pomoćna infrastruktura za prihvat tolikog broja posjetitelja. Vi sada radite izračune koje smo mi namjeravali napraviti 2010. i 2011., ali ne u uredu, već direktno na terenu, na tvrđavama i kaštelu. Također vas molim da ne radite megalomanske projekte jer ako jedna bogata Njemačka „nema“ snage da stavi sve svoje povijesne objekte, utvrde, tvrđave, kaštele i dvorce u funkciju, onda budimo i mi realni i pametni i čuvajmo ono što imamo na dlanu.

Ne znam da li su novinari izostavili ili vam je uistinu promakla tvrđava Sveti Ivan (Tanaja) ili je šibenskim kolegama bila preteška mišina (stomak) da vam pokažu najznačajniju šibensku tvrđavu čega je svjesno i jako mali broj Šibenčana. Prilikom dvogodišnjeg čišćenja i uređenja Tanaje potvrdili smo razloge zašto Šibenčani miješaju imena tvrđave Šubićevac (Barone) i tvrđave sveti Ivan (Tanaja). Razlog je jednostavan, teško im se uspeti do gore, a kamoli izdvojiti vrijeme da se upoznaju sa poviješću i da nije nekoliko ljubitelja pasa koji ih prošetaju po tvrđavi i djece iz okolnih kuća, te servisera koji održavaju „nezakonito“ postavljeni odašiljač i nas istinskih volontera i ljubitelja kulturne baštine tvrđava bi potpuno zarasla u korov. Vaš kolega Miroslav Škugor, djelatnik Konzervatorskog ureda Šibenik na moje upite zašto rade „nered“ oko i na tvrđavama i kaštelu mi je odgovorio da ih pustim da rade, ali da im je on naglasio da ne diraju tvrđavu sveti Ivan jer po njemu ja sam taj koji bi je trebao staviti u funkciju. Ne znam koliko gospodin Škugor ima ovlasti i moći da tako nešto javno izgovori, ali sam svjestan da je on jedan od rijetkih u gradu koji zna značaj i važnost Tanaje. Ovim putem želim poručiti da mogu raditi što god žele s tvrđavama, pa i s tvrđavom Sveti Ivan, a kada već „kradu“ ideje i „uništavaju“ živote, onda evo i vama i njima na dar ideja za ovu toliko značajnu tvrđavu, ne samo za Šibenik i Hrvatsku, već i za cijelu Europu i Svijet. Na Tanaji su prije 350 godina poraženi Turci, a samim time i zaustvljen njihov prodor u Europu. Hrvatska je pred ulaskom u Europsku uniju, pa bi bilo u redu da Europa upozna svoju povijest i da bude zahvalna, ne samo Šibenčanima i Hrvatima, već i Europljanima koji su branili slobodu na „kliještima“ života. Ovo sam vam možda prejednostavno i „prešturo“ napisao, ali ako iz jednostavnih riječi ne možete izvući pouku i shvatiti značaj Tanaje, teško će vam onda netko to objasniti i približiti.

Na kraju vašeg obraćanja medijima ste „zaključili da je najbitnije da se kod ovakvih projekata mladi koji sada imaju 18-20 godina školuju usmjereno da budu kuratori, voditelji, kustosi, koji će poslije raditi u vrijednim povijesnim objektima“. Vi u ministarskim foteljama i vaše kolege u konzervatorskim uredima možda možete s visokim financijskim primanjima izdržati i više godina prije nego se kulturna baština obnovi i stavi u funkciju, ali nezaposleni i ljudi koji istinski vole ono što rade uistinu ne mogu, te vas na kraju pisma najiskrenije i najponiznije molim da već ovog ljeta omogućite da šibenske tvrđave donesu kruh desecima šibenskih obitelji. Zar je toliko teško ograditi tvrđave, postaviti naplatu, te od stranih posjetitelja tražiti da svojim obilaskom kroz kupovinu ulaznice od simboličnih 20,00 kn pomognu njihovu obnovu i omoguće da ljudi žive od svoga rada i kulturne baštine? Garantiram vam da bi ste već ove sezone prikupili 2.000.000,00 kn, te time četiri puta nadmašili dosadašnje godišnje prihode kaštela sveti Mihovil.

Molim vas, nemojte mi zamjeriti na otvorenosti i slobodi izražavanja, te od vas ne tražim da mi odgovorite, već ću biti sretan ako pismo pročitate od početka do kraja i shvatite kolika je odgovornost na svima nama kojima je stalo ne samo do kulturne baštine, već i do cijele zajednice u kojoj živimo i djelujemo.

S poštovanjem,

Marijan Skroza, tajnik

p.s.

U privitku vam dostavljam nekoliko fotografije iz arhive od preko 20.000 fotografija, te par dopisa, a sve s pojašnjenjem, kako biste se uvjerili da sve što je napisano ima i podlogu u djelima. Pismo sam također proslijedio i vašim kolegama, kao i medijima u želji da se otvori srce onima kojima je još uvijek zatvoreno. T

 

 

9 komentara

Uskoči u raspravu
  1. šiljak
    #1 šiljak 21 ožujka, 2015, 04:56

    Prva potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić jučer u emisiji ‘Javna stvar’ na HRT-u komentirala je slučaj ministrice kulture Andreje Zlatar Violić kazavši da ako se dokaže da je ministrica kriva, snosit će sve konzekvence!

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. juraj dalmatinski
    #2 juraj dalmatinski 19 ožujka, 2015, 23:53

    U nalazu državne revizije stoji da je u Ministarstvu kulture tijekom 2013. sa službene kartice podizana gotovina, što nije evidentirano u okviru blagajničkog poslovanja, nego na računu ostalih nespomenutih rashoda, bez specifikacije troškova. Naravno, kartica pripada Zlatar Violić.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. ŠIBENIK
    #3 ŠIBENIK 20 lipnja, 2013, 10:28

    Dobro je naglasio autor članka da svi veći gradovi na obali i otocima, i kontinentalnoj Hrvatskoj žurno trebaju početi kategorizirati kulturnu baštinu. Međutim moramo pripremiti i novu strategiju kulturne baštine u kojoj bi bili pokazani svi kao takvi kategorizirani gradovi i kao izninmi svjestski i europski gradovi kulture s odavnina uočljivim identitetom. Čini mi se da mi u Šibniku moramo bar konzultirati dizjanera Borisa Ljubičića i vidjeti moželi nam pomoći ili nekog uglednijeg europljanina da nas spasi od lokalno nepismene “domaće” administracije.

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. GORDAN
    #4 GORDAN 19 lipnja, 2013, 10:30

    Sa sigurnošću se moguće kazati da autor ovog članka poznaje dobro problematiku baštine u Hrvata, i kad govori općenito o kategorizaciji i neozbiljnosti administracije koja je odgovorna za nebrigu. Administracija koja ništa ne će čuti i ništa i ne zna a ipak se na veliko upliće u zavrzlame oko kulture i znanosti, i dosta smicalicama zatire baštinu i Šibeniku i u Hrvatskoj. Postoje li ozbiljne stručne službe u Ministarstvu kulture koje bi ozbiljno brinule o baštini i njezinoj kategorizaciji. Ipak ovako kako svari stoje puno je vrijedne baštine i kulturnih dobara prepušteno samoj sebi naročito i lokalnim uglavnom ne baš i pismenim šerifima i moćnicima, koji se kao takvi potom pozicioniraju u Ministarstvu kulture.

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. Baldekin
    #5 Baldekin 15 lipnja, 2013, 11:37

    nju zanimaju tri jutarnje hladne ozujske pivice ali ne od 0.3 nego od o.5 lit.

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code