KRAKOVI ZLA

KRAKOVI ZLA

20. kolovoza, 2014.

KRAKOVI ZLA Custom

Portal Tjedno eksluzivno najavljuje novu knjigu Saše Radovića

 

Priredio: R.F.

Istarski publicist i aktivist, višegodišnji kolumnist portala Tjedno te bivši pripadnik HV-a Saša Radović, napisao je još jednu knjigu, koja je pred izdavanjem, a u kojoj ovog puta opisuje lucidnu borbu dragovoljca Domovinskog rata, časnika HV, s agentima zloglasne komunističke UDB-e udruženim s magičnim DORH-om…

Najnovijom knjigom pod naslovom „Krakovi zla“, čiji je završni predgovor i grafičko rješenje naslovnice portal Tjedno dobio ekskluzivno na uvid, Radović još jednom pokazuje kako ne odustaje od raskrinkavanja tajnih sprega legalne vlasti s lokalnim i svjetskim kriminalnim miljeom sa stvaranjem milijunskih crnih fondova u vladajućim strankama Republike Hrvatske. Osim toga, knjiga najavljuje padom Perkovića i vjerojatne buduće pravosudne rasplete od kojih je najinteresantniji onaj koji ukazuje na moguće uhićenje bivšeg Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Mladena Bajića. Autor se bavi i Zakonom o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije budući se u praksi u tu pravosudnu mrežu upecala samo jedna zlatna ribica – dr. Ivo Sanader. Sve druge ratno – pretvorbene slatkovodne pirane ili pak morske hobotnice još uvijek nesmetano plivaju…

PREDGOVOR

Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom…

Izaija (5:20)

„Krakovi zla“ istinita je priča o neravnopravnoj i suludoj borbi dragovoljca Domovinskog rata, časnika HV, s agentima zloglasne komunističke UDB-e udruženim s DORH-om. Kaznena prijava i javne objave u tisku o ratnom profiterstvu i bogaćenju u stotinama milijuna eura – anulirane su progonom i kažnjavanjem prijavljivača. Iako je ovaj obračun bio na naslovnicama svih dnevnih tiskovina i na glavnim vijestima TV, Republika Hrvatska ostala je slijepa i gluha. Klan Josipa Perkovića i Mladena Bajića, još je jednom uspješno obranio zločince, bogate ratne i pretvorbene profitere.

Svi detalji su autentični i u velikoj mjeri javno objavljeni prije ovdje opisanih događaja – osim pratećeg segmenta koji je obavijen neprozirnim velom tajne. To je prvi puta otkriveno i objavljeno djelovanje Cyber Warfare ili kibernetičkog ratovanja u Hrvatskoj. Akcije te organizacije započete jedan dan nakon uhićenja autora ove knjige rekonstruirane su po kratkoj izjavi umirućeg agenta u antičkom teatru u Puli dana 17. svibnja 2014. godine. I po naknadnim, zaštićenim kontaktima.

U kratkom isječku povijesti našeg doba bit će dotaknuto i ozračje događaja – sprega legalne vlasti s lokalnim i svjetskim kriminalnim miljeom, stvaranje milijunskih crnih fondova u vladajućim strankama Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) i Socijal demokratskoj partiji (SDP), te pljačka državnih resursa pretvorenih u privatnu imovinu.

Jedini cilj ove zajedničke akcije klana UDBA (Uprava državne bezbednosti bivše SFR Jugoslavije) – DORH (Državno odvjetništvo Republike Hrvatske), bio je zaštititi imovinu ratnih profitera u Hrvatskoj od moguće konfiskacije. U drugom planu, u pozadini je i zaštita ostalih pljačkaša resursa tranzicijske Hrvatske. Imperativ umrežene hrvatske vlasti i kriminalnih struktura onemogućavanje je istražnih postupaka o podrijetlu imovine bogatih tajkuna. Ukoliko bi se otvorila i jedna, jedina objektivna istraga – raspao bi se kompletan sustav. Stupovi crnog kapitala popadali bi jedan za drugim! Resursi i milijarde, opljačkani od 1990. godine do danas, bili bi vraćeni hrvatskom narodu.

U ovoj akciji skrivanja ratnog profiterstva, klan UDB-e i agenata DORH-a uključio je javne medije, tisak i TV. Podaci o „ucjeni od 1.000.000 eura“ i hapšenju autora, lukavo začinjeni neistinama, ciljano su „curili“ u javnost. Sadržaji sudskih rješenja i službenih akata stizali su na naslovne stranice i u informativne TV emisije prije nego osumnjičenom „ucjenjivaču“ i njegovom odvjetniku. Slike iz zaplijenjenih mobitela, DORH je poklanjao ili prodavao dnevnom tisku.

TV i posebice najveći dnevni „Jutarnji list“, objavljivali su u udarnim vijestima sva imena i detalje iz scenarija „Krakova zla“ – osim onih zabranjenih.

Zaštićena su (zabranjena) imena pripadnika grupacije ubojica zloglasne UDB-e, koalicijskog partnera DORH-a u ovoj surovoj igri. Nigdje nema imena tih kompromitiranih i javnosti poznatih osoba, iako su bili i sudionici i svjedoci. Za korumpirane medije, tisak i TV – to je bila tabu tema. Nezavisni portali pratili su proces daleko objektivnije nego službena državna glasila.

Na žalost i tugu svih nedemokratskih sustava – tabu tema je sve manje. Pojavio se internet i unio pomutnju u ustaljene načine skrivanja istine. Danas je potrebno samo utipkati u Google neko udbaško ime iz teksta ove knjige i pojavit će krvava povijest tajnih službi bivše SFR Jugoslavije – ali i sramotna sveza s novim strukturama nove Hrvatske. Naći ćete tamo i strogo povjerljive dokumente o likvidacijama hrvatskih domoljuba.

U samo tri godine od uhićenja autora, klan UDBA – DORH, izgubio je svog vodećeg čelnika, Titov udbaš Josip Perković godinama će trunuti u njemačkim kazamatima. Mladena Bajića čeka slična sudbina, onim časom kad Hrvatska postane pravna država – Bajić će biti uhićen.

U ovoj bizarnoj, istinitoj priči događaji su stvarni, sva imena su prava, poznata hrvatskoj a dijelom i svjetskoj javnosti. Kulminacija „Krakova zla“ dogodila se 2011. godine u državi Hrvatskoj izrasloj u ratu dviju republika bivše SFR Jugoslavije – agresora Srbije i napadnute Hrvatske. U krvavom ozračju, naglo bogaćenje vladajućih struktura, kriminal, korupcija i stvaranje tajkuna – ukazalo je na istinu o tom ratu. Bio je to dio plana jugoslavenskih tajnih služba definiran 25. ožujka 1991. u Karađorđevu u dogovoru dvaju predsjednika, Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana. Taj sastanak – za razliku od ostalih 47 sastanaka dvaju predsjednika – obavijen je tajnom. Rat je vjerojatno planiran, jer samo u kaosu rata, vlast je mogla brutalno opljačkati resurse svoje zemlje. Zločini ratnog i pretvorbenog profiterstva, privatizacija, uz sve vrste kriminala i korupcije – postali su sastavni dio Republike Hrvatske do današnjih dana. Dragovoljci i branitelji Domovinskog rata ginuli su po bojišnicama dok se bogatila hrvatska politička elita.

Učinkovit mehanizam zaštite koji godinama štiti ratne profitere, korupciju, te pretvorbeni i klasični kriminal – hrvatsko je tužiteljstvo nazvano DORH. To „tužiteljstvo“ od 98% nezakonite pretvorbe nije procesuiralo ni optužilo nikoga. Stotine kaznenih prijava s relevantnim dokazima o ratnom profiterstvu i o ratnim zločinima završavalo je i završava na prašnjavim policama ili u košu za smeće.

Izuzetak je optužnica simbola HDZ-ove „legalne“ pljačke, bivšeg premijera Ive Sanadera i same stranke Hrvatske Demokratske Zajednice. Optuženo je i nekoliko marginalaca (Polančec, Čobanković, Rončević…), no njihove su kazne simbolične.  Dogodilo se to tek kad je i vrapcima na granama bilo jasno da HDZ gubi vlast. No, ostala je čvrsta zaštita – najbogatijih!

U ovakvom kolopletu smrti, zločina, kriminala, droge, korupcije i podlosti – događaju se i svjetli pomaci, pokušaji da se otvore procesi ratnog i inog profiterstva. Nažalost, ti pokušaji završavaju ovako kako završavaju!

Kažu da nada posljednja umire. Ali nada u promjene izjalovila se nakon izbora na kraju 2011? Nastavljeno je kriminalno bogaćenje SDP-ove elite (umjesto HDZ-ove). Nova vlast u sprezi s bivšim Titovim vođama tajnih služba (OZNA, UDBA, SDB) Josipom Perkovićem, Josipom Manolićem i Zdravkom Mustačem – nastavila je posao.

Za oduzimanje opljačkanih hrvatskih resursa imamo dobru podlogu – Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“, broj 57/11). Ali, nemamo poštene ljude da to provedu. Potrebne su radikalne promjene pravosuđa, policije, carine, porezne politike i ostalih kadrova s vrha državnog aparata. Samo tako moguće je Hrvatsku izvući iz duboke kaljuže nemorala i siromaštva.

U „Krakovima zla“ ne radi se samo o jednom milijunu ili o nekoliko milijuna – nego o milijardama. Ukoliko padne prvi ratni profiter i njegova imovina bude konfiscirana – past je domino učinkom i ostali tajkuni s nelegalno stečenom imovinom. I njihove milijarde! No, svaki pokušaj prozivanja tajkuna ili bilo kakvu destabilizaciju umrežene vlasti i krim miljea, učinkovito rješava klan UDBA – DORH. Moćni Joža Perković pao je, ali ostali su nasljednici.

Rješenje je u buđenju svijesti hrvatskog puka. Moramo se riješiti pogubne pasivnosti, straha i poznate „hrvatske šutnje“. Treba izaći iz kuće. Četiri miljuna Hrvata moraju pokriti Ilicu, Jelačić plac, Kamenita vrata i Markov trg. Moraju svi – nema kukavičkog izostajanja – svi!!! Samo tako može kriminalna, nenarodna i egoistička elita nestati s političke scene Hrvatske. T

 

24 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Bleiburg
    #1 Bleiburg 29 kolovoza, 2014, 11:18

    Ali tvoj Bezglavnik – usrasha Ante Pavelic, nije ni izdaleka dozivio starosnu dob Josipa Broza Tita !!!
    Kladim se, da bi tvoj Bezglavnik bio dao I obje noge da bi mogao zivjeti toliko … ahahaha.
    Ameri su vam tada dali utociste samo da vas imaju bolje pod kontrolom.
    Sta je ono bilo sa Zvonkom Busicem u Americi pa poslije u Hrvatskoj ?! … ahahahaha.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Odalamitelj
    #2 Odalamitelj 29 kolovoza, 2014, 07:49

    Vražja sprtva taj ‘bla-bla-drug’, koji bubne glavom o zid pa ostane živ kad dođe k sebi. Jerbo ta neodgovrna formula o ‘bezglavniku Paveliću’ nije prisebno smišljena, a kamo li pametna. Pavelić je odnio u grob svo svoje tijelo, a posebno ‘na ramenu glavu’, što nije slučaj i s ‘bla-bla-drugovim’ maršalonm, kojeg su skratili za lijevu nogu prije nego li su ga podvalili Srbijancima za opasnog vukodlaka (Francuzi su Talleyranda nazivali ‘le diable boiteux’, što se odnosi na sve revolucionare koje su oni inače, pomoću gillotine skraćivali za glavu). Poglavnik je pokopan sa svojom glavom dok ‘bla-bla’drug’ ne može podnijeti onu pjesmu Majakovskog “Levi marš”, kou smo recitirali početkom svibnja u Londonu, kad smo čuli da je Tito otišao u potragu za svojom lijevom nogom na štakama, pak smo recitirali zadnje stihove Majakovskijeve pjesme “Ko to desnom korača?! Leva, leva, leva!”.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Odalamitelj
    #3 Odalamitelj 29 kolovoza, 2014, 06:40

    Bleiburg je šaljivčina – na svoj račun. i to neslanim šalama koje ni pas ne bi s maslom smazao. Jerbo, Pavelić se je povukao pred komunistima u ruke – Amerikanaca koji su ga tu, zajedno s Britancima, u Austriji čuvali za mogući udar na Tita, a to bi se i dogodilo da Tuito nije uhvatio maglu pa nestao iz Trsta. Anglosaxoncima nikad ni na pamet nije palo da gone sudski Pavelića, a kamo li državotvorne Hrvate, osobito kad je Centrala hrvatskog narodnog vijeća bila – u Petoj aveniji u New Yorku. Amerikanci su toj državotvornoj hrvatskoj emigraciji izlazili na ruku kad god je trebalo obuzdati prosovjetske tvorove i za vrijeme Hrvatskog ‘proljeća’ i u emigraciji. Ovaj drug ‘bla-bla-burg djeluje kao koljač na Križnom putu, kad na žrtve baca ljagu, zaboravljajući, budala, onu narodnu ‘Ak’ i jesu orli izginuli, ostali su tići orlovići’. I onu bana Mažuranića: ‘Mišad grize al po tlijeh liže, sam sur or’o pod nebo se diže’. Kamiči miš na ble-bla-burgu pod tamničkim zidom Perkovića i kompanije.

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code