LAŽNE ANKETE

LAŽNE ANKETE

20. lipnja, 2019.

 

Anketari (za novce svojih naručitelja) sami biraju i izmišljaju kandidate, kao – to narod traži!

Malo sutra! Molimo „anketare“ da nas prestanu maltretirati raznim lažiranim političkim anketama. Također je već smiješno da te „ankete“ u tv i radio emisijama, kao nešto strašno važno, komentiraju razni šprajci, bage i ostali (još važniji), koji itekako znaju da lažu, prije svega, sami sebi

Napisao: Mladen Pavković

Otkako se Zoran Milanović zvani Zoki, bivši jadni hrvatski premjer javio da se želi natjecati za „radno mjesto“ predsjednika Republike, pune su ga novine, ali i mali ekrani. Čovjek još nije iznio ni svoj program, a već svi sve znaju, poglavito agencije koje obavljaju i objavljuju ankete o popularnosti.

Ta mjesečna „najnovija istraživanja“ ili „najnovije ankete“ nisu ništa drugo nego najobičnije smeće, koje objavljuju čas lijevi, čas desni. Malo HDZ, malo SDP. Igraju se kao mala djeca.

Zahvaljujući lažnim anketama neki se i prevare, dobiju krivu sliku.

Mnogi ne znaju da u „tom grmu leži zec“.

Žalosna propaganda

Obično je sada na prvom mjestu HDZ, jer su oni na vlasti. Kad je bio SDP ankete su se okretale na njihovu stranu i prema njihovim kandidatima. I Škoro se izjasnio za predsjednika, a već ga odavno rastežu kao o tedeschijevim žvakaćim gumama!

O Milanoviću se pišu romani, nema ga gdje ga nema.

Nitko dosad nije dobio toliku jeftinu, bezveznu i žalosnu propagandu kao ovaj najlošiji premijer i politikant u hrvatskoj državi.

Anketari (za novce svojih naručitelja) sami biraju i izmišljaju kandidate, kao – to narod traži!

Malo sutra!

Molimo „anketare“ da nas prestanu maltretirati raznim lažiranim političkim anketama. Također je već smiješno da te „ankete“ u tv i radio emisijama, kao nešto strašno važno, komentiraju razni šprajci, bage i ostali (još važniji), koji itekako znaju da lažu, prije svega, sami sebi!

Kulturna okupacija Brijuna

U Zagrebu su (i pred tv publikom) svečano uručene najviše hrvatske nagrade za kulturu i umjetnost – Vladimir Nazor, kojeg se „nitko“ više ne sjeća da je bio prvi predsjednik hrvatskog Sabora (u vrijeme kad su na tisuće ljudi i uz njegov blagoslov kao Titova vjernog političara!) završavali ni krivi ni dužni na Golom Otoku ili pak u Lepoglavi, a mnogi su i ubijeni, prije svih nevini – Hrvati.

U dvorani Arhiva RH, gdje se održavala svečanost, sjedili su brojni hrvatski kulturni djelatnici. Kad je ministrica kulture RH uručila ovu nagradu jugoslavenskom filmskom djelatniku Radi Šerbedžiji, i to za „životno djelo“ dvorana kao da je „pala u trans“. Svi su gromoglasnim pljeskom pozdravili velikog umjetnika, koji je ovo priznanje „posvetio i svim svojim suradnicima u pokrajini“! (Ni ovog puta nije mogao izgovoriti riječ – Hrvatska.)

Obzirom da je na početku hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata otišao (dezertirao) iz Hrvatske, nitko se od tamo „hrvatskih kulturnih veličina“ nije upitao: zbog čega je zapravo dobio ovo veliko hrvatsko priznanje?

Možda za „kulturnu okupaciju“ Brijuna?

Nu, ništa manje nazočni nisu pljeskali ni dobitnicima godišnjih nagrada Vladimir Nazor, kao primjerice redatelju Krešimiru Dolenčiću (valjda zato što je navodno svojedobno „isključio“ mikrofon Marku Perkoviću Thompsonu na Trgu bana Jelačića?) i redatelju dokumentarnog filma „Srbenka“ Nebojši Slijepčeviću, u kojem se autor pita: Što znači danas odrasti u Hrvatskoj, a da nisi Hrvat? Inače, ovaj jadni filmski uradak prati sudbinu obitelji Zec, čiju mučnu sudbinu je na kazališne daske postavio, (u stilu- „svi“ Hrvati su zločinci!), a tko drugi nego bivši dečko Danijele Trbović- Oliver Frljić.

Naravno da svi osuđujemo bilo kakav zločin, osobito nad djecom, ali ni taj redatelj ni taj Frljić nikada se nisu upitali- što je s preko 400 hrvatskih dječaka i djevojčica ubijenih od srpskih i inih agresora u Domovinskome ratu?

I ovom prilikom čula se kritika zašto do danas HRT nije prikazao „Srbenku“, ali ne i smrt nevine hrvatske djece.

Da je netko napravio dokumentarni film ili kazališnu predstavu o zločinima nad hrvatskom djecom u vrijeme rata, taj vjerojatno ne bi mogao ni u dvoranu, a kamoli dobiti neko veliko kulturno priznanje.

Jednom riječju, sramotno je što je najveća nagrada za kulturu i umjetnost ove godine (i to za životno djelo!) pripala Šerbedžiji, a još je sramotnije što su hrvatski kulturni djelatnici to priznanje umjesto kritikama popratili velikim pljeskom! T

4 komentara

Uskoči u raspravu
  1. pepe
    #1 pepe 22 lipnja, 2019, 10:09

    mimogrede, mnim da je štivopiscu dobro poznata svrha “anket”/”izpitivanja javnoga mnienja”, ali iz nëkoga razloga hini neznanje. zapravo, u današnjoj “zapadnoj demokraciji”, i svakako zapadnobalkanskoj udbaško-petokolonaškoj prćiji, dotično koloniji zvanoj “hrvatska”, (namještene/lažirane) ankete su zgoljan uvod i prvi korak u namještanju/lažiranju izborov i referendumov. u stvarnosti, obvještajne i protuobvještajne službe, kojih su današnja glasila zgoljan prodůžetak, pomoću lažiranih proizvoljnih anket izpiru mozgove zatupljenomu mnoštvu zvanomu “javnost” da je stanje onakovo, ili približno onakovo, kakovim će na posljedku zaisto bīti zahvaljujući namještanju ter lažiranju izborov ili referendumov. škoro će bīti potrošen od strane “desnoga krila” HDZ-a, koje ga je i “nagovorilo” na uključenje u “izbornu takmu”.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Ustaša
    #2 Ustaša 22 lipnja, 2019, 05:00

    Stjepandić je monstrum

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. pepe
    #3 pepe 21 lipnja, 2019, 23:33

    dakle, što je zapravo danas “sramotno”? nu, sramotno je poddržavati i hvaliti davno prokazanoga udbaškoga lažljivoga obmanjivačkoga narkopatuljka i lutku bu(l)janca. sramotno je bīti unutar onieh 400000 UDBA-inih lažnih braniteljev. sramotno je bīti unutar onieh nëkoliko stotin lažnih hrvatskih “generalov” popůt zagorca, poluromske udbašine čermaka, YU “milicionera” sačića, tolja, ćesića rojsa “jamara”, vlaha krstičevića, kruljca, bosanca prkačina (bīvši KOS-ovac, a kasnije kradezenjarska krtica), “niškoga specijalca za užičko kolo” mikolčevića, itd. sramotno je živjeti “u slučajnoj” zemlji, udbaškoj zapadnobalkanskoj prćiji po kojoj dojučerašnji srbočetnici slobodno šeću i opet rovare ter velikosrbuju. sramotno je živjeti u zemlji koja redovno izplaćuje debelu mirovinu bīvšemu KOS-ovcu i morlačkomu hrvatomrzilačkomu ratohuškaču savu prdcu, ministru u vladi propale “jao-srao krajine”. sramotno je živjeti u hrvatskoj i ne odlučno dvignuti glas proti većinskim petokolonaškim “srbskohrvatskim” glasilom u opljačkanoj hrvatskoj, u kojih glasilih na “srbskohrvatskom” jeziku i “srbskom čobanskom pravopisu” uglavnom ob dan i ob noć piskaraju protuhrvatski polupismeni “slavoserbski/e društvenopolitički/e radnici/e”. sramotno je nakon svega danas opet bīti srboljubnim jugoslavenom i “regioncem”/”regionašem”. sramotno je za političkoga saveznika imati pupovčev SDSS. eto, to su nëkoje od većih sramot u hrvatskoj.

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Anonimno
    #4 Anonimno 20 lipnja, 2019, 17:40

    Kako su mogli tako pljeskati šerbedžiji? Kako? Jeli on njihov idol što je dezertirao?

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code