KRIŽ ISTINE U SISAČKOJ BREZOVICI

KRIŽ ISTINE U SISAČKOJ BREZOVICI

17/06/2016

 

Prvi “Križ istine”, doznajemo, postavit će se u u petak, 17. lipnja, kraj društvenoga doma Novoga Sela Palanječkoga, na rubu Brezovice. Spomen-križ će blagosloviti mons. dr.Vlado Košić, koji će potom svetu misu za žrtve komunističkoga poraća služiti u župnoj crkvi bl. Kardinala Alojzija Stepinca u Budaševu. Uz represiju, noćna odvođenja i pogubljenja na nepristupačnim mjestima bivših vojnika hrvatskoga domobranstva i sastavnica Oružanih snaga NDH, te uglednih građana nepoćudnih totalitarnom režimu

Napisao: Josip Frković

Ono što su po ljudskoj savjesti i vjerničkoj obvezi obilježavanja bezbrojnih prešućivanih zločina, stratišta i masovnih grobišta bivših pripadnika regularne domovinske vojske i civilnih domoljuba ubijenih u šest godina poraća bez sudski dokazane krivnje od strane Titova jugokomunističkoga režima namjeravali ostvariti sudionici sedme po redu izvještajne godišnje skupštine, u travnju 1999., na cijelom području Sisačke biskupije i Sisačko-moslavačke županije ostvarit će članovi sisačkoga i ogranaka “Hrvatskoga domobrana” u Sunji, Petrinji, Glini, Hrvatskoj Kostajnici, Novskoj, Kutini i Popovači. Proizlazi to iz moralno-etičkih osjećaja poštovanja čovjeka, ljudske osobe i svake žrtve, čija zašikarena počivališta bez imena i križa treba temeljito forenzički istražiti. Spomenutim skupom prije 17 godina predsjedao je bivši časnik hrvatskoga domobranstva pok. Josip Bulimbašić, a sudjelovali su i brojni do danas preminuli razvojačeni ratni veterani gubitničkih vojnih postrojbi. Namjeravali su tada članovi HD-a, među ostalim, postaviti spomen-ploču žrtvama zloglasnoga zarobljeničkog partizanskoga logora “Viktorovca” i učinili su to 2002. godine na pročelju zgrade Metalurškoga fakulteta. Bilo je u planu i obilježje na Gradskom groblju i u Capraškoj šumi. Među sudionicima davne skupštine bio je i potkraj “olujne” 1995. imenovani predsjednik županijske Komisije za prikupljanje podataka i utvrđivanje činjenica o žrtvama Bleiburga i bezdušnih partizanskih križnih putova, Adam Zahirović. Osim njega, ostali članovi te radne skupine bili su Karlo Lipak, Stjepan Radić, Branko Butković, Mirko Putrić, Bartol Biličić, Zoran Ilić, Damjan Perić I Josip Bjelicki. Odluku o formiranje komisije, u prvom mandatu župana, pok. Đure Brodarca, potpisao je predsjednik Županijske skupštine Ivan Šantek, ratni zamjenik zapovjednika Policijske postaje Glina.

Istine obznanilo Hrvatsko žrtvoslovno društvo

Jedanaest godina kasnije, Zahirović stariji bio je autor i urednik “Sisačkoga žrtvoslova”, najiscrpnijeg i vjerodostojnoga izvora podataka o ratnom-poratnim kolektivnim i pojedinačnim stradanjima više desetaka tisuća hrvatskih ljudi. Zahirovićev sin Darko, dragovoljni hrvatski branitelj, prikupio je kasnije podatke i objavio “Sisački žrtvoslov Domovinskoga rata”. Kako doznajemo iz arhivskih dokumenata, u sisačkom Ogranku “Hrvatskoga domobrana” u vrijeme održavanja izvještajne godišnje skupštine 1999. bilo je 1820 ratnih veterana Drugoga svjetskoga rata. U isto vrijeme na području cijele Hrvatske djelovala su 53 ogranka s 26.000 članova (sada ih je 39 s 18000 ratnih veterana Drugoga svjetskog i Domovinskoga rata, te domoljubnih poštovatelja hrvatske viteške vojničke tradicije. Članovi HD-a spominjali su više desetaka tisuća žrtava, iako je hrvatska policija 90-ih na području 13 općina I šest gradova kasnije županije istražila i evidentirala 119 stratišta – najviše u Hrvatskoj – u kojima je pokopano 45000 ljudi. Ti su podaci obznanjeni i razmatrani na Šestom kongresu Hrvatskoga žrtvoslovnoga društva, 2013. godine u Sisku. Dvije godine kasnije, za lipanjske komemoracije žrtvama čudovišne jame Jazovke kod Sošica na Žumberku, predsjednik Hrvatskoga obrednoga zdruga Boris Prebeg u svom je obraćanju javnosti i tadašnjoj Kukuriku vlasti spomenuo kako “samo u sisačkoj zašikarenoj šumi Brezovici toga 22. lipnja orgijaju sljedbenici crvenih zločinaca, dok u brojnim šumskim predjelima, bez imena i križa, već sedam desetljeća leži nekoliko tisuća tijela čija je sudbina jednaka onima u Jazovki…” Međutim, kompletnu dokumentaciju o žrtvama Bleiburga i križnih putova u roditeljskoj kući na desnoj obali Kupe i sisačkom Pogorelcu sačuvao je sin pok. Adama Zahirovića, Darko, koji je s povjerenjem ustupa i članovima udruga iz Drugoga svjetskog i Domovinskoga rata.

Za Hrvatsku uvijek

Na temelju rezultata petogodišnjega terenskoga rada članova Zahirovićeve radne grupe, odnosno popisivanja poginulih u pojedinim naseljima regije, te službenih policijskih nalaza, na poticaj sisačkoga Ogranka i zagrebačke središnjice “Hrvatskoga domobrana” te komisije Sisačke biskupije za martirologij, u Sisačko-moslavačkoj županiji je 18. svibnja osnovano povjerenstvo za dostojno obilježavanje područja stradavanja kako bi se rasvijetlio jedan dio dugo prešućivane, teške hrvatske povijesti. U drugom dijelu ove humane akcije – kao i u slučaju Maceljske gore – ekshumacijama i forenzičkim istraživanjima dosadašnjih nalaza i spoznaja zaokružit će se puna istina o žrtvama i počiniteljima zločina tijekom šest godina jugokomunističke vlasti. Kad je riječ o Sisku i okolici, članovi povjerenstva evidentirali su mjesta zločina u šumi Brezovici, u Capraškoj šumi Lasinji, na obali Save u Crncu, u Lonji, Kratečkom, sisačkoj Komunalnoj zoni, Sunji… Prvi “Križ istine”, doznajemo, postavit će se u u petak, 17. lipnja, kraj društvenoga doma Novoga Sela Palanječkoga, na rubu Brezovice. Spomen-križ će blagosloviti mons. dr.Vlado Košić, koji će potom svetu misu za žrtve komunističkoga poraća služiti u župnoj crkvi bl. Kardinala Alojzija Stepinca u Budaševu. Uz represiju, noćna odvođenja i pogubljenja na nepristupačnim mjestima bivših vojnika hrvatskoga domobranstva i sastavnica Oružanih snaga NDH, te uglednih građana nepoćudnih totalitarnom režimu, tadašnje vlasti nisu uspjeli izbrisati sjećanja potomaka i bliskih rođaka ubijenih koji ne znaju za posljednje počivalište najdražih. Podno “Križa istine”, od petka već u Brezovici, moći će se dostojanstveno pomoliti, odati počast, uz cvijeće i paljenje svijeće. Prisjetiti se onih čiji je životni i domoljubni moto bio i ostao “Za Hrvatsku – uvijek!” T