KORUGA: TRI PJEVAČA, TRI SKLADATELJA I ČETIRI DJELA U POSLJEDNJEM KANCONIJERU ZBORA I SIMFONIČARA HRT-a
10. svibnja, 2025.
Piše: Igor Koruga
Možda se ne čini tako, no rijetke su prilike, čak i unutar ciklusa Kanconijer Zbora i Simfonijskog orkestra HRT-a, u kojima se troje pjevača mogu predstaviti u trima zaokruženim glazbenim djelima, pače, od troje posve različitih skladatelja. Naime, točno se to dogodilo na posljednjem ovosezonskom Kanconijerovom koncertu, nazvanom Pjesme misterija i slavlja, na kojem su se u četvrtak, 8. svibnja 2025. godine, od 19:30 sati u Velikom Lisinskom, ispred Zbora i Simfonijskog orkestra HRT-a te Oratorijskog zbora crkve sv. Marka Cantores Sancti Marci pod vodstvom maestra Tomislava Fačinija (1975), publici po redu predstavili: bariton Leon Košavić (1991), tenor Josip Švagelj (1993) i sopranistica Marija Kuhar Šoša (1982).
Zaokupljenost vječnim sukobom
Izvela se i jedna izuzeta, instrumentalna skladba Ralpha Vaughana Williamsa (1872-1958), jednostavačna Fantazija na temu Thomasa Tallisa, za dvostruki gudački orkestar, zasnovana na temi u frigijskome modusu, trećoj od devet iz Tallisovog opusa, napisanog za časoslov nadbiskupa Matthewa Parkera iz 1567. godine. Funkcionalno i umjereno naglašeno, orkestar je bio podijeljen na dva dijela, u izvođenju dviju tema, dvaput, drugi put antifonalno odvojenih unutar orkestra, gudačkog noneta i gudačkog kvarteta. Usudio bih se reći da je među solistima ipak najuvjerljiviji bio Leon Košavić, primjerno istaknut u Pet mističnih pjesama (Five Mystical Songs), za bariton solo, zbor i orkestar, također Ralpha Vaughana Williamsa, engleskog crkvenog orguljaša, pisca, predavača, glazbenog urednika, organizatora i sakupljača narodnih pjesama, formalno školovanog na Kraljevskom glazbenom koledžu u Londonu. Drugim riječima, doista nije bilo jednostavno uprizoriti Vaughan Williamsovu zaokupljenost vječnim sukobom između božanskog i svjetovnog, uglazbljenu nad stihovima četriju pjesama iz zbirke The Temple (Hram), velškog pjesnika i anglikanskog svećenika Georgea Herberta (1593-1633), te zvučno podrobno opisanu u stavcima Easter (Rise Heart), I got Me Flowers, Love Bade Me Welcome, The Call i Antiphon.
Genijalna Lili Boulanger
Bitno skromniji bio je solistički doprinos Josipa Švagelja, uvjetovan prije svega najzanimljivijim i najsažetijim notnim pismom Lili Boulanger (1893-1918), genijalne francuske skladateljice koja je već kao dvogodišnja djevojčica pokazala neizmjeran glazbeni dar, a sa samo dvadeset godina bila prva žena s osvojenom prestižnom nagradom Pariškog konzervatorija, Prix de Rome. No, njezina je Stara budistička molitva (Vielle prière buddhique), za tenor solo, zbor i orkestar, podnaslovljena kao Svakodnevna molitva za cijeli svijet, ostavila premalo solističkog prostora za tenorski glas, doduše besprijekoran u suradnji s orkestrom i tankoćutnim dirigentom Fačinijem. Srećom, ukupnost djela sadržavala je i briljantne orkestralne odlomke ¨s dovoljno egzotičnih boja za umirivanje strasti zapadnog senzibiliteta¨ (Georges Migot, francuski skladatelj, mislioc i kritičar) i ¨s nedokučivom dubinom u ogoljenoj jednostavnosti, kvintesenciji iznimne duše tako mlade djevojke¨ (Harry Halbreich, belgijski muzikolog). Na koncu je još bila izvedena i neobična, šesterostavačna Glorija, za sopran solo, zbor i orkestar, Francisa Poulenca (1899-1963), zbog jednostavnosti i izravnosti stila ne posve prilična za kvalitetan sopranski eksponent Marije Kuhar Šoše. Dostajalo je ondje i zaigranosti, teatralnosti, snažnog ritamskog poleta i vatrometa orkestralnih boja u kojima su se naizgled izgubile elegantne vokalne fraze, tek ponegdje izdvojene i lijepo oblikovane. Stoga se spretni Fačini, između ostalog, pametno koncentrirao na izuzetno ugođeno i moćno zborsko tijelo, prepuno entuzijazma i volje za suradnjom, sa solistima ponajprije, ali ništa manje i s orkestralnim skupinama. T
1 Comment so far
Uskoči u raspravuWow, zvuči kao stvarno poseban koncert! Tri pjevača, tri skladatelja, četiri djela… Šteta što nisam bio tamo poslušati. Nadam se da će biti snimka negdje!