GLAVNE TEME KULTURNI ŽIVOT

KORUGA: PROJEKT LAZARUS SLAVIO HRVATSKU GLAZBENU BAŠTINU

23. travnja, 2022.

Piše: Igor Koruga

Postoji nešto drevno u nama, neki samozatajni civilizacijski crv koji nam počesto otežava slobodan život. To je i crv, opsjednut oprezom, koji nas navodi da iskušenja zaobilazimo, propuštamo zbog nedovoljne pažnje, uvjereni da jedini put nije upravo onaj na kojem se s iskušenjima valja jedino izravno suočiti. Kažu da pametan čovjek do svega želi doći što jednostavnijim putem, međutim ne i onim lakšim. Jer on, naime, zna da lakši put jamačno ne (do)vodi do prave sreće. Stoga, kad bi svaki čovjek bio dovoljno mudar, kadar svoj vlastiti život (pro)živjeti temeljito i promišljeno, svaki osjećaj uobličiti i artikulirati smisleno, svaku misao upregnuti u jasan izraz, a svaki san promaknuti u zbilju, svijetom bi većma vladala istinska sreća. No, znamo da tome baš i nije tako; niti je svaki čovjek mudar, niti je svatko imun na popularnu kulturu u kojoj se cijeni sve ono što se nema, a podrazumijeva sve ono što se ima. Usto, imperativi demokracije, slobode, neovisnosti i samostalnosti najprije su preoblikovale države, a potom i ljude, otada sve nespremnije za dijeljenje, trpljenje ili, nedajbože, misaonu podudarnost za koju je potrebna uvijek neizvjesna žrtva. Valja se složiti i s time da se bez te i takve misaone podudarnosti, za koju je potrebna iznimna disciplina koja pak nikome u potpunosti ne odgovara, ne mogu zamisliti niti čvrsta prijateljstava, niti skladni brakovi, niti, danas-sutra, zdrava djeca. Na misaonoj podudarnosti bazira se, uostalom, i svaki skupni umjetnički akt, svaka suradnja, svako organizirano zbivanje koje uz dobru organizaciju čak može biti i besplatno.

Povodom Dana hrvatske knjige

A sličnima je obilovalo proteklo radno petodnevlje, omeđeno uskrsnim koncertom ansambla Projekt Lazarus, održanim u ponedjeljak, 18. travnja 2022. od 19:30 sati u gornjogradskoj crkvi sv. Ivana Krstitelja, te koncertom sopranistice Darije Auguštan (1996) i pijanista Viktora Čižića (1996), održanim u petak, 22. travnja 2022, od 19:30 sati u zagrebačkom Centru KNAP u Ivanićgradskoj 41A, i to povodom obilježavanja Dana hrvatske knjige. Profesionalni ansambl neobičnog imena, osnovan u okviru udruge Hrvatski glazbeni centar sa ciljem istraživanja, revitalizacije, promocije i prezentacije hrvatske glazbene baštine, predstavio se s odabranim narodnim pjesmama Radujte se kršćani, Pjevaj hvale, Magdaleno, Na nebu zora rudi, Zora nebom zarudjela, Kraljice neba raduj se i Uskrsnu Isus doista, ali i sa skladbama trojice hrvatskih baroknih skladatelja. Konkretno se radilo o impresivnim višeglasnim draguljima Domine Dominus noster i Audivi vocem (iz zbirke Parnassia militia, 1622), iz kajdanke Vinka Jelića (1596-1636), četveroglasno protumačenim u formi vokalnog kvarteta sopranistice Tanje Rupnik, mezzosopranistice Nikoline Virgej Pintar, tenora Ivana Martinčića i basa Roberta Palića, predvođenog orguljašem i dirigentom Darijanom Ivezićem (1990), te o vrsnim izvedbama pjesama Sancta et immaculata i Canite et psallite (iz zbirke Sacrae Cantiones, 1620), Ivana Lukačića (1575-1648), i prelijepog psalma Laudate pueri (1680), svećenika i skladatelja Ivana Šibenčanina (1640-1705).

Iskreni i čisti

S druge strane, u intimnijem ozračju Glazbenog KNAP-a, dalo se predano uživati u samostalnom nastupu Viktora Čižića, koji je najprije kontemplativno iznio Sonetto 104 del Petrarca, S. 161, Br. 5, Franza Liszta (1811-1886), idiličnu minijaturu Mariposa de luz, Davorina Kempfa (1947-2022), kao i praizvedbu ciklusa Životinje, za solo klavir, dirigenta i skladatelja Zorana Novačića (1964), da bi potom, u simpatičnoj podudarnosti sa sopranisticom Darijom Auguštan, praizveo još jednu Novačićevu višedjelnu seriju, ovoga puta pjesama, Kap po kap, za sopran i klavir, cjelosno dakako. Literarno je, dakle, bila riječ o pjesmama naše najiznimnije pjesnikinje i prevoditeljice Vesne Parun (1922-2010) koje su, priznajem, blago zasjenile suviše ujednačeni i predvidljivi glazbeni predložak, a interpretativno o mladenačkoj iskrenosti i čistoći, u ovom i onom smislu očuvanoj od pretjeranog doticaja sa svijetom. T