KORUGA: PODNOŠLJIV PETI OVOSEZONSKI  KONCERT ZAGREBAČKOG KVARTETA

KORUGA: PODNOŠLJIV PETI OVOSEZONSKI  KONCERT ZAGREBAČKOG KVARTETA

6. svibnja, 2024.

 

Piše: Igor Koruga

 

Gudački kvartet je vjerojatno najzahtjevniji instrumentalni sastav u kojem samo četiri gudača imaju za iznijeti složeno oblikovanu, najčistiju četveroglasnu formu u kojoj se, neovisno o gustoći rukopisa, izuzetno lako čuju i najmanji nedostatci. Svirati idealno suzvučno gotovo je nemoguće, kao i munjevito reagirati na bilo čije neznatne promjene, griješiti diskretno, po mogućnosti nečujno, što je opet u nekom smislu pogreška. Nebrojeni sati vježbanja potrebni su i zato da bi se ispisani naputci u partituri, poput ¨romantično¨, ¨razigrano¨, ¨sentimentalno¨, ¨turobno¨, ¨oštro¨, ¨militaristički¨, ¨prozračno¨, ¨povezano¨, ¨isprekidano¨ itd, shvatili barem približno. Uzmu li se još u obzir raznorodna žanrovska djela, dnevna raspoloženja i ljudski odnosi unutar ansambla, povoljan ishod je ipak moguć, pogotovo ako se radi o iskusnim, marljivim i školovanim glazbenicima poput violinista Martina Krpana i Davora Philipsa, violista Hrvoja Philipsa i violončelista Martina Jordana, redom članova Zagrebačkog kvarteta. Oni su naime ove subote, 4. svibnja od 20 sati, održali svoj peti ovosezonski koncert u Velikoj dvorani Novinarskog doma na kojem su publici (s jednim neutišanim mobitelom) kompetentno predočili Elegiju i Scherzo češko-hrvatskog dirigenta i skladatelja Frana Lhotke (1883-1962), Četvrti gudački kvartet, op. 46, francuskog dirigenta, skladatelja i učitelja Dariusa Milhauda (1892-1974) te Gudački kvartet u e-molu, op. 59, br. 2, njemačkog pijanista i skladatelja Ludwiga van Beethovena (1770-1827).

Dojam nesklada

Lhotkina dva kontrastna stavka bila su prožeta raznorodnim ugođajima, nadahnutim folklorizmom, bogatim melodičnim epizodama i gradacijama, zasnovanim na suvremenoj češkoj skladateljskoj školi. Figure su se isticale precizno, bez zastoja u uvodnoj Elegiji, te s blagom tendencijom prema naprijed u razigranom Scherzu. Stvari su se pomalo zamaglile u Milhaudovom politonalitetnom, dosljedno gustom kvartetu s gipkim početkom u najboljoj francuskoj Vif tradiciji, odnosno s živahnom temom u F-duru i blagim prizvukom narodnog plesa. Dojam nesklada bio je doduše pojačan različitim tonalitetima druge violine i viole u odnosu na ostatak kvarteta, no to je bilo očekivano s obzirom na Milhaudov predložak. Stoga je naizgledno traženje međusobnih gudačkih suglasja moglo biti zamorno za praćenje središnje postavljeng Funèbrea, sporog, turobnog pogrebnog marša s jetkim i udaljeno izraženim elementima. No, iako se luk vedrine vratio u završnom Très animéu, sveukupni je ugođaj bio neopisivo daleko od konvencionalnih proporcija Beethovenovog četverostavačnog djela.

Nadahnut zvjezdanim nebom

Stoga je s dva (su)glasna akorda, nakon kojih je uslijedila poznata ¨Beethovenova tišina¨, započeo je drugi ¨Razumovsky¨ kvartet u e-molu, s tonskim naglaskom (napuljskog) F-dura, ili evokativnim kontrastom podcrtanim već u šestom taktu. Također dva dijela uvodnog Allegra, razvoj i rekapitulacija kao i ekspozicija, stvorila su podjednako živopisnu melodijsku mješavinu, agresivne pasaže, turbulencije i cjelokupnu simetriju, sve uoči drugog, dugog i polaganog stavka Molto adagia. Njega je navodno, prema Carlu Czernyju, Beethoven napisao nadahnut zvjezdanim nebom i promišljanjem o glazbi sfera, isto u sonatnom obliku, ali bez ponavljanja i izlaganja. Sasvim prigušen, himničan, sporadično tugaljiv, ali i svijetao, nešto fokusiraniji na dugu liniju glazbe u cjelini, taj je stavak svima nametnuo enormnu emocionalnu težinu, strahopoštovanje, pokretne misli i u sreći i u tuzi. Sljedeći Allegretto za promjenu je ponudio krajolik jednostavnosti i jasnoće u ishodišnom e-molu, jednostavnu melodiju popraćenu čistim ritmom, a u triju, označenom kao Maggiore, i šestotaktnu narodnu pjesmicu Theme Russe u neočekivanoj fugi. Vedrina je bila nastavljena i u finalu čija je simfonijska tjelesnost bila naglašena motoričkim ritmom i energijom vedrih melodijskih linija. Povratak temi ronda ostvario se razigranim prelaskom početnih melodijskih tonova preko svih gudačkih instrumenata, dok je završni prestissimo bio okončan, po običaju, strastvenim akordima. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code