KORUGA: NOVO ABNORMALNI GUDAČKI KVARTET SEBASTIJAN

KORUGA: NOVO ABNORMALNI GUDAČKI KVARTET SEBASTIJAN

4. veljače, 2021.

 

 Piše: Igor Koruga

Optimizam u pogledu budućnosti i strah od katastrofe dvije su potpuno različite strane istog fenomena. Stoga je tisućljetna ljudska težnja k anticipiranju budućnosti i danas posve opravdana. Astrologijom su se još prije tisuću godina služili Kaldejci, udaljeni od bogova i proroka i uvjereni u točnost matematičkih modela zasnovanih na (i)racionalnoj pretpostavci da postoji veza između kretanja zvijezda i ljudskih sudbina. Politički utjecaj astrologije oslabio je tijekom XVII stoljeća pokleknuvši pred utopistima koji su zagovarali izmišljenu budućnost, u slučaju da ista ne postoji. Misaonom figurom ¨moramo patiti…¨ noviju su povijest naoko riješili optimisti i apokaliptičari, uvjereni u ispravnost odustajanja od starih navika, zajamčenih sigurnosti, tradicija, socijalnih standarda, državnih mirovina, reguliranog radnog vremena i prava na odmor. A konačna sekularna misao ukazivala je na proročanstvo uobličeno u najradikalniju formu kritike sadašnjosti, koja svo zlo ima razriješiti u dalekoj ili bliskoj budućnosti. Ako se, dakle, šire gledano, sadašnjost bori za budućnost, a budućnost za budućnost, onda se na sadašnjosti nipošto ne smije ustrajati. Jer se, logično, na taj način suzbija budućnost sadašnjosti, ili, nerazumljivo, staronormalna budućnost novonormalnoj sadašnjosti.

Ono posebno bilo je domaće

Srećom, novonormalno abnormalno još uvijek nije zatrlo umjetnička glazbena zbivanja, pa su početak ovoga tjedna obilježila dva nastupa; Gudačkog kvarteta Sebastian, u okviru 19. koncertne sezone Kvarteta Sebastian 2020/2021, u ponedjeljak 1. veljače 2021, i flautistice Ive Primorac i pijanistice Zrinke Ivančić Cikojević, u okviru 54. tribine ¨Darko Lukić¨, u utorak 2. veljače 2021; oba započeta u 20 sati u Velikoj i Maloj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda. U svom najsvjetlijem izdanju, gudači su u ponedjeljak po valjanom običaju protumačili dva djela domaćih skladatelja, Prvi gudački kvartet u d-molu, Međimurski, Božidara Širole (1889-1956), i Drugi gudački kvartet, Srđana Dedića (1965), koral Aus meines Herzens Grunde, BWV 269, Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750) i Drugi gudački kvartet u F-duru, op 41, br. 2, Roberta Schumanna (1810-1856). Raskošnu umjetničku akademiju obogatile su Minute za poeziju ispunjene pjesmama S. S. Kranjčevića (Al je lijepa…) i Olje Savičević Ivančević (Mamasafari), motivi iz ciklusa Totemi Kristine Rismondo te vrijedno njemačko CD izdanje (2020) Kunc ˑ Lhotka ˑ Slavenski ˑ Quartets ˑ Sebastian String Quartet (cpo 555 297-2), ponuđeno na prodaju. Krotko i skromno, učeno i duhovito gudači su djelovali posebice pri iznošenju domaćih skladbi; lišeni svake istaknute vrednote, koja bi makar naznakom mogla narušiti savršenstvo cjeline, u Širolinom su četverostavačnom gudačkom kvartetu, cjelovito izraslom iz međimurske narodne pjesme, uspjeli predočiti jasne harmonijske boje, svojevrsne citate, osmišljene u složenom kontrapunktu s profinjenim lokalnim prizvukom. Osebujan sjaj skupnog muziciranja nije jenuo niti kod bitno teže razlučivog Dedićevog djela koje je unutar šest homogenih ulomaka neprekidno uspostavljalo vezu između apartnih suzvučja, ritamskih pulseva i raznoraznih algoritama, proizašlih iz programa koje je naš progresivni skladatelj srednje generacije počeo razvijati prije više od 25 godina. U tom fantastičnom ozračju Schumannov vrsni kvartet, prožet, između ostalog, nesvakidašnjom komunikacijom, škakljivim promjenama ritmova i tekstura (Andante, quasi Variacioni) te arpeggiranim pokretima naprijed-natrag (Scherzo. Presto), gotovo da je ostao nezapažen. Ova verbalna figura, onkraj stvarnosti, mogla se odnositi i na uzvišeni gudački portret Bachovog korala. Konac pak večeri ukrasio je Tijardovićev dodatak koji je, kao podsjetnik na Rag-time Igora Stravinskog, nagradio probranu, malobrojnu i zahvalnu publiku.

Poetičan pjev

Pristojnu tehničku vještinu i usklađenost pokazale su i glazbenice koje su nastupile u utorak u Maloj dvorani HGZ-a. Ondje je studentica pete godine flaute na Muzičkoj akademiji u klasi Renate Penezić, Iva Primorac (1998), posebno uspješno protumačila Sonatu za flautu i klavir u A-duru, Césara Francka (1822-1890), dakako, nakon uvodne Fantazije na operu Strijelac vilenjak C. M. Von Webera, Claudea-Paula Taffanela (1844-1908) i središnje postavljene Tu Alma y la mia, za flautu i klavir, Dubravka Palanovića (1977), u kojima kao da je, vješto i uz pomoć vrhunske pijanistice Zrinke Ivančić Cikojević (1982), tražila onu tajnu poetičnost povezanu sa čistoćom tona, tempom, intonacijom i pjevom instrumenta pod kojim nedvojbeno blijedi svaka manjkava vrlina prosječnog apsolventa zagrebačke Muzičke akademije. T

 

 

29 komentara

Uskoči u raspravu

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code