GLAVNE TEME KULTURNI ŽIVOT

KORUGA: NEVJEROJATNO USVIRANI BACCHUS CONSORT

20. srpnja, 2022.

Piše: Igor Koruga

Emocionalna kriza (ili, benignije, naboj) općenito se može pojmiti kao žarišna točka u doživotnoj, uvijek promjenjivoj neprekidnosti života svakog čovjeka, a osobito umjetnika, pa tako i glazbenika. Ona je svojevrsni pokretač uma, prekretnica nabolje, ili nagore, pojava koja često uvjetuje individualni stupanj svačijeg razvoja, ili zastoja, a koju, shodno svemu tome, uvijek valja propisno razrješiti. Jer, biti s njome načisto znači, ponajprije uz pomoć razuma i čvrste psiho-fizičke discipline, ili naprosto uz pomoć vježbe, imati ju pod kontrolom kako se ne bi pojavila, također emocionalna, neravnoteža i/li određeni oblik neuroze. Dobno promatrajući, emocionalne se krize mogu pojača(va)ti u pubertetu, u vrijeme mladenaštva, trudnoće, precvijeta (menopauze i andropauze) kao i u starosti. No, unatoč svemu, sve te mjene neprestano koriste ambiciozni pojedinci, s(p)retni egzibicionisti i vrsno školovani umjetnici, u glazbenom smislu izvođači kojima (i) takve pobude jamče dublje poniranje u suštinu predložaka za izvođenje, a posljedično i interpretacije.

Hrvatski gitaristi

Slična skupina izvođača, u formi Hrvatskog gitarskog kvarteta, nastupila je u nedjelju, 17. srpnja od 21 sat, pri kraju medijski detaljno popraćenog festivala u Atriju Klovićevih dvora, izvevši ondje obrade Fandanga iz Gitarskog kvinteta u D-duru, G. 448, Luigija Boccherinija (1743-1805), Larga iz Koncerta za violinu i gudače u f-molu, op. 8, RV 297, Zima, Antonija Vivaldija (1678-1741), Invierno Porteña i Concerta para Quinteto Astora Piazzolle (1921-1992), stavaka Scène i Montecchi e Capuleti iz baletne suite Romeo i Julija, op. 75, Sergeja Prokofjeva (1891-1953) kao i originale, napisane za gitarski kvartet, poput Suite du bourdon Miroslava Miletića (1925-2018), Bašamara Gordana Tudora (1982) te Bagatella za kućnu upotrebu Zorana Juranića (1947) s istoimenog CD izdanja kuće Cantus. Uzgredice, svečano CD izdanje s odabranim djelima hrvatskih skladatelja, objavljeno u povodu pete obljetnice umjetničkog zajedništva Zorana Dukića (1969), Petrita Çekua (1985), Maroja Brčića i Tvrtka Sarića (1969), poduprlo je još i Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, u suradnji s Hrvatskim društvom skladatelja i Centrom za kulturu i informacije Maksimir. Međutim, poduprt je bio i nastup Hrvatskog gitarskog kvarteta, dosad s najbrojnijim slušateljstvom zbog kojeg su se uoči nastupa morale pronalaziti dodatne stolice iz neposredne okolice, ili iz unutrašnjih prostorija gornjogradskih dvora. Nisam siguran je li to bilo zbog domoljublja, zbog same srži tehničkih i glazbenih mogućnosti gitarista, zbog idealnog stupnja zvučnosti, ili zbog odvažnih i inovativnih interpretacijskih rješenja, no mislim da se s tom zagonetkom nije zamaralo previše ljudi.

Okupljeni prije samo pet godina

Ali, nažalost, previše ljudi nije bilo na muzički najkvalitetnijem zbivanju održanom na ovogodišnjem gričkom festivalu. Jer, samo večer kasnije, dakle u ponedjeljak 18. srpnja u isto vrijeme i na istome mjestu, bila je riječ o uglednom mađarskom ansamblu, (The) Bacchus Consort, nevjerojatno usviranom i jedinstvenom skupu od osam probranih multiinstrumentalist(ic)a i pjevač(ic)a, posebno kvalitetnom ukoliko se uzme u obzir činjenica da su se okupili prije samo pet godina. Stoga su se, s nevjerojatno šarolikim repertoarom, sastavljenim od renesansnih i ranobaroknih skladbi u kojima je umjetnička glazba bila sjedinjena s elementima folklora s područja Italije, Francuske, Iberije, Novoga svijeta, Britanije i Karpatskog bazena, zvučno koherentno i sigurno otisnuli put, glazbeno i geografski, vrlo širokog vremena i prostora. I to ne bilo kako, već s gipkim melodijskim linijama dviju violina i (blok) flaute, odnjegovanih brojnim sinkopama i praćenih timbralno, dinamički i artikulacijski postojanim sopranom čembalistice i pjevačice Judit Andrejszki te odgovarajućim tenorom flautista i pjevača Pétera Mészárosa. Ukupnom dojmu uvelike je pridonijela harmonijsko-ritamska sekcija opremljena vrsnim udaraljkašem i dvojicom nedvojbeno muzikalnih gambista, od kojih se mlađi, Artúr Schallinger-Foidl, predstavio i u ulozi umjetničkog voditelja ansambla. Neodoljivog šarma bilo je napretek još u prigodnom dodatku u kojem su pjevači sjajno izveli madrigal talijansko-hrvatskog baroknog orguljaša, skladatelja i učitelja pjevanja, Tomasa Cecchinija (1580-1644). A to, kako god savršeno bilo, nije obilježilo sam kraj festivala, jer se u velikom finalu, već u petak 29. srpnja od 21 sat u Atriju, očekuje nastup izuzetno svestranog glazbenika Robyja Lakatosa koji će publiku očarati sa svojim ansamblom i s jedinstvenom sinergijom klasične glazbe, jazza i narodne tradicije mađarskih Roma. T