GLAVNE TEME KULTURNI ŽIVOT

KORUGA: NEDOSTIŽNI ALJOŠA JURINIĆ

5. veljače, 2026.

Piše: Igor Koruga

Prvi ovogodišnji nastup Zagrebačkih solista u njihovoj 72. koncertnoj sezoni zbio se posljednjega dana mjeseca siječnja, 2026. godine, u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog od 19 sati. Umjetničko vodstvo pripalo je koncertnom majstoru, violinistu Sretenu Krstiću, dok se u ulozi uvaženog gosta našao izvanredni pijanist Aljoša Jurinić (1989) koji je dominirao prvim dijelom priredbe, i to u izvedbi trostavačnog Koncerta za klavir i orkestar u e-molu, op. 11, br. 1, Frédérica Chopina (1810-1839). Jasno, radilo se o šire raspisanoj inačici za gudački kvintet s netaknutom klavirskom dionicom i odmjerenim tempom, pogodnim za solista i, pored ostalog, za iznošenje živahnog poljskog plesa, Krakowiaka, u posljednjem stavku.

U ulozi glasnika

Jurinić je publiku oduševio već nakon uvodne opsežne orkestralne ekspozicije (Allegro maestoso), pri ekspresivnom iznošenju snažne i dostojanstvene, prve klavirske teme. Poput gudačkog, i njegov je zvuk posjedovao brojne nijanse te ukusno oblikovane fraze s obiljem rubata. Ovoga puta koristio je i partituru, publici nevidljivu na vodoravno položenoj ploči klavira, zapisanu na digitalnom uređaju s nožnim tipkalom, uz pomoć koje je dokučio još rezolutniji i čvršći klavirski zvuk, kao i obično pokretljiv, artikuliran i pjevan, no nikada patetičan. Stoga je u odista raskošnim tonskim bojama bila iznesena glavna melodija drugoga stavka (Romance – Largetto), operno urešena i filigranski precizna s dovoljno daha za nepostojeće pjevače i pametnog pijanista koji je umjesto u naglašavanju vlastite osobnosti bio sretniji u ulozi skladateljevog glasnika. A nadahnuće gudača ponovo je došlo do izražaja u finalu (Rondo – Vivace) u kojem se vrsno baratalo s brojnim folklornim elementima, pogotovo onim plesnim. Naime, usred stavka se stvorila prava fantazija na poljske melodije koja je i solistu ponudila još više delicija, čak više od svih onih koje su ionako bile dovoljno zanosne i šarmantne. Razigranog šarma i dirljive poetike bilo je i u posmrtnoj koračnici trećega stavka (Marche funèbre: Lento) Chopinove Druge sonate za klavir u b-molu, op. 35, kojeg je, uz još dvije Etide iz opusa 25, br. 12 u c-molu i br. 2 u f-molu, od istog skladatelja, Jurinić poklonio uzavrelom auditoriju, netom prije programirane stanke.

Straussov Don Juan

Stanka je imala smisla, jer su se nakon nje publici obratili Zagrebački solisti samostalno, izvevši dvije kontrastne, znalački odabrane numere. Prva po redu bila je šesterodijlna Capriol suita, jedna od najupečatljivijih kompozicija engleskog skladatelja, glazbenog kritičara i urednika, Philipa Arnolda Heseltinea (1894-1930), skrivenog iza pseudonima Peter Warlock. Suita je svojevremeno bila nadahnuta glazbenim materijalom iz znamenitog priručnika renesansnih plesova, Orchésographie, kojeg je, pak, pod pseudonimom Thoinot Arbeau objavio francuski kapucin Jehan Tabourot (1519-1595). Uglavnom, bilo je zabavno slušati šest kontrastnih stavaka od kojih je svaki, preoblikovan kroz harmonijski jezik i kontrapunkt dvadesetog stoljeća, nosio ozračje i ime odgovarajućeg renesansnog plesa. Izvedba je bila toliko vjerna da su se uz malo slobode i mašte mogli zamisliti ondašnji, često kostimirani plesači s mačevima, kao i njihovi borbeni pokreti, okreti i skokovi. U mnogim umjetničkim uprizorenjima kostimiran je bio i nepopravljivi španjolski zavodnik i vječni idealist Don Juan, kojem je Richard Strauss (1864-1949) posvetio svoju simfonijsku pjesmu, protumačenu u nastavku priredbe Zagrebačkih solista. Baziran na fragmentima dramske poeme austrijskog pjesnika Nikolausa Lenaua (1802-1850), Straussov je Don Juan u dubokom nemiru ljubavnog idealizma neprestano tražio trenutak vlastitog apsolutnog ispunjenja kojeg, prirodno, na takav način nije pronašao. Glazbeni tijek simfonijske pjesme plastično je opisao kaotična stanja protagonista, efemernost povremenih naslada i napetost zaključnog razočaranja životnim besmislom. Preciznije rečeno, tu su opipljivost postigli Zagrebački solisti koji su u dodatku odsvirali i lijepo aranžirani broj Someone Like You, iz brodvejskog mjuzikla Jekyll & Hyde. Tako sam nekako, moguće i krivo, zaključio iz prethodne Krstićeve najave.