GLAVNE TEME KULTURNI ŽIVOT

KORUGA: DOMAĆE JE NAJBOLJE UZ CANTUS ANSAMBL I POLARNE NOĆI U LAUBI

8. veljače, 2024.

Piše: Igor Koruga

Iako glazbu pretežito određuje logička, moralna strogost, ona posve sigurno pripada (i) duhovnom svijetu. To je izjavio doktor Faust u istiomenom remek-djelu Thomasa Manna, velikog njemačkog romanopisca koji se osim književnosti i glazbi predao svim srcem, bez fige u džepu, na način na koji su to oduvijek činili, a čine i danas, veliki svjetski i domaći skladatelji. Nekih od njih mogli smo se prisjetiti ovoga ponedjeljka, 5. veljače od 20 sati u Malom Lisinskom, na trećem koncertu iz ciklusa Cantus Ansambla 2023./2024, Solo-Tutti, domaće je najbolje, a neke, vrlo mlade i darovite, ondje i upoznati. Dakako, unutar zaokruženog programa, čijim su središtem dominirali skladateljski veterani poput Stjepana Šuleka (1914-1986), Natka Devčića (1914-1997) i Krešimira Šipuša (1930-2014), u odnosu na neparno postavljene minijature Ivana Josipa Skendera i dvije praizvedbe diplomantica kompozicije, Danijele Bošnjak (1997) i Sare Jakopović (1997).

Stare i nove zvučnosti

Povijesno gledano, Šulek i Devčić su bili skladatelji nakon kojih se očekivala (umjetnička) smjena generacija i promjena estetičkih paradigmi, što se ipak nije dogodilo, ponajprije zbog toga što su oni sami u tim promjenama sudjelovali, a potom i zbog toga što su slične onovremene paradigme, preobličene i prikrivene, preživjele turbulentno doba uklopivši se u suvremeni, postmoderni glazbeni izričaj. Šulekova kasnoromantična retorična sugestivnost na jedinstven se način očitovala u Sonati Vox Gabrieli, za trombon i klavir, za čiju su svjetsku popularnost 1974. godine bili zaslužni trombonist Per Breving i pijanistica Daphne Nicar, a za ovotjednu, zagrebačku izuzetno muzikalni trombonist Mario Šincek i tijekom večeri sveprisutna i perfektna pijanistica Srebrenka Poljak. Solističko pak ozračje krasilo je petominutnu Devčićevu skladbu Structures transparentes za harfu, rijetko izvođenu uopće, a pogotovo na intrigantan i tehnički besprijekoran način, svojstven Mirjani Krišković, dugogodišnjoj harfistici Cantus Ansambla. U repriznom dijelu moglo se još uživati u virtuoznoj interpretaciji Pet krokija (Cinq croquis), za klarinet, violončelo i klavir, Ivana Josipa Skendera, stalnog dirigenta (Cantus Ansambla) i skladatelja, u kojoj su sudjelovali klarinetist Danijel Martinović, violončelist Jasen Chelfi i već spomenuta pijanistica, ali i u skupnom iznošenju Nonetta Per Opera Cent’una (Noneta za skladbu sto i jedan), za klavir, gudački i puhački kvartet, Krešimira Šipuša, skladateljski uobličenog u fantaziju s varijacijama na temu polaganog stavka (Langsam und Sehnsuchtsvoll) iz Beethovenove Sonate za klavir u A-duru, op. 101. Konačno, djelomice zbog atraktivnosti, ali i nove zvučnosti, bile su odlično prihvaćene i dvije praizvedbe: skladba The Silver Swan, za komorni ansambl, u kojoj je u istraživanju vlastitog glazbenog jezika skladateljica (Bošnjak) ponudila osebujnu viziju Koncerta za violinu i orkestar (1935) Albana Berga, te pomalo opsesivna i nedvojbeno maštovita repeticija Sare Jakopović, Repetitive Patterns, za komorni orkestar, minimalističke, blokovske građe, u kojoj je glazbeni sadržaj, kroz dva stavka i nekoliko varijacija, začudno evoluirao.

I na Shakespeareove stihove

Bogat i raznolik program ponudili su i članovi Zbora HRT-a, samo dan kasnije, u utorak 6. veljače od 20 sati u Laubi, na svom četvrtom koncertu iz ovogodišnjeg ciklusa Sfumato 2023/2024, pod nazivom Polarne noći. Riječ je bila o brojnim pjesmama i skladbama skandinavskih skladatelja (na švedskom, latinskom, engleskom i njemačkom jeziku), ali i o gostovanju jednog od međunarodno najpriznatijih zborskih dirigenata današnjice, Šveđanina Stefana Parkmana, te pijanista i skladatelja Filipa Faka, ravnatelja Zagrebačke filharmonije i predsjednika Hrvatskog društva glazbenih umjetnika. Zbor je, razumije se, za tu priliku savršeno uvježbao dirigent, glazbeni pedagog, skladatelj, aranžer i pjevač, Tomislav Fačini, možda najzaslužniji za uzorno izvođenje skladbi Vårnatta za zbor i klavir, op. 30, br. 2, Wilhelma Stenhammara (1871-1927), Madonna over Bølgerne za zbor, op. 65, br. 2, Petera Erasmusa Lange-Müllera (1850-1926), Canticum Calamitatis Maritimae za sopran, bariton i zbor, Jaakka Mäntyjärvija (1963), O crux za zbor, Knuta Nystedta (1915-2014), Fancies I, peterodjelnog ciklusa za zbor i klavir, Svena-Erica Johansona (1919-1997), Shall I Compare Thee za zbor, Nilsa Lindberga (1933-1922), Let Him Kiss Me i Awake, o North Wind za zbor, Svena-Davida Sandströma (1942-2019), Wie Wogen za zbor i klavir, Carla Michaela Bergerheima (1955), Biegga luohte za tenor solo, zbor i bubanj, Jana Sandströma (1954), te Tri švedske narodne pjesme za zbor, u obradi Huga Alfvena (1872-1960). Naglasio bih još i to da su se, osim suptilnog i razgovijetnog pijanista, u solističkim ulogama nemalo istaknuli sopranistica Monika Cerovčec, bariton Tomislav Meštrić, tenor Andro Bojanić i udaraljkaš Fran Krsto Šercar, te da će snimku cijelog koncerta biti moguće pogledati i poslušati u bliskoj budućnosti, na Trećem programu Hrvatske televizije. T