Piše: Igor Koruga
Vijest da si je karizmatični izraelski mandolinist Avi Avital (1978), najpoznatiji po maštovitim obradama barokne i svjetske narodne glazbe, ispunio san nakon što je na svom posljednjem albumu ¨Concertos¨ (Deutsche Grammophon, DG 486 3459) ostvario suradnju s ansamblom Il Giardino Armonico, samo je potvrdila njegovu zdravu ambiciju, izvanrednu muzikalnost, inteligenciju kao i svjesnost da svoje beskonačne improvizacijske mogućnosti može slobodno izvoditi samo unutar čvrste i dorečene orkestralne cjeline, utemeljene na prirodnom zamahu, melodici, ritmu i dinamici koju dopuštaju nemilosrdni (izvorni ili replicirani) barokni instrumenti. A upravo takvu zvučnu koncepciju, da ne kažem dizajn, već desetljećima na neki način njeguje Giovanni Antonini (1965), (su)osnivač, dirigent, solist na flauti i umjetnički voditelj ansambla Il Giardino Armonico. Nitko, naime, još uvijek ne zna kako mu je to oduvijek, s različitim glazbenicima koji su po prirodi stvari neprestano fluktuirali kroz sastav, polazilo za rukom, kako i dalje niže neponovljive interpretacije, prožete svježim i poznatim zvukom, te kako su sve one još uvijek stilski vrlo promišljene i produbljene, a opet, nepovezane s ikakvim klišeom. No srećom, baš se ta(kva) zvučna koncepcija u studenom ove godine zabilježila na najnovijem Avitalovom albumu, mjesec dana uoči njezine djelomične, žive, zagrebačke prezentacije, započete u subotu 16. prosinca u 19:30 sati u Velikom Lisinskom, u okviru ovosezonskog ciklusa Lisinski subotom, svijet na dlanu 23/24.
Osim Barbelle i Bacha
Djelomične mislim samo u programskom smislu, jer su Koncertu u D-duru za mandolinu, dvije violine i basso continuo, Emanuelea Barbelle (1718-1777), i Avitalovoj obradi Koncerta u c-molu za violinu i obou, BWV 1060R, Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750), sa spomenutog nosača zvuka, bili pridodani i Concerto grosso u G-duru, op. 6, br. 1, HWV 319, Georga Friedricha Händela (1685-1759), Drugi koncert u g-molu za gudače i basso continuo, Francesca Durantea (1684-1755), Sinfonia u h-molu Al Santo Sepolcro, RV 169, i Cum dederit iz moteta Nisi Dominus za glas gudače i basso continuo, RV 608, (transkripcija za šalmaj i gudače), Antonija Vivaldija (1678-1741), Prva simfonija u G-duru za gudače i basso continuo, Wq 182/1, H 657, Hamburška, Carla Philippa Emanuela Bacha (1714-1788), te Koncert za mandolinu Ad Avi Avital, Giovannija Sollime (1962).
Za najzahtjevniju publiku
S toliko aktivnosti na zvučnom tlu prirodno se moglo dogoditi barem malo nesigurnosti, tonske neizoštrenosti, ili bilo kakve nesavršenosti u skladnome vrtu, makar kod teorbista, čembalista, ili pokojeg gudača u Vivaldijevoj Sinfoniji ili Solliminom Koncertu, u skladbama s netipičnim tonskim obrascima, prvo iznenađujuće tromim, a potom, očekivano, i gotovo neuhvatljivim. No, i samom je Avitalu, u svoj toj neuhvatljivosti, bilo nemoguće pogriješiti uz varljivo jednostavnu i neumoljivo radikalnu glazbenu pratnju talijanskog sastava, galantno postavljenu između visoke umjetnosti i narodne glazbe, modernizma i tradicije, sviračke askeze i najljudskijeg nagona povezanog s istraživanjem i dosezanjem muzičke ljepote. Naoko jednostavnije tumačenje dalo se eventualno povezati s Händelovim, Barbellinim, Duranteovim i Bachovim skladbama, sličnijim i češćim u razdoblju baroka, s više metričke fluidnosti i (osim kod Bacha) manje kompleksne harmonije. Međutim, i tu se, kao i u preostalim djelima Carla Philippa Emanuela Bacha i Antonija Vivaldija, natprosječno vodilo računa o dubljim temeljima baroknog žanra, o individualnosti solističkih dionica, odnosno o neuvjetovanom, slobodnom muziciranju. Stoga je bilo logično da je izuzetan nastup Avija Avitala i ansambla Il Giardino Armonico u konačnici nadišao najviša očekivanja domaće publike. I to one najzahtjevnije, navikle na najuglednija svjetska imena, umjetnička izuzeća, dodatke poput Allegra iz Vivaldijevog Koncerta za mandolinu i gudače, RV 425, kao i na informativni razgovor s umjetnicima koji je ovoga puta vodio nadasve kompetentni muzikolog i čembalist iz razreda Pavla Mašića, Splićanin Dario Poljak. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.