Piše: Igor Koruga
Vjerojatno je ideja o svjetlosno-glazbenom konceptu klavirskog recitala, održanog u nedjelju 10. studenog 2024. u Malom Lisinskom od 19 sati, potekla od samog pijanista, Arsena Dalibaltayana (2003), u realizaciji koje su sudjelovali i filmski redatelj, glumac, pisac i glazbenik Mario Kovač, višestruko nagrađivani kazališni, filmski i televizijski glumac Goran Grgić te oblikovatelj scenske rasvjete i glazbenik Alen Marin. Riječ je naime bila o prvom od četiri koncerta iz ciklusa Rezidenti MUZA u kojem se, unatoč spretnoj režiji, uvjerljivom tumačenju Danteovih stihova i pomalo psihodeličnoj svjetlosnoj priči, ipak najviše uživalo – zatvorenih očiju. Vjerujem zbog toga što je glazbeni program bio sjajno odabran, postavljen i uravnotežen, a izvođač neobično nadahnut i raspoložen za rijetko kvalitetno opisivanje kompleksnih i zamršenih ideja Franza Liszta (1811-1886) i Aleksandra Skrjabina (1872-1915).
Uzorno obrazovanje
Izuzetna životna prilika Arsena je pratila od rođenja u uglednoj glazbeničkoj obitelji. Sadržajno djetinjstvo bilo mu je obilježeno tenisom, LEGO kockicama, Harryjem Potterom i klavirom, a užurbana mladost umjetničkim stasanjem uz majku, pijanisticu, Juliju Gubaidulinu, prof. Jasnu Reba (iz Glazbene škole Pavla Markovca) i oca, pijanista Rubena Dalibaltayana, u čijoj je klasi upisao (i) sveučilišni studij na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Razmjerno uzornom obrazovanju, najsmiješilo mu se i današnje usavršavanje u klasi velikog ukrajinskog pijanista Pavela Gililova (1950) na prestižnom salcburškom Sveučilištu Mozarteum, u sklopu EU programa Erasmus. Stoga se od takvog glazbenika, istraživača i zaljubljenika u filozofiju i povijest nije očekivao samo prosječan nastup, poduprt scensko-vizualnim sadržajima u duhu današnjeg multitasking vremena, već, i u umjetničkom i kvalitativnom smislu, posve autentičan glazbeni spektakl.
Lisztov triptih
U prvome dijelu izvodili su se dijelovi iz Lisztove Druge godine hodoćašća; po Italiji (Deuxième Année de Pèlerinage: Italie), S.161. Uvodna inspiracija Rafaelovom slikom Udaja Djevice, Sposalizio (Brak), S.161/1, bila je zapravo jednostavna pentatonička melodija koja se prvo pretvorila u složenu glazbenu arhitekturu, a potom i u vrstu svadbene koračnice, neprestano uljepšavane do glazbenog vrhunca i udarnih oktava uoči tihog završetka. Skriven u svojoj zagonetnosti i nepogrešivosti, Dalibaltayan je nastavio s tumačenjem Petrarcinog soneta br. 104, S.161/5, najuzburkanijeg, najstrastvenijeg i najdramatičnijeg od tri sadržana u opusu S.158, određenog promjenjivim raspoloženjima, kontrastnim dionicama, neočekivanim harmonijskim obratima, deklamacijama i odlomcima nalik kadencama. Bilo je tu i smirenih trenutaka kontemplacije, prošaranih uznemirujućim masama zvuka i harmonijama koje su se na koncu svele na uvodni motiv s tromom kodom i završnu kadencu uobličenu u molitvu. Nedostajalo je još samo grandiozno finale, Nakon čitanja Dantea (Après une Lecture de Dante): Fantazija quasi Sonata, S.161/7, koje je otklonilo i posljednju sumnju u Dalibaltayanove sposobnosti izvođenja glazbe za čiju je složenost i gromoglasnost u osnovi (bila) primjerenija veća pijanistička ruka.
U ruskoj tradiciji
Podjednaka spretnost i virtuoznost krasila je i dio nastupa u ruskoj tradiciji, onaj sa Skrjabinovim koncentriranim minijaturama iz svih njegovih stvaralačkih razdoblja. Konceptualno se išlo od Preludija u H-duru, op. 16, br. 1, s dominantnom harmonijom i istaknutom melodijskom linijom, preko Etida u fis-molu, op. 42, br. 2, u Fis-duru, op. 42, br. 4, i u cis-molu, op. 42, br. 5, čvrsto ukorijenjenih u tonalitet, kromatiku i metričku složenost, do Enigme, op. 52, br. 2, Etrangeté, op. 63, br.2, i kasne Sedme sonate, op. 64, Bijele mise, djela uzbudljive zvučnosti, suprostavljenih subjekata i iskričavih motiva sa zadivljujućim učinkom. U svemu tome, pa i u iznošenju završne poeme Vers la flamme, op. 72, bilo je većma za diviti se Dalibaltayanovoj sabranosti, tehnici koja je savladavala sve prepreke, osjećaju za vrijeme, interpunkciju i pauzu kakvog se najčešće (pri)sjećamo iz davnih vremena vrhunskog svjetskog pijanizma. T
1 Comment so far
Uskoči u raspravuSkrjabinovim koncentriranim minijaturama iz svih njegovih stvaralačkih razdoblja, Podjednaka spretnost i virtuoznost krasila je i dio nastupa u ruskoj tradiciji.