GLAVNE TEME PRIČA

KONAČNO OBNOVLJEN STARI FRKOVIĆEV MOST U SISKU

24. prosinca, 2023.

Ističemo da je Stari most projektirao najbolji arhitekt Austrougarske Monarhije ing. Milivoj Frković, prebivalištem Petrinjac, autor jedinstvenog kameno-opekarskog prijelaza korita Kupe. Njegovi čvrsti lukovi podnijeli su silne terete partizanskih razornih tenkova ili pak cijelih željezničkih garnitura. Kroza cijeli dio staroga grada i preko mosta drugovi su premještali tračnice i pragove kako bi stigli do Capraga i željezare. Podmuklo podmetnut dinamit u konstrukciju “starca” pronašao je domobran Pera Brun, kasniji obrtnik, zaslužan za spas “mosta bratstva i jedinstva”. Kasnija željezarina družba Luke Bročila i Stevana Končara iz 1973. nazvala je drugi kupski prijelaz “mostom samoupravljanja”

Napisao: Josip Frković

Prema dojavama iz komunalnog odjela gradske uprave, od subote, 23. prosinca, u 14 sati Stari (Frkovićev) most, 90-godišnjak, ponovo je za dom spreman propuštati protok motornih vozila, bicikla i pješaka s lijeve na desnu obalu i obratno. Tisuće stanovnika Strossmayjerove, tamo od Brzaja i Kope, sve do Žitne ulice, Zibela, moći će odlučiti hoće li na svetu misu Polnoćku prema staroj gradskoj jezgri i nekad jedinoj župnoj crkvi Uzvišenja sv. Križa ili pak prema južnoj capraškoj dolini i novoj crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije.

Mi stariji

Što se tiče nas starijih, još uvijek živućih poratnih Siščana, u skromnoj obući i odjeći USA pristigloj preko Atlantika, gazili smo dubok, škripajući snijeg ponad Kupe, dok nam je sjeverac doslovce lomio kosti. Iz naše Vinogradske, recimo, braća Đurđa i Joso Požgaj, dalji rođaci admirala Mate Jerkovića, također su bili među pješacima. Koju godinu kasnije, Joso je postao poznati trubač u ansamblu klavirista Zlatka Antolčića i hotela “Zagreb” (lađarsko prenoćište, sada ordinarijat Sisačke biskupije – op.p.). Invalidni Zlatko kasnijih je godina odselio pod Marjan, u Split, dok su na današnjem Trgu bana Josipa Jelačića bliže sada razorenoj Tuškanovoj palači srušeni spomenici srpskom kralju Petru, ali i hrvatskom domobranu. A Zlatko Vinšek, proslavljeno sisačko pjevačko grlo iz brojne obitelji, priključivao se “Prečkosiščanima” koji su imali polćne ministrantske zadaće. Bio je tu i poznati Alojz Sever, radničko dijete s nadimkom Šujza, kasniji nesavladivi vratar rukometaša “Segeste”.

“Narodi nam se Kralj nebeski…”, odjekivala je lađom crkve iz 1765. dobro znana božićna pjesma zbora na koru i svekolikoga puka sisačkoga. Da, obitelj šnajdera Požgaja, s njom i Joso trubač, odselila je iz “crvenoga raja” u daleku Kaliforniju. Nama prvačićima, seka Đurđa ozbiljno je nedostajala. Bar za sve moguće strke i utrke “Šištantom”, perivojem Viktorovca, gdje je odojke i janjce na ražnju pekao poznati Pero Uzelac, očuh legendarnoga gurača “plave” lopte Štefa Lamze. Inače, stazicama Viktorovca, kroza šumu, svakoga su jutra na fiskulturi trčali nesretni razvojačeni hrvatski domobrani, što su unovačeni poradi obrane prve hrvatske države, ratni protivnici Titovih partizana. Bili su smješteni u brojnim drvenim barakama zarobljeničkog logora na mjestu današnje zgrade Metalurškoga fakulteta i podno stare piramide. Tu je spas potražio nezaboravni naš profa Slavo Striegl, ali propusnica Marijana Cvetkovića, kolege Šipuševa zeta, nije vrijedila. Grubi Novosiščanin, zapovjednik logora Srećko poslao je velikog likovnog talenta u kolonu smrti, na križni put do Rumunjske.

Kad već spominjemo zanimljivosti iz novoga iliti vojnoga Siska, kažimo da se danas u krugu gradske bolnice visoko uzdižu kranovi 30-tonskih dizalica graditelja iz Međimurja. Na prvom paviljonu “bolnice na berdu”, kako su je zvali stari građani, onom internoga odjela koji je potkraj 19. stoljeća podigla operativa talijanskog Siščanina iz Udina. Pretka pok. Vlade Bručića.

 Najbolji arhitekt

Sasvim za kraj, ističemo da je Stari most projektirao  najbolji arhitekt Austrougarske Monarhije ing. Milivoj Frković, prebivalištem Petrinjac, autor jedinstvenog kameno-opekarskog prijelaza korita Kupe. Njegovi čvrsti lukovi podnijeli su silne terete partizanskih razornih tenkova ili pak cijelih željezničkih garnitura. Kroza cijeli dio staroga grada i preko mosta drugovi su premještali tračnice i pragove kako bi stigli do Capraga i željezare. Podmuklo podmetnut dinamit u konstrukciju “starca” pronašao je domobran Pera Brun, kasniji obrtnik, zaslužan za spas “mosta bratstva i jedinstva”. Kasnija željezarina družba Luke Bročila i Stevana Končara iz 1973. nazvala je drugi kupski prijelaz “mostom samoupravljanja”. Živi i veseli bili, rekli bi Splićani, a mi bismo dodali: Na dobro vam došlo Isusovo porođenje… T