KNJIGA O JOSIPOVIĆEVIM ŠTETNIM POTEZIMA ZA HRVATSKU

KNJIGA O JOSIPOVIĆEVIM ŠTETNIM POTEZIMA ZA HRVATSKU

8. siječnja, 2015.

pic1

Krajem prošle godine u Histrionskom domu održana je promocija knjige novinara i publiciste Vjekoslava Krsnika – Ivo Josipović kronologija izdaje. Promotori knjige bili su Zvonimir Šeparović, odvjetnik Željko Olujić, akademik Josip Pečarić, Tomislav Sunić i sam autor Vjekoslav Krsnik. Svi predstavljači otvoreno su izjavili da je knjiga nastala i da je objavljena s jednim najvažnijim ciljem, a to je da se neposredno utječe na glasanje birača i na predsjedničke izbore kako Ivo Josipović ni pod koju cijenu ne bi ponovo postao predsjednik Hrvatske!

Zvonimir Šeparović analizirao je protekli mandat Ive Josipovića i utvrdio kako je Josipović kao predsjednik učinio maksimalno sve protiv hrvatskih nacionalnih interesa. Zbog Josipovićeve antihrvatske politike, Hrvatsko nacionalno etičko sudište pokrenulo je protiv njega optužbu za veleizdaju. Ta optužba objavljena je na kraju Krsnikove knjige, gdje se u jedanaest točaka kronološki nabrajaju svi Josipovićevi antihrvatski potezi. U tim  točkama navodi se kako  je  Josipović u svojem mandatu provodio britansku i velikosrpsku strategiju koja je agresiju Srbije na Hrvatsku i BiH željela pretvoriti u građanski rat na prostoru ex – Jugoslavije s podijeljenom odgovornošću. Prilikom posjeta Vukovaru, zajedno s bivšim predsjednikom Srbije Borisom Tadićem prihvatio je velikosrpske teze o izjednačavanju zločina. Slično je napravio i u Dubrovniku. U optužbi se navode Josipovićeve štetne izjave u skupštini BiH kao i izraelskom Knesssetu, a do posljednjeg trenutka pokušao je povući tužbu Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde, protiv Srbije za počinjeni genocid na prostoru Hrvatske. Na kraju se predsjednik optužuje da snosi moralnu i drugu odgovornost što je u Ured predsjednika uveo kao svoje savjetnike notorne protivnike hrvatske državnosti kao što su Dejan Jović, Budimir Lončar i Darija Šilović Karić.

U optužbi se navode i drugi Josipovićevi štetni potezi koji, prema Šeparovićevim riječima, ne bi smjeli ostati nesankcionirani.

Akademik Pećarić iznio je svoje uvjerenje kako se Josipovićeva prethodna kampanja temeljila na sloganu “nove pravednosti” koja je kontinuitet politike njegovog oca koji je proganjao i zatvarao Hrvate.

Željo Olujić, u svojem oštrom izlaganju naveo ja kako se u Hrvatskoj od 1945. provodi sustavni genocid nad Hrvatima. Prvo su se Hrvati protjerivali iz Hrvatske, a danas su prisiljeni na iseljavanje zbog egzistencijalnih razloga. Josipovićevu politiku nazvao je “hrvatožderstvo”.

Tomislav Sunić osvrnuo se na Krsnikuvu analizu političke legalnosti i legitimnosti u Hrvatskoj jer je vrlo upitno mogu li se donositi političke odluke na temelju male izlaznosti građana na izbore i referendume.

Od Krsnikovog izlaganja vrijedi spomenuti njegovu zabrinut s gubitkom hrvatskog medijskog suvereniteta, s obzirom da su vlasnici tih medija većinom strane fizičke i pravne osobe. Isto tako spomenuo je kako je imao problema s pronalaskom izdavača za ovu knjigu, na čemu je izgubio dosta vremena, ali se nada da će knjiga participirati u krajnjem cilju, a to je da Josipović ne dobije drugi predsjednički mandat. T