GLAVNE TEME

KAZALIŠTE I VALJAK NISU ROCK, RUNDEK JE NAJVEĆI

23. srpnja, 2013.

Ne volim Gibinu mjuzu, Bare sere i kad ne treba

Razgovarao: Dražen Stjepandić

Psihomodo pop ove godine slavi trideset godina postojanja. Grupa nastala

 1983. do sada je promijenila samo jednog člana. Sašu Novaka Radulovića zamijenio je nekadašnji član Filma i Discipline kičme Jurij Novoselić-Kuzma. Ostali članovi Tigran Kalebota-Tigi, Smiljan Paradiš-Šparka i Vlatko Čavar-Brada članovi su sastava još od demo vremena.

Prvi studijski album nazvan je “Godina zmaja”(Jugoton 1988.), nakon toga objavili su još osam studijskih albuma i nekolicinu kompilacijskih.

Novi studijski album, u ovo ponovno nadošlo vrijeme singlova, prvi koji neće objaviti Croatia records, najavljen je hit singlom “Zločest ko pas”. Slijedi singl “Dona”.

U razgovoru viđenom u jednom kafiću na početku Preradovićeve, zaštitiini znak  Psihomodo Popa Davor Gobac, rekao nam je kako još razmišlja o nazivu albuma. No, studijski kanali su puni i nakon završne  produkcije sigurno je da će izaći do kraja godine.    

Za vaš najnoviji album pišu da je na tragu vaših početaka.

-Rock album s primjesama srfa, punka i saunda šezdesetih, ali ipak je to Psihomodo pop.

Nakon dugo vremena imate i hit “Zločest ko pas”.

-Jedna odlična stvar. Jako sam zadovoljan kako je ispala. Na tragu je Ramonesa i svega toga što smo voljeli. Mama mi je nekada tako govorila, premda psi uopće nisu zločesti, obožavam pse i imam psa, čistokrvnog mješanca, zove se Maca. Sivdjela mi se ta fraza “zločest ko pas” jer mnogo govori o ljudima. Na albumu ima još devet novih stvari i mislim da će biti  još većih i komercijalnijih  hitova. O naslovu albuma još  razmišljam.  Kanali su napunjeni, polako miksamo i van ćemo izbacivati singl po singl. Od deset pjesama nema ni jedne laganice. Uz deset studijskih stvari na drugom CD-u bit će deset živih snimaka s koncerta u Saxu, koje su odlično uspjele.

Kako će se zvati naredni singl s novog albuma?

-Pjesma će se zvati “Dona”, prije trideset godina napisao ju je Neven Kepeski. Promijenili smo aranžman i pjesmu smo strašno podigli.

Godinama ste surađivali s “Croatiom records”, a onda ste prešli u “Dallas reocords”.

-Croatia records se sve više pretvara u televiziju.

100 000 LJUDI U BEOGRADU

Može li rock’n’roll opstati bez diskografije?

-Rock’n’roll opstaje zahvaljujući koncertima. Mnogo sviramo, nedavno smo imali tri svirke preko vikenda što nam se nije dugo dogodilo. Svirali smo pored Rijeke, u Mariboru i Čakovcu i na svakoj svirci je bilo po nekoliko tisuća ljudi. Nedavno smo svirali i u Srbiji na jednom rock festivalu također pred nekoliko tisuća ljudi. Svirali smo i u Beogradu pred sto tisuća ljudi na Beer festu. Osjećali smo se kao da smo Stonesi. Današnji meanstream je dosta lošeg ukusa, smeća su nasnimali na tone i mi moramo svirati svugdje gdje možemo. Profesionalni smo rokeri. Živimo od rock’n’rolla, jedino se Brada malo bavi gitarama, svima ostalima glavna firma je Psihodomodo pop.

Pripremate li neki veći koncert u Zagrebu?

-Pred Novu godinu volio bih imati koncert u malom Domu sportova. To mi je jedna od najdražih dvorana. Tu sam 1988. gledao Strengelse, to mi je prvi punk bend u životu. Predgrupa su im bili 999. Poslije sam gledao Lenu Lovich…Volio bih prvi korak u malom Domu sportova, ako zbog ničega drugoga onda zbog lucky toucha.

Hoće li to biti neki jubilarni koncert?

-Zadnji kako mi kažemo “jebilarni” imali smo povodom 26 godina postojanja. 

Na samim počecima menađer Psihodomodopopa bio je Davor Butković?

-Bio nam je menađer u vrijeme srednje škole. Počelo je tako da smo se dogovorili da nam on bude menađer, a završilo je tako što smo ga jedne noći nazvali  tadašnji bubnjar Betej, koji je bio na zamjenu Tigranu dok je bio u vojsci,  i zajedno samnom predložili smo mu neke gaže, usput pitajući za neke gaže koje je obećao. Bilo je tri ujutro i  Butković je nešto promrljao u stilu kako nije zgodno vrijeme za zvati  i prekinuo je s nama suradnju.

Kažu da ste uz bana Jelačića najpoznatiji stanovnik Zaprešića?

-Ban Jelačić nije bio stanovnik Zaprešića, tamo je samo imao Nove dvore, svoje ladanje. U ova novija vremana moguće da sam najpoznatiji stanovnik Zaprešića. U Zaprešiću mi je sve bolje i bolje. Slići mi na neki manji austrijski gradić. Imam pedeset godina i super mi je što imam kuću, pesa i mačku. Zagreb me više toliko ne fascinira, u osamdesetima mi je bio draži iako je izgledao derutniji, bio je manji, ali atmosfera je bila puno bolja. Ovaj neokapitalizam mi je presurov.

Jedan ste od poznatih zadarskih zetova, kako doživljavate Zadar?

-Odlično. I sam imam trećinu dalmatinske krvi. U Zadru se dobro osjećam, općenito naš stav je prijateljski prema normalnim ljudima. Jebe se meni tko je tko, ako je dobar čovjek i ako se dobro osjećam u njegovom društvu. Ljudi su jednostavno dobri ili loši, ma odakle bili i kako izgledali.

Kako politički dišete?

-Ja sam anarhist i teško podnosim bilo kakvu vlast, korporacije i sisteme. Jedan pošteni rock’n’roll pjevač nikako ne može biti državni službenik, mora biti što više samostalan i neovisan.  Većinu života živim od rock’n’rolla, snimao sam razne televizijske show-ove, priređivao sam izložbe, ali većinu prihoda ostvarijem kao roker.

RUNDEK, DINO, GIBO, JURA I BARE

Gdje je Psihomodopop među najvećim zagrebačkim bendovima?

-Valjak i Kazalište su s godinama doživjeli velike transformacije, ali i dalje za sebe vele da su rock’n’roll bendovi. Ako su oni rock’n’roll bendovi onda smo mi alternativni bend. Nikad se nismo na njihov način promijenili, samo smo sazreli.

Tko je najveći hrvatski roker?

-Darko Rundek, živo je rock’n’roll, a nikad ga nije svirao. Mislim da je i Dino Dvornik bio jedan od najvećih hrvatskih rokera bez obzira što je svira funck.

Što mislite u Juri Stubliću?

-Jura je jedan od rijetkih ljudi koji su zaista znali napisati odličan tekst. U samim počecima bio je zagrebački Lou Reed i žao mi je što to nije i ostao.

Što mislite o Baretu i Majkama?

-Bare o kolegama zna srat i kad treba i kad netreba, ali spada među najveće hrvatske rokere. Pošteno se izborio i ostao živ. Majke su mi se uvijek sviđale. Pošten balkanski bend.

Gibonni?

-Tu mjuzu, pop ja ne volim. Ja se  bavim  rocken’n’rollom.

Kad vam je zagrebačka rock scena bila najzanimljivija?

-Meni je to najbolje zvučalo osamdesetih. Prvi val novog vala bili su svjetski bendovi, samo što nisu izlazili na zapadno tržište. 

Evo sad smo i u Europi?

-Ja još nisam zaradio ni eura, a nadam se da će biti više gaža za devize. Mislim da nam je na kičmu sjeo jedan puno veći šef od svih kakvih smo do sada imali.

Prvi veći inozemni angažman imali ste u Amsterdamu, kako se danas osjećate kad odete u taj za vas mitski grad?

-Odlično, volim ići u Amsterdam. To je grad koji je puno slobodniji od ostatka Europe, ne samo zato što se smije pušiti trava. Prepun je umjetnosti, umjetnika i koncerata. Nije prevelik ,veličine je kao Zagreb. Super mi je što se svugdje okolo možete voziti biciklom.

Sve ste zapaženiji i kao slikar. Nedavno ste imali veliku izložbu u Sarajevu.

-Slikanje mi je veliki gušt. U Sarajevu u sklopu Dana hrvatske kulture Psihomodo pop je održao koncert u Slozi, a ja sam imao izložbu slika u Meeting Pointu. Naslikao sam 18-19 slika koje imam u svom vlasništvu i ne prodajem ih. Nešto slika sam poklonio, a od svega toga sam napravio retropektivnu izložbu i ta izložba okolo putuje. Pokojni Darko Glavan je rekao da je to urbana naiva. Ja sam umjetnik koji ne slika kravice i sjeno, nego kante za smeće i frižidere. Moje slike su vesele i ljudi vole što se ne pravim neki veliki umjetnik. Na svojim izložbama puštam pjesme od Psihomodopopa jer užasnu pašu uz moje slike. Slikam, plesao sam, glumio sam, vodio sam emisije… Jedino više ne bih volio učiti plesati. No, ako smijem primjetiti, rano je još da se hvalim što sam sve napravio, ima ispred mene još dvadeset godina šljake, a onda dvadeset godina uživanja.