Piše: Igor Koruga
Moram reći da sam o glazbenom i umjetničkom stvaranju možda više naučio kroz slikarstvo i klasično umjetničko obrazovanje, nego kroz stručne glazbene kolegije. Na njima sam dobio tehničku potku, no moja glazba nastaje negdje u šumi, gdje provodim puno vremena na svom biciklu. Ili dolazi iz tišine, iznutra. – rekao je jedan od najboljih hrvatskih suvremenih jazz gitarista i harmonikaša, najnagrađivaniji jazz skladatelj srednje generacije, dobitnik brojnih i prestižnih strukovnih nagrada, Elvis Stanić, ususret svom pedesetom rođendanu, završetku ciklusa jazz.hr 2012/2013, odnosno svečanom koncertu održanom u utorak 7. svibnja u 20 sati u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog.
Glazbena putovanja
Na svojevrsnom glazbenom putovanju Istrom i Dalmacijom, ali i Portugalom, Sardinijom te Bliskim Istokom i zemljama Magreba, Stanić je tijekom večeri, u probranom društvu pjevačice Meri Trošelj, basista Gorana Rukavine, klavirista Maaseja Kovačevića, bubnjara Branimira Gazdika i udaraljkaša Hrvoja Rupčića, ugošćavao redom prijatelje, umjetnike, s kojima je tijekom života surađivao na raznim glazbeno-scenskim projektima, u nastojanju kreiranja, kako sam često napominje, savršene kadence. Tako su se, unutar čvrsto definiranog zvuka Elvis Stanić Groupa – načelno derivacije Pat Metheny Groupa – s manjim ili većim uspjehom (s)našli istarska kantautorica Tamara Obrovac, britanska klaviristica Andrea Vicary, zatim Nataša Tonković, Nataša Uljan, Martina Vrbos, Valnea, Majda Žauhar, Majda Marenčić – Ex Putokazi(ce), domaće jazz legende, Mario Mavrin i Neven Frengeš, pjevačica Alba Nachinovic te poznati dubrovački šansonjer i kantautor, Ibrica Jusić.
U drugom planu
Putovanja istarskom modalnom glazbenom provenijencijom i world-music domenom s Tamarom Obrovac i Ex Putokazi(ca)ma (vokalnom skupinom s kojom je, prema javnom i vlastitom priznanju, Stanić proveo najljepše i najkreativnije godine dosadašnjeg života) pokazala su se najautentičnijima, s prijeko potrebnom intuicijom i logikom, kao i nesputanom komunikacijom kakva se, pomislio sam, imala za očekivati i u (sevdah) duetu Jusić-Stanić, studijski uspješno zabilježenom na Amanetu i Amanetu 2. Ipak, Jusić je, pomalo shrvan egom i navikao na solističke nastupe, krotkoga psa i (samo svoju) gitaru, podlegao izvođačkoj osamljenosti, potisnuvši pritom kvalitetne Stanićeve, pentatonikom obojene i sinkopirane gitarističke linije u drugi, manje primjetni plan. Ljubitelji sinkopa i jazz čistunci s oduševljenjem su pozdravili suptilnu akciju bivših prijatelja i suradnika iz najužeg kruga slavnog Boška Petrovića – Marija Mavrina i Nevena Frengeša – unutar koje je Stanić morao odjenuti glazbeno ruho, po prvi puta ozbiljnije isprobano krajem 90-ih, nakon uspješno završenog studija jazz kompozicije i gitare na prestižnom bostonskom glazbenom sveučilištu Berklee College of Music. Mavrin je, uz to, na akustičnom peterožičanom basu pratio Stanića na harmonici i u zahtjevnoj interpretaciji stila poznatog francuskog jazz (i klasičnog) harmonikaša, trombonista, klavirista i bandoneonista, Richarda Galliana.
Nova akvizicija
Dalmatinsku pjesmicu Ju te san se zajubija zanimljivo je i netipično, kao klavirsku baladu, obradila gošća iz Londona, dok se u punokrvnom fusionu inventivnom i strastvenom skip improvizacijom publici predstavila mlada Alba Nachinovic, još nedavno marljiva studentica pjevanja na tršćanskoj jazz akademiji, a danas nova akvizicija Elvisa Stanića, dugogodišnjeg predavača jazz gitare na seminaru Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu, utemeljitelja Liburnia Jazz Festivala te opatijskog glazbeno-obrazovnog projekta Jazz Ex Tempore. Sam kraj nastupa obilježio je, pak, istočnjački ugođaj skladbe s posljednjeg Stanićevog albuma, HabibaH, inspirirane ženama arapske revolucije, u kojoj je homogeni zvuk na bini po drugi puta timbralno dopunio akustični gitarist Leo Škec, podjednako kao i pjevačica Meri Trošelj, ovoga puta u vokalnom suglasju s dvjema Putokazicama, Natašom Tonković i Natašom Uljan.
Piše: Igor Koruga 
3 komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.