GLAVNE TEME

JADRANKA KOSOR NIJE DORASLA PROBLEMU

26. kolovoza, 2011.

Darinko Kosor, predsjednik HSLS-a u razgovoru za Tjedno
Fotografija:Jutarnji list

Razgovarala: Jasna Babić

 Uz  sve brojnije staleške i cehovske organizacije, čiji je jedini smisao da za sebe stvore povlašteni monopol pod zaštitom vladajuće politike,  Darinko Kosor , predsjednik HSLS-a,   jedini je domaći političar koji razumije koliko je važna granica  između Hrvatske kao države i hrvatskoga  društva, koje više nema. Zato nema građanske demokracije, tržišta i artikulirane javnosti. No, Darinko Kosor to definira na svoj način, vrlo ilustrativno za hrvatsku specifičnost.

-Postoji proračunska i tržišna Hrvatska. Proračunska je stvorila masu ovisnika o državnim apanažama, u najboljim  godinama života nesposobnim da se brinu sami za sebe i svoje obitelji .  Ova druga – sve malobrojnija, slabašnija, trebala bi puniti proračun. Kako?  Iz čega? To znači da je proračunska Hrvatska, kako bi opstala,  osuđena na stalno zaduživanje, kaže Kosor u razgovoru za Tjedno.com

 Skupo plaćamo fetiš države, zar ne?

-Skupo plaćamo pogrešnu politiku i pogrešan način upotrebe države, koja traje predugo. Točnije, na razne načine plaćamo politiku koja ništa ne mijenja, nego je u početku iscrpljivala unutarnje potencijale zemlje. A kada su oni iscrpljeni,  posljednjih se godina neprestano zadužuje po inozemstvu.  Pogledajte što rade naši ministri financija: šmugnu u bijeli svijet, da ih nitko ne vidi,  i vrate se s novim dugovima. Vidjeti ćete, do kraja godine opet će se zadužiti,  da se što manje primijeti

 Pa ni u svijetu više nema novca. Bili ste poduzetnik, znate valjda da uvijek postoji kraj.

-Ne mora biti kraja još nekoliko godina, jer novac će se uvijek naći, samo će biti sve skuplji i skuplji, uz sve manji hrvatski reiting. I tako do grčkog scenarija.

PRORAČUNSKA  HRVATSKA

Ako se u međuvremenu  odraslo stanovništvo narkomanski „navuklo“ na proračun, pa i njihova djeca, onda je stvoren korupcijski krug iz kojega nema izlaza: ja tebi lovu – ti meni  glas.

-Da se razumijemo, osobno mislim da je došlo vrijeme da stanovništvo konačno preuzme svoj dio odgovornosti. Proračunska Hrvatska je proizvela ne samo ekonomsku, nego duboku društvenu krizu – krizu sviju vrijednosti, čak nesposobnost sagledavanja vlastitoga položaja. Prije hrvatske samostalnosti, imali smo razne alibije izvan hrvatskih granica. Te sad nam je kriv Beč,  onda Beograd… Sada smo sami sa sobom, imamo demokraciju i izbore. Ne možemo reći da nam je nešto nametnuto. Imamo vlast koju smo birali  i ne možemo svu krivnju svaliti isključivo na HDZ, još manje  na jednog-jedinog HDZ-ovca.  Većina je za to glasala. Znam da nije popularno, osobito u predizborno vrijeme, ali građani bi morali shvatiti koliko krivice sami  sami za situaciju u kojoj se nalazimo.

 Ne ispada li da je Sanader  samo javni profil prilično raširene i ukorijenjene hrvatske podmitljivosti? Znao je čovjek s kime ima posla,  još od doba Gotovininog izručenja. Što mislite koliko je novaca razdijelio da spriječi  pobunu?

– I nije riječ samo o Gotovininom izručenju. Meni je vrhunac cinizma da sadašnja šefica HDZ-a, s proslave Oluje, šalje pozdrave Anti Gotovini koji se nalazi u nizozemskom zatvoru, jer ga je taj isti HDZ locirao, uhitio i transferirao. A branitelji su oduševljeni što ona pozdravlja zatvorenika, u čijem je zatvaranju sudjelovala njezina stranka, uključujući neke ministre njezine sadašnje vlade… Da, korupcija je način na koji su mnogi funkcionirali.  Pobjeda Kukuriku-koalicije, bojim se, neće ništa u tome promijeniti. Korumpiranje „kešovinom“ je najmanji dio. Korumpira se poslovima, radnim mjestima u državnim poduzećima, socijalnim pravima,  građevinskim dozvolama…

KUKURIKU KOALICIJA

Po čemu  znate da Kukuriku-koalicija nije u stanju to promijeniti ?

-Nisam primijetio da postoji bilo kakva volja za smanjivanjem državnoga aparata i javne potrošnje. Zapravo je toj politici SDP već dao svoj doprinos dok je bio na vlasti: smanjivali su broj vojnika, tako što su ih slali u vrlo pristojne mirovine. Mnoge su faktički na to natjerali. Smanjili su davanja iz vojnoga proračuna tako što su problem prebacili na mirovinske fondove. Od onda imamo prebacivanje problema s jednog mjesta na drugi, s jedne vlade na drugu.

 Nije li riječ o cijelom konceptu zapadnjačkog neoliberalizma, koji je u konačnici proizveo onako strašnu stvar, poput masakra u Norveškoj?

–  Europa ima probleme s useljenicima, koje Hrvatska nema. Da, najprije je stimulirala useljavanje, jer je trebala radnu snagu. Useljenici su stekli socijalna prava, koja u ovim kriznim vremenima, postaju smetnja. No, Europa je svoje probleme počela rješavati. Sve zemlje smanjuju proračunske izdatke. Ovoj Vladi to ne pada na pamet. Nastavlja  korumpirati subvencijama, poticajima i raznim povlasticama.

 Zato što Jadranka Kosor ne zna u čemu je problem ili po svaku cijenu štititi monopol neke određene grupacije?

-Oboje…Jadranka Kosor sigurno  nije dorasla problemu. Ali sama pripada proračunskoj Hrvatskoj, kao i cijelo njezino stranačko okruženje.  Misli da nešto rješava zato što zatvorena u svom kabinetu provodi po šesnaest sati dnevno ili sada u predizborno vrijeme besmisleno obilazi Hrvatsku.  Malo je političara koji imaju bilo kakvih egzistencijalnih iskustava izvan državnih službi.  Hrvatska pod hitno treba novu političku generaciju i to u svim strankama, nove ljude koji su društvene probleme iskusili  na vlastitoj koži.

STARO  BUDIŠINO LICE

Govorite o novoj vrsti političara, dok HSLS glasačkom tijelu nudi staro lice Dražena Budiše. Niste li upali u kontradikciju?

-Dražen Budiša nije član ni predsjedništva HSLS-a, ni Središnjeg vijeća. Predviđen je za kandidata u 9.izbornoj jedinici, koja pokriva Liku, Zadarsku i Šibensko-kninsku županiju. No, isto tako želim reći da u ovom trenutku HSLS ima oko 40 posto novih članova koji su se učlanili posljednjih godinu dana. Time je HSLS dobrim dijelom nova stranka sa brandom „stare“ stranke.

 Zoran Milanović je svojedobno bio nov. U doba Sanadera HDZ je pomlađivao stranku. Ispalo je da  „mladež“  koju su promovirali nije bog zna što.

–  Ne bih uspoređivao Sanadera i Zorana Milanovića. No, istina je da većina lidera velikih političkih stranaka u Hrvatskoj koji su se pojavili u posljednjih 20 godina nisu imali bitnog menagerskog iskustva koje je neophodno za kvalitetno vođenje države.

 U takvim nemilim okolnostima, što HSLS sprema za  nastupajuće izbore?

-Plan je HSLS-a da, za početak, demontira ovakvu  političku situaciju koja se svodi na samo dvije stranke. A u osnovi  imaju isti koncept održavanja proračunske ovisnosti  i jake države na teret realnog sektora i poduzetništva. Imamo demokraciju u kojoj se nudi ili HDZ ili SDP, s tim da su u obje stranke isti ljudi koji su nas doveli do ovoga gdje jesmo. I sada bi nas oni trebali iz toga izvući. Što nam nude? Ne računajući besmislenu priču o ustašama i partizanima, nema tu  nikakve ideološke konkurencije.

 No, koje praktične poteze  HSLS nudi političkom tržištu, da se izrazimo trgovački?

-Nudimo porezna rasterećenja u korist malog i srednjeg poduzetništva, smanjivanje državne birokracije. Najvažnije – promjenu ovakvog Zakona o radu, koji, kako vidimo, ne sprječava da radnici u privatnom sektoru svaki dan ostaju bez posla, ali sprječava da se otpuštaju državni službenici. U nazivu imate ono „socijalno“ i tek tada bi to „socijalno“ moglo doći do punog izražaja, ali uz afirmaciju rada i poduzetništva u realnom sektoru.  Ako  su političari, iz  pozicije državne sile,  stvorili  društvene uvjete  u kojemu se ne isplati biti privatni poduzetnik i radnik, onda imate  ovakvu situaciju:  moguće je poduzetništvo koje se naslanja na neko državno poduzeće.  Na drugoj strani, imate  ogroman broj umirovljenika, od kojih je samo 12 posto odradilo puni radni staž te radilo do 65-e godine života.  Nažalost, upravo je takvo realno stanje društva u kojem živimo i kojega zaista moramo mijenjati. Uostalom, svjedoci smo da se u sadašnjem trenutku, pred našim očima, mijenja slika čitavog svijeta kakvoga poznajemo. Hrvatska u tome ne može ostati po strani.