KOLUMNA ZNAKOVI VREMENA

IZRAEL I NOVI SIRIJSKI RAKETNI SUSTAV

14. veljače, 2013.

Piše: Ile Papić Golub

Nakon nedavnog izraelskog napada na sirijski teritorij postavlja se pitanje koji je bio stvarni razlog tog napada i s kojim ciljem je napad izveden. Ovaj napad dolazi neposredno nakon niza događanja zadnjih mjesec dana na ovom prostoru. Dva su najbitnija, najveće ruske podmorske vojne vježbe poslije Drugog svjetskog rata i raspoređivanje i stavljanje u operativnu funkciju Američkih raketnih sustava PATRIOT. Početkom ove godine Iran je također najavio svoju sve veću vojnu prisutnost u Sredozemlju. Vojna situacija na terenu u Siriji nimalo ne odgovara pobunjenicima koji su doživjeli značajnije poraze od sirijske vojske. U isto vrijeme dok traju napetosti vezane uz izraelski zračni napad, glavna sirijska opozicijska skupina SNV (Sirijsko nacionalno vijeće), predvođeno Mouzom al-Khatibom izražava spremnost na pregovore sa sirijskim vlastima. U svezi svih ovih događanja znakovite su izjave bivšeg američkog ambasadora u Iranu i Turskoj Jima Jeffreya koji je rekao kako se “turski fokus prebacuje sa Sirije na Irak” razlog je naveo činjenicu da Obamina administracija nema volje za pokretanje vojne intervencije u Siriji. Znakovi novog stajališta Obamine administracije već za vrijeme njegovog inauguracijskog govora kada je naglasio “desetljeće ratova je završeno” nakon toga u intervju koji je Obama dao za list The Republic je također istaknuo. “U situaciji kao što je Sirija, moram postaviti pitanje da li možemo napraviti tamo neku promjenu i da li bi vojna intervencija imala učinka? Kako bi intervencija utjecala na potporu naših trupa koje su još uvijek u Afganistanu?  Koji bi bio rezultat naše intervencije na terenu? Da li bi intervencija potaknula još nasilja i možda uporabu kemijskog oružja? Koji su uvjeti za stabilan post – Assadov režim? I kako da ravnam desetke tisuća ubijenih u Siriji, s desetcima tisuća koji upravo bivaju ubijeni u Kongu”?

Jim Jeffrey navodi kako Obama ovim poziva na kraj velikih kopnenih ofenziva gdje se vode ratovi protiv same populacije ističući kako svi ti ratovi i nisu bili pretjerano uspješni za SAD u zadnje vrijeme. Ova promjena stava svakako ima utjecaj na Tursku, jer je Turska zauzela agresivan stav prema Siriji, upravo zahvaljujući potpori SAD-a,  nadajući se kako će u konačnici sa SAD-om “podijeliti plijen”. U koliko SAD odluči da od intervencije u Siriji neće biti ništa, vjerojatno ćemo svjedočiti slabljenju agresivne retorike koja je posljednjih mjeseci stizala iz Ankare.

JAČANJE VEZA IRAKA I IRANA

Interes Turske primarno je koncentriran na sjeverni dio zemlje tj. kurdistansku regionalnu vlast – Irački Kurdistan. Zbog ovoga se sve više zaoštravaju tenzije na relaciji Bagdad – Ankara jer Turska nastoji proširiti svoj utjecaj na Irak zaobilazeći vlasti u Bagdadu. U cijeloj ovoj priči Turskoj sve više smeta jačanje veza između Iraka i Irana, tako da političko stanje u Iraku postaje sve napetije a Turska se aktivno angažirala u procesu destabilizacije Iraka. Popuštanje po pitanju Sirije je izvjesno i zbog činjenice da Rusija i Kina neće dopustiti vojnu invaziju na Siriju. Američka invazija na Irak u konačnici nije dovela do željenih rezultata nego upravo suprotno. Rušenjem Sadama Husseina stvorili su novog važnog saveznika Iranu (većina stanovništva u Iraku su Šijiti, Saddamova vlada bila je Sunitska), Sada bi na scenu mogla stupiti destabilizacija iračkih vlasti od istih onih sila koje to već dvije godine rade Siriji. Gledano geopolitički stabilan Irak i opstanak sirijske vlade bili bi potpuni poraz za aktere koji već deset godina nastoje oblikovati “Novi Bliski Istok” i zbog toga će nastojati na sve načine prekinuti to široko savezništvo koje bi se protezalo na relaciji Teheran – Bagdad – Damask ili čak Teheran – Bagdad – Damask – Bejrut. Zapadne sile boje se dezintegracije Iraka jer bi to znatno ojačalo poziciju Irana tj. striktno Šijitski većinski dio Iraka, postao bi još daleko kompaktniji saveznik Teherana. Zbog toga SAD traži od Turske svoju potporu iračkim Kurdima u nastojanju da se kontrolira stanje u Iraku situacija postaje sve kompleksnija i stabilnost i dezintegracija Iraka bili bi loši za utjecaj zapadnih sila na Bliskom istoku. Tako da se saveznici Turska i SAD u nekim političkim stavovima slažu a u drugim razilaze.

SIRIJSKA KRIZA SE PRIBLIŽAVA KRAJU

Sirijska kriza mogla bi uskoro doći svome kraju i to su dobre vijesti, no zbog brojnih interesa sve upućuje da bi iduća kriza slična sirijskoj mogla zadesiti i Irak. Fokus je do sada bio primarno na Siriji a samim time intezitet uplitanja u Irak bio je manji. Kako se SAD i saveznici u regiji budu odmicali od Sirije sve veći problemi izbijat će u Iraku. A sad se vratimo na početak ovih znakova i izraelskom napadu na Siriju te ciljevima i razlozima tog napada.  Politički analitičari iz Bejruta zaključuju da je ovaj napad isključivo bio provokacija koja je imala za cilj da se utvrdi da li je Sirija dobila nove moćne proturaketne sustave i da Sirija uzvrati zbog napada. Ali Sirijci se nisu dali zavesti na tu zamku a to znači da Izraelci ovim napadom nisu ostvarili svoj cilj.