KULT

IZLOŽBA MARIJA ŠUNJIĆA U DUBROVNIKU

2. rujna, 2014.

Krajem kolovoza u galeriji Hrvatske matice iseljenika u gradu Dubrovniku (Petilovrijenci 7), otvorena je izložba slika Kontinuum tremens uglednijem i dinamičnijem bosansko- hercegovačkom likovnom umjetniku Mariju Šunjiću, koju je vrlo pomno i uvjerljivo posjetiteljima predstavio ugledni dubrovački kritičar Marin Ivanović.

“ Izložba Kontinuum tremens zapravo nam predočava najnovije dojmljive Šunjićeve umjetnine, za koje zaista možemo kazati da su publici baš kao i kritici vrlo zanimljive i prihvatljive. Moguće i stoga jer nitko u svomu djelovanju ne može izraziti toliko osobnosti koliko je to dopušteno umjetniku. Zato jer baš u tomu stvaralačkom procesu svjesno je traganje za novim motivom ili likovnom tehnikom – jednako karakterizira svaki novi ciklus – koliko i nesvjesnost ili podsvjesnost- koja uvjetuje uspješnost svake takve potrage. U mnogim primjerima se možemo osvjedočiti kako autor započinje raditi na novoj temi bez jasnog uzroka, pa joj tek naknadno udjeljuje ime (najčešće samo opisno), kad je iz sebe iscrpio suvišak vitalnosti, započinje deduktivan proces potrage za početnom točkom, onom prvom emocijom koja je potaknula zaokruženu stvaralačku sekvencu. Niti prve skulpture brodova Marija Šunjića nisu imale nazive ni očiti razlog. Možemo ga opravdati činjenicom kako su mu se u ateljeu nalazili komadi raznovrsnog otpada, metalni i drveni dijelovi nekih prijašnjih oblika i funkcija, ali je spomenuti nužni podsvjesni uzrok previše spekulativan i osoban da bismo ga obuhvatili nepoznavajući njegovo neposredno okruženje. Na nama je, stoga, pridodati im nova značenja. Uistinu je prikladno na izložbi u instituciji koja skrbi o vezama naših iseljenika s domovinom, prisjetiti se bezbroja hrvatskih težaka koji su baš na takvim brodovima odlazili tražiti svoj život na drugom mjestu ili isto toliko moreplovaca slavne nam pomorske povijesti koji su kroz stoljeća od mora i s morem živjeli. Robusnost, izvjesna grubost oblikovanja brodova od metalnih i drvenih ostataka kontrastirana je detaljima koje autor drži važnima u postizanju dojma cjelovitosti, poput dimnjaka i jarbola, sidra, kormila i propele, čak i žičanog dima što svjedoči kako nije samo riječ o izgriženim olupinama, nego i o pravim brodovima koji još “dašću” i “gone”. Uz izložbu kolaža i skulptura Marija Šunjića- kazao je sažeto Marin Ivanović

Mario se Šunjić rodio 28. prosinca 1975. u Malschu, Kreis Karlsruhe, Njemačka. Srednju strojarsku školu završio je 1994. u Mostaru. Akademiju likovnih umjetnosti na Sveučilištu u Mostaru, upisao je 1997., a diplomirao 2002. slikarstvo u klasi profesora Ante Kajinića. Na poslijediplomskom studiju ARS SACRA diplomirao je 2005. pod vodstvom mentora A. Kajinića. Postaje djelatan asistent na ALU-ti na Širokom Brijegu (od 1. studenog 2002. do 14. studenog 2006.), potom u Srednjoj likovnoj školi „Gabrijel Jurkić“ u Mostaru od 1.prosinca 2006. do 18. prosinca 2007. Trenutno zaposlen na FPMOZ u Mostaru.

Sudonik je brojnih simpozija i likovnih kolonija, ali i skupnih izložabi u tuzemstvu i inozemstvu: Mostar, Sarajevo, Dubrovnik, Ston, Zagreb, Grožnjan, Split, Montegrotto (Italija), Johanesburg, Kairo, Rim, Strasbourg… Djela mu se nalaze u stalnom postavu Umjetničke galerije BiH, i mnogim privatnim i javnim zbirkama (Hypo bank, Unicredit bank, Obrtnička komora RH, Zbirka Aluminij…).

Ivan Raos