IZBORNI PRAG OD TRI POSTO

IZBORNI PRAG OD TRI POSTO

22. lipnja, 2014.

 

 

izbori Custom

Nužnost promjene izbornog modela za pošteniji sastav Sabora

 

Autor: Edo Zenzerovoć

Prošli svibanjski izbori za EU Parlament pokazali su svu nakaradnost hrvatskog izbornog sistema, a istovremeno su aktualizirali stare probleme vezane uz legitimnost izbora koji se odnose na političko-izborne manipulacije. Naručeni model izbornih pravila koji se primjenjuje u praksi, a koje su kreirane na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, u praksi onemogućavaju značajnije promjene među potrošenim političkim garniturama koje izbornim rotacijama stalno ostaju na vlasti i više od dvije decenije uništavaju hrvatsku državu i društvo.

Isto tako godinama se u medijima piše o neodrživom stanju u našoj državnoj i lokalnoj upravi, ali se stanje se ne popravlja.

PET IZBORNIH REGIJA

Nesređeni su birački popisi, izborne jedinice su neprirodno skrojene izbornim inženjeringom, a izborno zakonodavstvo omogućuje negativnu selekciju kandidata za Hrvatski sabor. Istovremeno, imamo previše zaposlenih u lokalnoj i državnoj upravi.

Danas je u Hrvatskoj 429 općina, a od toga prema konačnim rezultatima popisa stanovnika od 2011. godine, u  220 općina ima manje od 2500, a 276 manje od 3000 stanovnika. Imamo 127 gradova, a od toga 18 gradova ima manje od 5000, a 60 manje od 10.000 stanovnika i 20 županija što  ukupno iznosi 576 administrativnih jedinica. Ako uzmemo kriterij da općina mora imati više od 2500 stanovnika, broj općina možemo smanjiti na 209. Prije prosinca 1992. godine Republika Hrvatska imala je samo 102 općine. Naše posustalo gospodarstvo ne može više pokrivati troškove za mirovine, socijalnu pomoć, preveliku državnu i lokalnu administraciju i javne i državne službe.

Vlada Jadranke Kosor je zbog toga na sjednici 23. rujna 2010. godine imenovala Radnu skupinu za decentralizaciju i regionalni preustroj koja je trebala, “prema utvrđenim smjernicama i načelima”, predložiti “funkcionalnu decentralizaciju i regionalnu reorganizaciju Republike Hrvatske”. Pod “funkcionalnom decentralizacijom” podrazumijevala se i odgovarajuća fiskalna decentralizacija. Prošlo je više od tri godine od imenovanja Radne skupine i više od dvije godine vladavine Vlade Zorana Milanovića; provedeni su proveli izbore za lokalne jedinice samouprave 2013. godine i izbori za EU parlament, a po pitanju funkcionalne i fiskalne decentralizacije i preustroja lokalne samouprave vladajući nisu ništa poduzeli. Tek su se nedavno počelo ukidanje županijskih ureda državne uprave s planom da se ostavi pet regionalnih ureda državne uprave.

Sadašnja koalicijska vlada je podijelila  Hrvatsku na dvije statističke regije za potrebe Eurostata i povlačenje sredstava iz kohezijskih fondova Europske unije za razvoj regija tako da je dosadašnje:  Sjeverozapadnu i Središnju i istočnu ( Panonsku ) statističku regiju spojila u jednu statističku regiju s nazivom Kontinentalna Hrvatska, a Jadransku regiju je ostavila nepromijenjenu. Broj stanovnika statističkih regija prema novoj podjeli iznosi: Jadranska regija s 1.411.935 i Kontinentalna regija s 2.872.954 stanovnika. Hrvatska ima ukupno 4.284.889 stanovnika prema popisu stanovnika iz travnja 2011. godine. Broj stanovnika Kontinentalne Hrvatske je dvostruko veći od Jadranske Hrvatske.

ZA POTREBE EUROSTATA

Republika Hrvatska može se podijeliti na: Južnu Hrvatsku ( Dalmaciju ) s 856.758 stanovnika u koju bi ušle: Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska županija; Jugozapadnu Hrvatsku s 856.137 stanovnika u koju bi ušle: Istarska, Primorsko-goranska, Ličko-senjska i Karlovačka te gradovi: Jastrebarsko, Samobor, Sveta Nedelja i Velika Gorica te općine: Klinča Sela, Krašić, Pisarovina, Stupnik i Žumberak iz Zagrebačke županije, grad Glina i općine: Dvor, Gvozd i Topusko iz Sisačko-moslavačke županije.

Te dvije pokrajine mogle bi biti zasebne statističke regije za potrebe Eurostat-a ili bi se mogle ujediniti u jednu statističku regiju koju bi se moglo nazvati Južna ili Jadranska Hrvatska. Ostatak Hrvatske može se nazvati Sjeverna ili Kontinentalna Hrvatska s podjelom na tri administrativne jedinice: Okrug Zagreb s 856.842 stanovnika u koji bi ušli: Grad Zagreb i gradovi: Dugo Selo i Zaprešić te općine: Bistra, Brdovec, Dubravica, Marija Gorica i Pušća  iz Zagrebačke županije, Istočna Hrvatska ( Slavonija i Baranja ) s 856.510 stanovnika u koju bi ušle: Brodsko-posavska,Osječko-baranjska, Požeško-slavonska,Virovitičko-podravska i Vukovarsko-srijemska županija, gradovi: Daruvar i Grubišno Polje te općine: Dežanovac, Đulovac, Končanica, Sirač i Veliki Grđevac iz Bjelovarsko-bilogorske županije, grad Novska te općine: Jasenovac i Lipovljani iz Sisačko-moslavačke županije i Sjeverozapadna Hrvatska s 858.842 stanovnika u koju bi ušle: Krapinsko-zagorska, Međimurska, Koprivničko-križevačka i Varaždinska županija te preostali gradovi i općine iz: Bjelovarsko-bilogorske, Sisačko-moslavačke i Zagrebačke županije, koji nisu spomenuti u Okrugu Zagreb te Jugozapadnoj i Istočnoj Hrvatskoj.  

NUŽNOST NOVOG IZBORNOG PRAGA

Republika Hrvatska bi uz zadržavanje razmjernog izbornog sustava trebala imati 5 izbornih jedinica koje bi davale u Hrvatski sabor po 28 zastupnika s izbornim pragom od 2,5 % uz zadržavanje istog broja zastupnika u Hrvatskom saboru ili 24 zastupnika po izbornoj jedinici s izbornim pragom od 3 %, a to je smanjenje ukupnog broja zastupnika za 20 u odnosu na sadašnji saziv Hrvatskog sabora. Pokrajinske ( županijske ) skupštine bi odredile teritorijalnu organizaciju na općine i gradove i način izbora zastupnika u općinskim i gradskim skupštinama. Zastupnici u općinskim, gradskim i pokrajinskim skupštinama trebali bi se birati većinskim izbornim sustavom s relativnom većinom i pravom građana da opozovu zastupnika ukoliko bi zaključili da ih loše zastupaju. Nakon referenduma o opozivu zastupnika automatski bi ga zamijenio drugoplasirani u izbornoj jedinica na izborima za taj saziv skupština.

Hrvatska se može podijeliti na pet regija s nejednakim brojem stanovnika i to na: Južnu Hrvatsku ( Dalmaciju ) s 856.758 stanovnika s prije navedenim sastavom; Jugozapadnu Hrvatsku s 856.515 stanovnika u koju bi ušle : Istarska; Primorsko-goranska, Ličko-senjska. Karlovačka i Sisačko-moslavačka županija; Istočna Hrvatska s 925.762 stanovnika u koju bi ušle: Brodsko-posavska; Osječko-baranjska; Požeško-slavonska; Virovitičko-podravska; Vukovarsko-srijemska i Bjelovarsko-bilogorska županija; Sjeverozapadna Hrvatska s 855.837 stanovnika u koju bi ušle: Krapinsko-zagorska, Međimurska, Varaždinska, Koprivničko-križevačka i Zagrebačka županija te Grad Zagreb sa 790.017 stanovnika. Broj zastupnika bi se odredio razmjerno broju stanovnika pojedine regije. Tako bi Južna, Jugozapadna i srednja te Sjeverozapadna Hrvatska davale po 28 zastupnika s izbornim pragom od 2,5 %, Zagreb 26 s izbornim pragom od 2,7 % i Istočna hrvatska 30 zastupnika s izbornim pragom od 2,3 % u Hrvatski sabor.

Ovakva podjela na regije, uz novi izborni prag, omogućavao bi bolju administrativnu upravu i poštenija pravila za odabir saborskih zastupnika. T

 

4 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Ja
    #1 Ja 26 lipnja, 2014, 08:20

    Pozivam sve HDZovce da bojkotiraju izbore.
    Od bojkotiranja ostalih nemamo bas neke koristi dok god oni izlaze.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Jedan
    #2 Jedan 24 lipnja, 2014, 11:09

    kad će ta inicijativa?

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Izbornik
    #3 Izbornik 23 lipnja, 2014, 06:13

    Dok se ne promijeni izborni zakon treba bojkotirati izbore.

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code