IVICA TODORIĆ TEŠKO BOLESTAN

Šuška se da rak ima i njegov otac Ante

Piše: Dražen Stjepandić

Jedna od top tema proteklih dana bio je pokušaj preuzimanja Mercatora od strane Agrokora. Tema je kao i poslovi Ivice Todorića odavno prešla granice hrvatske države. Još proljetos Zoran Janković je izjavio kako je to gotova stvar, a krajem godine mišljenje je promijenio, pa, se još ne zna hoće li najveće slovensko trgovačko poduzeće postati dio carstva  najbogatijeg Hrvata.

Najavljivalo se da će Ivica Todorić osobno potpisati ugovor i očekivalo da će se nakon dugo vremena pojaviti u javnosti.  O Ivici Todoriću i njegovim poduzećima  stalno se piše, ali on osobno u javnosti se pojavljuje rijetko. Nije se kao ranijih godina pojavio i na Božićnoj priredbi u HNK, u svećanoj loži bili su samo kči Iva i majka bez glave obitelji.  O Ivici Todoriću se uobičajeno mnogo piše i govori, a njega odavno nema u javnosti, što ranijih godina nije bio slučaj.

Iz pouzdanih izvora saznali smo da ima zdravstvenih problema. Po kuloarima se prvo pisalo da ima perkinsonovu bolest, a već nekoliko mjeseci, baš koliko ga nema u javnosti, upućeni govore da je iz javnosti odsutan zbog raka debelog crijeva. Navodno je bolest toliko uznapredovala da je vezan uz krevet i katater. Isti izvor dojavio nam je da i njegov otac Ante navodno ima rak želuca.

U obitelji Todorić i Agrokoru o zdravstvenom stanju osnivača koncerna Ivice Todorića i njegovog oca Ante,  po čijim je idejama i temeljima razvio najveće hrvatsko privatnu kompaniju, informacije o zdravstveno stanju oca i sina u javnost do sada nisu iznosili. Donekle je to i razumljivo, ipak, zdravstrveno stanje najbogatijeg Hrvata, čovjeka koji zapošljava preko 20 000 radnika, osobe s izravnim utjecajem BDP nikako nije samo privatno, obiteljsko pitanje. A o teškoj bolesti odavno se šuška, a nepojavljivanje u javnosti  glasinama može samo ići u prilog.

DEMONSTRACIJE ISPRED AGROKORA

O Ivici Todoriću postoje različita mišljenja nedavno su 16. prosinca 2011. ispred zgrade Agrokora na Trgu Dražena Petrovića održane i demonstracije, u organizaciji Građanske incijative poslije kojih je medijima poslan slijedeći proglas: „Postovani, javljeno nam je da u ovoj zemlji postoje nedodirljivi i da se sa njima nitko pametan ne upusta u boj. Dinastija Todoric je jedna od tih. Kao i uvijek, ova grupa nema problema ukazivati na na one koji su najvise odgovorni za devastaciju Hrvatske pa smo se danas uputili pred sjediste Todoricevog carstva izgradjenom na prijevari zvana ‘privatizacija’. Ovog pretvorbenog maga vjerojatno svi znaju jer je produkt HDZ-ove pljacke i jedan od ‘Trojanskih konja’ koja zlocinacka organizacija ostavlja iza sebe. Govorimo o obitelji koja , navodno, ima pljackasku povjest kroz tri generacije: prvo je Ante Todoric odlezao 4 i pol godine zbog kradje 6 i pol milijuna njemackih maraka 1971. ali ih nije vratio. 1989. njegov sin Ivica nastavlja stopama lopovluka svoga oca pa uz pomoc Zagrebacke banke i kredita od 6 milijuna maraka (opet 6!) ‘kupuje’ kukuruz i psenicu za potrebe drzavnih rezervi. Medjutim, mali Ivica je zitarice izvezao, devize prodao Ini a drzavne je rezerve naknadno djelomicno napunio zitaricama kupljenim u Vojvodini. Zbog cijelog slucaja Hrvatska narodna banka (1992) podnosi kaznenu prijavu protiv Zagrebacke banke u kojoj pise kako je mali Ivica kupio samo 30% od kolicine na koju se obvezao podizuci kredit. To je pocetak uzleta malog Ivice koji poslije, zahvaljujuci zlocinackoj organizaciji…“

DJED IVIĆ OSNIVAČ DINASTIJE

Ima i dosta onih koji o Todorićima imaju daleko ljepše mišljenje i opravdano govore kako je HDZ pogodovao bogastvu mnogih, ali nisu postali Todorići. Koliko god objektivno HDZ svojedobno uzvratio uslugu obitelji Todorić zato što su pomogli njihovu prvi izbornu kampanju Ivica Todorić do kapitala od 3,9 milijardi i pozicije jedinog Hrvata među 100 najbogatijih u tranzicijskim državama nije došao samo zahvaljujući Tuđmanu. Trebalo je imati kapital za pogurati HDZ i kupovinu Solane Pag i Sojare prvih poduzeća u Todorićevom carstvu. Podlogu za dobar standard Todorićima je osigurao još djed Ivan Todorić Ivić (1902.-1988.), koji je u vrijeme Kraljevine jugoslavije bio pet godina bio seoski glavar u Zmijavcima što je danas rang predsjednika općine.  U svoje vrijeme bio je imućan, uzgajao je duhan i vinovu lozu te se bavio stočarstvom. Usto, oženio se Marom Puljić (1902. – 1968.) iz tadašnje imućne obitelji. Imali su osmero djece, pet sinova i tri kćeri: Ivana (1926. – 1975.), Antu (1927.), Anu (1929.), Mašu (1930.), Vida (1932. – 1995.), Ivu (1935.), Peru (1938.) i Stipu (1943.).

Ivić je, međutim, samo muškoj djeci omogućio školovanje, a kćerima je govorio da samo trebaju “naučiti čitati i pisati”. Najstariji sinovi, Ivan i Ante, najprije pohađaju pučku, građansku školu u Imotskome. Poslije završetka Drugoga svjetskog rata braća odlaze u Križevce u srednju poljoprivrednu, nakon čega su studirali agronomiju u Zagrebu. Ivan je doktorirao i poslije postao dekan Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu. Ante Todorić oženio se Mirom Poštek, s kojom je dobio dvoje djece, Jadranku i Ivicu. Kako ga je zanimala proizvodnja, pun poleta i znanja, uz političku podobnost, Ante Todorić je 1955. postavljen za direktora poljoprivrednog dobra u Božjakovini nedaleko od Dugog Sela. Šest godina bio je direktor poljoprivrednog dobra i pokazao sav svoj poduzetnički talent. Stoga je brzo napredovao u hijerarhiji socijalističkog društva. Među ostalim, bio je poslanik u Vijeću proizvođača u Saveznoj skupštini Jugoslavije, član uprave Zagrebačke banke, predsjednik Udruženja voćara i vinogradara Jugoslavije, zastupnik u Saboru SR Hrvatske, gdje je obnašao i dužnost predsjednika Odbora za poljoprivredu i prehrambenu industriju. Zatim, bio je i predsjednik agronoma Hrvatske i Jugoslavije, predsjednik upravnog odbora Poljoprivredne banke Jugoslavije itd. No, za njegovu karijeru i životnu sudbinu najvažnije je to što je 1963. imenovan generalnim direktorom Agrokombinata. Od tog poduzeća stvorio je u socijalističkim uvjetima najmoćniju jugoslavensku kompaniju za uzgoj stoke i izvoz mesa, junetine, govedine, peradi, jaja i slično. Stariji čitatelji sjetit će se negdašnje reklame koja je bila i jedan od socijalističkih slogana: “Svako jutro jedno jaje organizmu snagu daje”. Moderno poduzeće Agrokombinat počelo se naglo širiti. Međutim, slom Hrvatskoga proljeća utjecao je i na sudbinu Ante Todorića.

S CVIJEĆEM DO CVIJETA KRUPNOG KAPITALA

Nakon što su se projugoslavenski orijentirani komunisti, s Titom na čelu, obračunali s hrvatskim političkim vođama u Karađorđevu potkraj 1971., u Hrvatskoj su počeli progoni. U montiranim političkim procesima stradao je i Ante Todorić. Optužen je za “antirevolucionarnu djelatnost”, lažno su ga optuživali da je kao direktor Agrokombinata za Maticu hrvatsku izvlačio novac kojim se tobože trebalo nabavljati oružje. Osuđen je na dugogodišnju robiju. Njegov brat Ivan intervenirao je kod komunističkih glavešina, ali uzalud, za “tehnomenadžera” se nitko nije smio zauzeti. No, Ante Todorić odležao je u zatvoru u Staroj Gradiški samo četiri godine. Pušten je početkom 1976. Dok je bio u nemilosti i u zatvoru, podržavala ga je cijela obitelj. Njegova djeca, Jadranka i Ivica, nastavili su školovanje.

Poslije izlaska iz zatvora, Ante Todorić je 1976. i 1977. sa sinom Ivicom i punicom Zlatom započeo staklenički uzgoj cvijeća. Iskoristio je svoje stare poslovne veze pa je Ivica prodavao cvijeće po cijeloj Jugoslaviji. Bio je to zametak novog, ali privatnog poslovnog imperija. Osim uzgoja u staklenicima, Todorići su cvijeće uvozili i iz inozemstva. Za njih je već tada radilo 50 ljudi. No, posao su počeli širiti i na uvoz i izvoz žitarica, voća i povrća. U vrijeme liberalizacije poslovanja 1989., kad je socijalizam bio na izdisaju, Ivica Todorić registrirao je Agrokor kao dioničko društvo, čiji je bio stopostotni vlasnik. Kompanija se počela širiti neslućenom brzinom. Agrokor je danas vodeća kompanija u regiji, koncern koji u svome sastavu ima mnoštvo poduzeća za distribuciju, trgovinu i proizvodnju svega i svačega, od farmi goveda i lanaca maloprodaje do punionica vode i vinograda.

Ivica Todorić s Vesnom Bašić ima troje djece, kćer Ivu te sinove Antu i Ivana. Djeca su im danas na vodećim pozicijama u obiteljskoj tvrtki. Iva Todorić-Balent danas je direktorica marketinga koncerna Agrokor. Ona je kao djevojčica radila u obiteljskom stakleniku u Kloštru Ivaniću kod djeda i bake. Ondje je sortirala i pakirala cvijeće. Tijekom srednje škole radila je na Agrokorovu štandu na velesajmu i kao konobarica i kao voditeljica štanda. Tek u vrijeme studija počela je raditi u marketingu Agrokora. Iva Todorić majka je Tare, Ivana i Ante.

Ante Todorić, stariji sin Ivice Todorića, pokazao je dosad najveći poduzetnički talent te već polako preuzima Agrokor – trenutačno je izvršni potpredsjednik za poslovnu grupu maloprodaje. Rođen je 1978., u skladu s obiteljskom tradicijom, završio je Ekonomski fakultet i magistrirao na temu financija. U obiteljskoj tvrtki karijeru je počeo 1996. kao poslovođa cvjećarnice. Prošao je sva radna mjesta “odozdo” do vrha. Ima troje djece: Emu, Luciju i Ivicu.

Ivan Todorić, mlađi sin Ivice Todorića, predsjednik je Nadzornog odbora Agrokora. Hrvatskoj javnosti postao je zanimljiv kad je žuti tisak objavio informaciju da je u vezi sa srpskom manekenkom Milicom Mihajlović.

Tajna uspjeha Todorića možda je u tome što su se cijelo prošlo stoljeće do danas, ne računajući epizodu u kojoj je stari Ante Todorić bio u zatvoru, uspješno prilagođavali gospodarskim trendovima, ali i vlastima. Primjerice, Ante Todorić obnašao je brojne dužnosti u socijalističkoj Hrvatskoj i vodio najuspješnija poduzeća. Bio je čak i poslanik u Saveznoj skupštini, međutim bliskost s hrvatskim proljećarima i otvoreno zagovaranje hrvatske državnosti stajali su ga zatvora. Usto, Ante Todorić bio je i obiteljski prijatelj prvog hrvatskog predsjednika Tuđmana. Njegov sin Ivica nastavio je to prijateljstvo. Todorići se već odavno stranački ne opredjeljuju. Njihova kompanija Agrokor, koju će jednoga dana voditi stariji sin Ivice Todorića Ante, toliko je jaka da danas političari žele biti bliski Todorićima, a ne obratno.

Ovu novokapitalističku hrvatsku bajku na kraju su pomutile glasine o bolesti djeda i oca.