80 GODINA S NOGOMETOM

I U PRVOM FINALU IGRALA JE ARGENTINA

11. srpnja, 2014.

Piše: Zvonimir Magdić

Na Antunovo, u Rio de Janieru, na Maracani, završnica svjetskog  nogometnog prvenstva 2014. Koji broj? Broj  20! Puno. Apsolutno, puno. Prekinuo ih je samo Drugi svjetski rat! Iz ovog niza, zanimljivih je priča. Kako su izgledala ta finala. Svako od njih, u jednom krokiju.

DUCE U LOŽI

Ovako: Na prvom, u Montevideu, na kojem su nastupila samo četiri ‘ Europejca’,1930. igrali su, prema očekivanju, na Centenariju, Urugvaj i Argentina. Olimpijski finalisti u Amsterdamu, dvije godine ranije. Pola Argentine se slilo, preko Srebrene rijeke, na završnicu. Utakmica će se igrat jedno poluvrijeme s urugvajskom a  jedno s argentinskom loptom.Tolika je bila zagriženost tog finala. U Muzeju Fife, čuvaju se obje lopte. Počelo je s argentinskom, a završilo s –  pobjedničkom –  ‘Urusa’, 4:2!

Na drugom Mundialu, u Rimu,1934, s Duceom, u počasnoj loži, ‘harilo’ se na veliko. Čehoslovačka i Italija. Italija, s ‘ Južnoamerikancima’: Orsi, Monti i Guaita. Čehoslovaci, za koje je igrao budući Hajdukovac Sobotka, svojom ‘ uličicom’, pasirajući u neizmjernost izluđivali su temperamentne  Azzurre. Čak su i vodili ( Puč), a onda je, osam minuta prije kraja, Argentinac Orsi najbolje lijevo krilo svijeta, izravnao, a Schiavio zabio za pobjedu. I, Rimetov pehar. 2:1. Pariz, 1938. bio je  – miran. Ponovno je komesar Vittorio Pozzo vodio Italiju do prvaka svijeta. Bio je to strašni tandem Meazza-Piola. Mađari, s dr Sarosijem, igrali su ‘ podunavski’: elegantno, ali polako. Prespori, za Azzurre. Italia  4 – Mađarska 2. Strijelci: Colaussi, Titkos, Piola, Colaussi, dr Sarosi, Piola.

Prvo poratno prvenstvo, u Brazilu.1950. I finale, jezive tišine. 200 tisuća nije reklo – a. Ghiggia je zabio pobjedu Urugvaju, protiv sjajnih Brazilaca. ‘Kanarinci’ su imali čak i 1: 0. Dosta im je bilo i neodlučno, zbog liga-završnice. Schiaffino je poravnao, a onda –  sve se zna. Urugvaj 2 – Brazil 1. Do danas, bol, koja ne jenjava. Možda ju izliječi ova, njemačka – sedmica!

NJEMAČKA STUPA NA SCENU

Bern. 1954. Završnica Weltmesitechafta… Puskasova je ‘laka konjica’  stopostotni favorit. Golovima Puskasa i Czibora, u osam prvih  minuta, vode Mađari protiv Nijemca,  2:0! A, onda počinje njemačko, čak i privredno, čudo. Za 2: 2 Morlock i Rahn.Taj – ide – na blatu Wankdorfa. Sila gazi tehniku i onda, još jedna – solijada-  Rahna –  štos –  Grosics, pada, ne lovi Njemačka 3 – Mađarska 2. Herberger i Elf! Prvaci svijeta.

“Bomba. “Nikad finijeg finala, do onog, na Rosundi u Stockholmu, 1958. Brazil – Švedska 5:2! Prvi ‘ Rimet Brazilaca, koji je svijetu  ponudio, osamnaest godišnjeg Pelea! Nije čudo. Nikada na travnjaku jednog finala nije bilo toliko svjetskih klasa. Brazil: Djalma Santos, Nilton Santos, Gilmar, Zito, Garrincha, Didi, Pele, Zagallo… Švedska: Svensson, Gustavsson Hamrin, Gren, Liedholm, Skoglund! I, umri, u –  ljepoti.

U Čileu, 1962. Brazil je prošetao Čehoslovačku, 3: 1 ( Amarildo, Zito, Vava).čak i bez ozlijeđenog Pelea. Uskok je bio Amarildo.

London, 1966. Nijemci, i to samo ‘ Zapadni’ i Englezi, na Wembleyu. Finale – produžetaka. 4:2 Engleza. I, žestok otpor Elfa. Čak ij edan gol Hursta, koji i nije bio! Hej! Dienst je neumoljiv. Njemačka, s Beckenbauerom u prvoj ulozi, Engleska s Bobby Charltonom. Nogomet snage. I – domaćinstva!

Meksiko nudi ‘tortillu’. U Ciudadu, finale: Brazil-Italija, 1970.  Visoka tehnika Brazilaca, 4:1. I, Pele, u naponu snage. Brazil, koji ostaje pojam: Jairzinho, Gerson, Tostao, Pele, Rivelino. Dosta za visoki spjev i duboki san. Završnica, koju je – po mom- premašio samo Stockholm. Sic!

U Munchenu, 1974. totalitarci Michelsa, Nizozemska,s 1:0 u prvoj minuti, elverom Neeskensa i Nijemci, koji slamaju, pametnom igrom Cruyffa –  koji se nabacao auta! Breitner, a onda, zna se,  za pobjedu Gerd Muller. 2:1.

U Buenos Airesu, 1978. Argentina i velebni Mario Kempes. Njegovih 1:0 protiv dosadnih Nizozemaca, pa ipak, 1:1. Nanninga – glavom. U zadnjoj sekundi, golštanga Rensbrinka. I, konačno – tango –  u produžetku, 3:1Kempes i Bertoni. Bio sam – u živo.

U Madridu, 1982. ne baš raskošan nogomet. Puno kalkulacija, a tu se Talijani bili bolji od Nijemaca. Imali su Rossija, kojeg je lopta, jednostavno,  htjela. Prvi je njegov, pa Tardellija i Altobellija. Za čistih, 3:0. Na ‘Bernabeu’, Breitnerov počasni pogodak. 3:1. Za zaborav!

I, opet,Ciudad de Mexico, 1986. I,’ gala,’ Argentina, za koji igra čudesni Maradona, s uknjiženim golom rukom i driblingom –  svih postojećih Engleza, servira u završnici utakmice, s Nijemcima, gol-loptu za Burruchagu. Nema promašaja. 3:2. Maradona, na ramenima – svijeta! Argentina – prvak svijeta.

Rim je domaćin finala 1990. Argentina i Njemačka. Pomalo nezgrapna utakmica.1:0, Elfa.Elver i – Brehme. Maradona nije uspio spojiti svoje gaučitose. Nečitljivi finale. Ništa bolje nije bilo ni u ‘ Americi’. U Sjedinjenima Državama 1994. U Los Angelesu. Nije baš ugodno, ako  najveća predstava Mundiala – kraj- puca od jedanaesteraca. Nije bilo golova. 0:0. Ni u produžetku. Zico  je zapucao, u igri – elver. U ispucavanju kaznenih udarca Brazil 3 (Romario, Branco i Dunga). Prekratki Talijani 2 (Albertini i Evani). Fifa je –  ‘kanarinaca. ‘Ni pena ni gloria. Bez slave i muke. Onak’…!

NAŠ MUNDIJAL U FRANCUSKOJ

1998. je poprište mundial-finala St Dennis u Parizu. Brazil koji je, nekako, hin i Francuska koju vodi moćni Zidane.To je naš, hrvatski Mundial. Ćiro i Vatreni –  treći! Francuzi  igraju bolje i dosta im je 3:0 za trijumf. (Zidane 2 i – Petit).

2002. Mundial  je u Japanu i Južnoj Koreji. Do završnice dogurali su Brazil i Njemačka. Nijemci nemaju, a Brazil ima Ronalda. Broj devet. I s dva svoja  gola, nosi Fifinu ‘kantu’ u – Rio. Usput, on je i ‘ zlatna kopačka,’ s osam zabijenih  golova.

U Berlinu 2006. –  deru –  cijelu utakmici Talijani i Francuzi. Vode galski pijetlovi golom Zidanea, poravnava Materazzi. Produžeci, pa jedanessterci. Azzuri su jačih živaca: svih pet (Pirlo, Materazzi, De Rosi, Del Piero, Grosso.) Francuska: Witord, Abidal i Sanol, Dunqie: 5:3.

Na stadionu Soccer City u Johanesburgu,u Južnoj Africi, 2010. završnicu su igrali –  dugo, dugo – Španjolska i Nizozemska.U 116. minuti, Barcelonac Iniesta zabija za prvi svjetski naslov Furije.