AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

HRVATSKI ARMAGEDON

28. veljače, 2023.

Kad nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost!

Piše: Saša Radović

Je li Hrvatska 2023. zaista predvorje Armagedona, (mjesta konačnog obračuna dobra i zla!)? Ako ne pukne prenapuhani balon diktature, samovolje političara i zla u Hrvatskoj – naše će se nacija rasuti po svijetu i nestati.

Nepravda, korupcija i kriminal u svakom aktualnom trenutku naših života, spojeni su u kompaktnu cjelinu i svakim danom eskaliraju. Milijunske i milijardske afere ministara i visokih dužnosnika događaju se kontinuirano, a vrhunac eskalacije odnosi se poglavito na objavu o zabrani posljednjih tragova demokracije. Nakon saznanja da se inicijali AP nalaze u podacima milijardske afere Vjetrenjače, premijer Plenković pokazao se na TV ekranima s ognjem u očima. Iako je nakon objave svake optužnice cijeli spis javno dostupan i ne može se govoriti o curenju informacija, premijer je zagrmio: „Promijenit ćemo Zakon o kaznenom postupku i Kazneni zakon i ovakve situacije da nam stvari iz spisa nekontrolirano, namjerno, politički, selektirano, aranžirano izlaze van i čine političke probleme, to se više neće događati, jer će to biti kazneno djelo“.

Pri tomu je zaboravljen Ustav RH, članak 38., stavak 1.: „Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli“.

 Izdaja samog sebe

Uz kontinuiranu pljačku hrvatskog naroda slijedi nam i zabrana mišljenja i izražavanja misli! Bilo kakav demokratski oblik prosvjeda; skupovi na Markovom trgu, transparenti, žalbe, dopisi, peticije, referendumi i ostali demokratski pokušaji – samo nasmijavaju političku elitu. Premijer bahato poručuje: „Mogu što hoću!“

Ostaje nam samo grč u želucu, stisnute usne i stegnute šake.

Podsvjesne pobune građanstva na ukidanje krajnjih naznaka demokratskih prava naroda pretvorile su se u snažnu opću depresiju. Na ulicama, nekada Lijepe naše, vidimo ljude smrknutih lica, pogrbljenih ramena, ruke su im u džepovima, čini nam se da ne idu nikamo nego da bezvoljno lutaju. Poznanici se pozdravljaju bez glasa, jedva vidljivim pokretom glave. Osmijeh ili bilo kakav znak radosti zaboravljeni su pojmovi u Hrvatskoj. Jedina svjetla točka u ovom surovom i tmurnom backgroundu je bijeg preko granice, no to je dostupno samo radnicima i stručnjacima u punoj životnoj snazi. Ostalima, osim bogatog vladajućeg političko-kriminalnog miljea, slijedi vegetiranje na granici egzistencije.

Postoji i treća solucija; izdaja samog sebe. Možete postati „žetonćić“, Juda prodan za šaku škuda, još jedan glas za HDZ na izborima. U isto vrijeme kada je broj stanovnika smanjen za više od pola milijuna, u stoljeću digitalizacije i informatizacije, hrvatska vlast zaposlila je dodatnih sto tisuća Juda (uhljeba i parazita) u javnom sektoru.

Silna pohlepa vlasti i grčevita borba za održanje te vlasti bez obzira na moral i kršenje Ustava te odbacivanje svih civilizacijskih norma, proizvela je duboku depresiju nacije. Tom stanju hrvatskog puka doprinosi i super brzi razvoj IT komunikacijskih i istražnih alata. Postali su danas svima dostupni podaci i mnoge tajne, što se nije moglo ni zamisliti prije nekoliko godina. Eter više nije praznina ili samo zrak kojeg udišemo nego otvorena knjiga poruka, e-mailova i telefonskih razgovora. I duboko zakopane tajne danas prestaju biti tajne. Osiromašeni hrvatski puk svakodnevno gleda i sluša na TV i na medijima istine o nepravdama, kriminalnom bogaćenju vladajućeg lobija i o rapidnoj propasti svoje domovine. Optužnice za milijunske ili milijardske krađe odbacuju se bez ikakvih obrazloženja ili zbog „nedostatka dokaza“.

Zaključavanje u ladice

Ako su dokazi protiv ministara ili dužnosnika previše vidljivi, slijedi višegodišnje zaključavanje ladice sa spisom. Da se pljačka zaboravi ili da zastari! U najgorem slučaju izriče se uvjetna ili „humanitarna“ kazna, guljenje krumpira. Dakako, pokradeni milijuni ostaju u džepovima lopova. Nepravda nastala iz bezvlađa, besperspektivnosti, klijentelizma, korupcije, kriminala te neprovođenja zakona i amnestije evidentnih kaznenih djela političkog vrha – razara svako povjerenje prema vlasti i pretvara se u otpor.

Vraćajući se na opis onog depresivnog šetača koji bezvoljno luta ulicama, treba reći da je depresija opasna bolest i ozbiljan duševni poremećaj, koji se mora liječiti. Depresija utječe gotovo na cijeli život bolesnika. Ne liječi li se, depresija se sve više pogoršava, kao i svaka druga bolest. U uvjetima teške brige o golom preživljavanju, što je sastavni dio života većine hrvatskog puka, depresija prelazi u opsesivno-kompulzivni poremećaj s neželjenim mislima ili u panični poremećaj. Bolesnici pate od napadaja panike, pri čemu imaju iznenadne navale velikog straha, praćene lupanjem srca, otežanim disanjem te osjećajem zarobljenosti ili ekstremne agresije. Česte su pomisli o samoubojstvu.

Za ozdravljenje nacije postoje samo dva puta; vraćanje demokracije i dostojanstva puka u Hrvatsku državu ili Armagedon. Ostaje nam da se nadamo onom boljem.

U tijeku ovog teksta autor se prisjetio tragedija svojih suboraca. Preko 3000 branitelja, jedinih pravih Domoljuba, sami su sebi oduzeli život zbog ratnog profiterstva, nezakonitog bogaćenja hrvatskog političkog vrha i siromaštva Hrvatske u materijalnom i moralnom smislu. Svi mi koji smo se s puškom u ruci borili za poštenu Hrvatsku, moramo se opet boriti protiv novog agresora; zločinačke interesne zajednice premrežene korupcijom, kriminalom i pljačkom svoga naroda.

Anno Domini MMXXIII.  T