HDZ BI NAKON KOVAČA MOGAO VRATITI I KUTLU

HDZ BI NAKON KOVAČA MOGAO VRATITI I KUTLU

18. veljače, 2013.

 

Piše:Srećko Jurdana

Radikalizirajući sukob s Jadrankom Kosor – jednim u nizu poteza koji idu niz dlaku rudimentarnim radikalima – (predsjednik HDZ-a) Tomislav Karamarko odvažno odvodi svoju stranku prema desničarskoj margini hrvatske političke scene. Pored toga, nastoji artistički skočiti i u vlastiti pupak. Oduvijek se hvalio kako je bio prvi koji je – još u vrijeme Tuđmana – otvorio obračun s Miroslavom Kutlom (istražujući pretvorbenu aferu Gradski podrum, u svojstvu tadašnjeg šefa PU Zagreba). I te svoje reklamirane „rane zasluge za demokraciju“ Karamarko je danas pretvorio u vic, vraćajući Milana Kovača u vodstvo HDZ-a. Za mlađe naraštaje dotični Kovač – novi predsjednik „kluba utemeljitelja HDZ-a“, i član partijskoga politbiroa po funkciji – možda je samo još jedan zamoran anonimni prodavač rudimentarne ideologije u hrvatskom političkom teatru, no ljudi s iskustvom dobro ga pamte kao glavnog operativca Tuđmanove pretvorbe s početka devedesetih prošloga stoljeća.

KUTLIN INVENTAR

Kovač je bio Tuđmanov ministar privatizacije i šef Hrvatskog fonda za privatizaciju, odnosno lik preko kojeg su formalno ili administrativno tekle sve prljave operacije preuzimanja narodne imovine, i njezinoga prebacivanja u sefove organiziranoga hadezeovskoga ganga. Njegov alternativni štab bio je kod Miroslava Kutle u zagrebačkoj Ilici, gdje se tajkun sa svojom svitom uselio nakon otimanja Slobodne Dalmacije. Kovač se tamo redovno pojavljivao na instrukcijama i dogovorima, i funkcionirao zapravo kao dio Kutlinog inventara. Nakon pada tuđmanizma izvukao se od bilo kakve istrage i prosekucije – poput većine svojih ortaka, uostalom – i niz godina proveo u debeloj pozadini, da bi danas, kad ga je već zaobišla plastična udaraljka SDP-ovog demokratskog preporoda, iznenada trijumfalno isplivao na danje svjetlo kao jedan od aduta „novoga HDZ-a“. Periodički se hvaleći kako je prvi pokušao uhapsiti Kutlu, Karamarko je danas politički oživio prvog Kutlinog suradnika u grijehu.

Nema tu velikoga mudrovanja. Ako su Tuđman – proklamirani hrvatski Kim Il-Sung ili neiscrpno vrelo narodno-partijskoga nadahnuća – i Milan Kovač kao istaknuti realizator Tuđmanovog „ekonomskog programa“, Karamarkovi aduti za budućnost, navedenom aktualnom hadezeovskom vođi i vizionaru može se samo čestitati na kulturno-ideološkome izboru. Stranku, kako rekosmo, on nezaustavljivo odvlači u retrogradnu krajnost, na desničarsku marginu, demonstrirajući na taj način odlučno odstupanje od jedinog pozitivnog elementa koji je u HDZ-u ostao nakon Ive Sanadera. Gospodin Sanader – nekad autokrat, danas pritvorenik – operativno je vodio HDZ kao konspirativnu banditsku organizaciju, ali na pojavno-idejnome planu usađivao je toj organizaciji i neke zapažene građanske atribute.

KOSOR JE  GRAĐANSKA STRUJA U HDZ-u

Sanader se, na primjer, odlikovao vještom retorikom s kojom je često iskazivao i svojevrsno poštovanje prema protivnicima, što mu je pribavljalo određene simpatije na svim stranama političkoga spektra. Djelovao je artikulirano i civilizirano – za razliku od svoga prethodnika – i zahvaljujući udaljavanju od Tuđmanovog bizarnog paktiranja s ustašama, odnosno: novom građanskom štihu kojim je obilježio HDZ, uspio je osvojiti značajan dio nehadezeovskih glasova i na izborima pobijediti Zorana Milanovića u trenutku kad je šef SDP-a imao dobivenu poziciju. Da nije bio toliko sklon pljački, nezajažljiv preko svake mjere i granice, Sanader bi – kao manipulirajući tribun prihvatljiv neodlučnoj većini – pouzdano ostao dominantan lik na nacionalnoj sceni. Neke vrijedne atribute na planu imagea koji su u HDZ-u ostali iza Sanadera, gospodin Karamarko uništava nemilosrdno.

Vratio je kult Tuđmana i sve što se uz njega vuče, alijenirajući na taj način populaciju kolebljivih građana, i reducirajući glasačko tijelo HDZ-a na arhaičnu sljedbu „die-hard“ fanatika kojima su trajan moralni uzor tipovi poput Milana Kovača. Ulazak u javni konflikt s Jadrankom Kosor, kao rezidualnom predstavnicom građanske struje u HDZ-u, moglo bi gospodina Karamarka u konačnici pretvoriti u vođu sekte mitomanskih goropadnika. Taj čovjek, tuđmanist i vođa nema nikakvog konstruktivnog programa za publiku osim radikalizacije ideološkog konflikta u stranci i državi na bazi nove glorifikacije starih antivrijednosti. Vratio je opskurne i potpuno kompromitirane likove u žarište pažnje, građanske umjerenjake počeo javno definirati kao neprijatelje, ukinuo je partijsku svjetonazornu ravnotežu i gotovo da se metodološki počeo izjednačavati s HDSSB-om kao svojim prirodnim saveznikom. Čak i u europski orijentiranoj Hrvatskoj takva taktika možda otvara put prema vlasti, ali nekako sumnjamo u to.T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu
  1. Bartman
    #1 Bartman 6 ožujka, 2013, 10:51

    Jurdana je zimus bio na skijanju u francuskoj s punim busom novinara iz srbije, s agencijom iz srbije.
    čudno?

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Ognjen
    #2 Ognjen 25 veljače, 2013, 11:36

    Dragi Jurdana!
    Kao udbaško i jugofilsko novinarsko piskaralo nikad ti žao tvoje drage Juge. Piši koliko hoćeš no tvoje vrijeme ipak je prošlo.
    Vidjet će se već na sljedećim izborima.
    Ako nisi znao u Jevropi baš i ne vole tvoje komuniste, možda nekog strefi i zakon o lustraciji.
    Pozdrav!

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code