GLAVNE TEME

GRAD UZ TURSKU TVRĐAVU

15. studenoga, 2014.

Knjiga Ivice Goleca “Povijest Grada Petrinje” (1240. -1592. – 2014.)

Napisao: Ivan Raos

Fotografija: Janko Bučar

Knjiga je objavljena u nakladništvu ogranaka Matice hrvatske Petrinja i Družbe „Braće hrvatskog Zmaja – Zmajski stol u Sisku“. Autor vješto kronološki opisuje cjelovito pojedine cjeline koje slikovito predočava gotovo na preglednih 650 stranica uz obilje od 150 ilustracija i dokumenata. Autor znalački pokazljivo oznanjuje detaljan pregled povjesnice Petrinje, koji počima od stare Petrinje iz 1240. godine, potom od naselja nastalog 1592. iz turske utvrde na utoci Petrinjčice u Kupu i života tijekom stoljeća, ali i ozbiljno iznosi noviju ovodobnu povijest Petrinje sve do 1. srpnja 2014. godine. Ova monografija dr. sc. Ivice Goleca zapravo je dopunjeno uvelike i prošireno, kako sadržajnošću, tako i preglednošću i, zaista je cjelovitija (proširenija) od knjige objavljene u nakladi iz 1993. godine, koja je tad bila objavljena tijekom ratnog stradalništva i progonstva autora i Petrinjaca iz Petrinje. Mnoge nepoznate pojedinosti u knjizi eto sad su po prvi put objavljene i obznanjene, jer autor je podatke pomno pronalazio tragajući po arhivima Beča, Budimpešte i Zagreba

O knjizi je dr.sc. Mire Kolar-Dimitrijević na predstavljanju u Matici hrvatskoj u Zagrebu rekla slijedeće:”Sve do objavljivanja knjige Povijest grada Petrinje 1240.-1592. -1992. koju je objavio dr.sc. Ivica Golec 1993. nije bilo povijesti grada Petrinje. Istina, postojao je oveći broj manjih radova iz pera dr.sc. Dragutina Pavličevića i dr.sc. Hrvoja Matkovića, koji su obrađivali pojedine segmente povijesti, a zahvaljujući hrvatskom povjesničaru dr. Rudolfu Horvatu dobro je obrađena i bitka kod Siska 1592. u koju godinu pada prijelomnica turskog napredovanja prema Europi, kad započinje postupno uzmicanje Osmanlija prema istoku, kad obrana zapada biva učvršćena izgradnjom i tvrđava koje su zamijenile postojeće male utvrde na potezu od Drave do Hrvatskog primorja sprečavajući dalje prodore Osmanlija prema zapadu. Pojedini segmenti povijesti uopće nisu bili obrađeni, a osobito je nedostajala povijesna obrada novijeg doba. U slučaju Petrinje – starog hrvatskog grada i središta Banovine – pisanje njegove povijesti je proces koji se je mogao dobro obaviti tek u sadašnje doba, kad su skinuti tabui i zabrane zasnovane na cenzuri i autocenzuri autora, pa se moglo pisati onako kako to ukazuju povijesni izvori. Ipak izvori su ukazivali na uzroke koji su doprinosili nastanku, razvoju, procvatu, propasti, i ponovnom obnavljanju Petrinje kao značajnog mjesta na području Banovine. “

“Dr.sc. Ivica Golec je uspio objaviti u teškom ratnom razdoblju u trenutcima kad je Petrinja bila pod okupacijom 1993. godine prekrasnu knjigu o Petrinji u kojoj je po prvi puta dan u kontinuitetu prikaz cijele njene povijesti. Promocija je održana u najvećoj zagrebačkoj dvorani Lisinski i tu je bila čitava izbjegla Petrinja, ali i mnogi ljudi koji vole lijepu i jedinu nam hrvatsku domovinu. Nikad nisam prisustvovala tako veličajnoj promociji jednog povijesnog djela i osjetila sam kao jedna od dvije tisuće nazočnih tu bilo naroda, osjećaje ljudi koji će rado pohrliti na svoja zgarišta u želji da obnove kulturu, život i osobito gospodarstva kao najvažnije egzistencijalnog pitanja.”

NOVA KNJIGA O PETRINJI

“To je rad povjesničara koji se čitav život bavi gotovo isključivo Petrinjom, koju voli svoj rodni grad i njegove ljude, i petrinjsku tešku povijest, koju razumije kao povjesničar u širem kontekstu hrvatske, jugoslavenske, srednjoeuropske i čak europske povijesti. Kao povjesničar koji na povijest gleda interdisciplinarno, uspio je opisati sve muke i sva iskustva do kojih su Petrinjci mogli doći živeći u kraju gdje je sve zeleno, gdje se ne oskudijeva vodom i gdje je i praotac mesne industrije, jedan Gavrilović 1797. još tijekom ratova s Francuzima utemeljio tvrtku koja je pronijela slavu njegovih proizvoda diljem Europe. Dr.sc. Golec je sam napisao i Petrinjski biografski leksikon. (1999), i monografije o pojedinim temama koje su bitan svjedok petrinjske vitalnosti. To su Tiskarstvo, izdavaštvo i knjižarstvo Petrinje /1881.-1991/ (Zagreb 1992), Povijest školstva u Petrinji (1700.-2000) (Petrinja, 2000), Vojni komunitet Petrinja kao gospodarsko i prosvjetno kulturno središte Banske krajine (1777.-1871), (Sisak, 2003), Hrvatsko pjevačko društvo ‘Slavuj’ (Petrinja 2004), Gradska limena glazba Petrinja (1808.-2008), (Petrinja 2008), 100 godina nogometa u Petrinji (1910.-2010),(Petrinja 2010) a sad mu je u tisku još jedna monografija o bankarstvu Sisačko-moslavačke županije. Napisao je i velik broj referata promičući i upoznavajući s petrinjskim temama povijesnu javnost. Sva stečena znanja koja je sakupio radeći u raznim arhivima i bibliotekama ugradio je u Povijest Petrinje, služeći se dakako i radovima svojih kolega koje navodi u bibliografiji literature i izvora na kraju petrinjske monografije. “

“Izgradnjom željezničke pruge Karlovac – Rijeka a Petrinja je dobila također željeznički priključak preko Karlovca i Siska. Kroz ili kraj Petrinje prolazi i put od Slovenije prema Bosni, t.j. Banja Luci i Solunu te su se za izgradnju ovog pravca zalagali i francuski okupatori na čelu s Marmontom i upravnikom Dalmacije Venecijancem Dandolom. Do danas je izgrađen i autocesta br. 1 koja veže sjevernu Hrvatsku s Jadranom i Dalmacijom, ali je odličnu cestu preko Velebita sagradio Petrinjac i vojni graditelj Josip Kajetan Knežić još u prvoj polovici devetnaestog stoljeća. Banovina je dakle spojnica zapada i istoka, sjevera i juga i taj njezin geostrateški položaj je sudbonosan za njenu povijest. To su shvatili i Petrinjci koji su se u Petrinji nastanili poslije odlaska Osmanlija, dolazeći iz raznih krajeva Habsburške monarhije a osobito Češke, Slovenije, Poljske, Kranjske, Štajerske i Italije.”

“Autor se trudio da nam prikaže povijest u kontinuitetu kroz vehementne promjene koje stalno zapljuskuju naše društvo i granično područje. Radi se dakle o posve novom znanstvenom djelu koje dr.sc. Golec ne bi mogao napisati da nije i prije progonstva skupljao i snimao građu koje je danas dobar dio zauvijek izgubljen. “

GRAD OBRTNIKA I TRGOVACA

“Možemo iščitati mnoštvo zanimljivih stvari. Među ostalima početkom 19. stoljeća Petrinja je vojni komunitet ali i stožerno mjesto Druge banske pukovnije u kojoj radi 328 obrtnika i 47 trgovaca pa je jedno od najvećih obrtničkih i trgovačkih središta Krajine. Petrinjska skladišta žita nalazila su se blizu utoka Petrinjčice u Kupu i ovdje je svakodnevno sidrilo dvadesetak petrinjskih, sisačkih, karlovačkih, pančevačkih i zemunskih lađa u poslu onodobne podunavsko-jadranske žitne trgovine. Petrinja je važno mjesto i za ilirski pokret jer su se ovdje okupljali ilirski raspoloženi krajiški časnici i činovnici a u blizini Petrinje je rođen i Mojsije Baltić, prijatelj Ljudevita Gaja i Josipa Jelačića čiji je otac Franjo rođen u Petrinji. Baltić je bio gospodarski stručnjak zaslužan za osnivanje Križevačkog gospodarskog učilišta i ratarnice 1860. kao prve poljoprivredne škole na našim prostorima. Ovdje je službovao i hrvatski književnik Ivan Trnski i ovdje su se pjevale ilirske budnice a čitaonica (Kasino) primala je sva preporodna glasila, jer je ovdje već 1843. utemeljena podružnica Hrvatsko-Slavonskoga gospodarskog društva kao jednog od najvažnijih ustanova preporodnog razdoblja. Usprkos zabrane rada od vojnih vlasti programi ovdje osmišljeni realizirali su se tijekom kasnijih godina i na gospodarskom i na kulturnom planu. Kasino se pretvara 1871. u Narodnu čitaonicu a Petrinjac Stjepan Pejaković postaje jedan od najistaknutijih promicatelja ilirizma ali i četrdesetosmaške ideje, a kasnije osniva i petrinjsku Gospodarsku bratovštinu silno zaslužnu za gospodarsko uzdizanje Petrinje u drugoj polovici 19. stoljeća. On je promovirao osnivanje sličnih podružnica i drugdje, pa je takva osnovana i u Virju u kojemu je vodi jedini podravski Ilirac Ferdo Rusan, pa je ovo podravsko selo pretvoreno u najnaprjednije gospodarsko područje u Križevačkoj pukovnije odnosno kasnije Bjelovarsko-križevačkoj županiji.”

Kao i ranije potvrđuje se izvanredna sposobnost i vještina autora ali i znanje, produbljeno višegodišnjim marljivim radom i isključivim bavljenjem Petrinjom, da prikaže dugotrajne procese jednog od najbitnijih gradova Hrvatske, koji je preko Kupe, Petrinjčice i Save činio jednu važnu prometnu vezu sjevera i juga, gotovo jednako tako bitnu kao i Karlovac. Nalazeći se na rubu Provincijala ali i kao dio Vojne krajine Petrinja je bila prožeta dvostrukim utjecajima kroz povijest, i vojnim i provincijalnim (banskim), a ta borba između građanskih i vojnih utjecaja zabilježena je i u Koprivnici i nekim drugim mjestima. Na takvom trusnom području reforme i promjene ali i borbe su mnogo uočljivije i pružaju elemente za stvaranje novih zaključka o povijesti Hrvatske, osobito onih ne političke prirode. Nema niti jednog segmenta života i povijesti koji nije obuhvaćen ovim radom bio da se radi o političkom, upravnom, gospodarskom, zdravstvenom, prosvjetnom djelovanju Petrinje i njegovih stanovnika bilo da je grad vojnički, komunitetski, građanski, obrtnički, radnički, seljački, socijalistički, a Petrinja je i fantastičan primjer specifičnosti povijesti naših gradova koji su se morali u većoj ili manjoj mjeri stalno prilagođivati novim utjecajima koje su dolazile odozgo, hraneći svojim idejama koje su nastajale ovdje i Sisak i Karlovac i Zagreb i Hrvatsku uopće. U gradovima kakvi su Petrinja, Samobor, Sisak, Bjelovar, Koprivnica stvarala se je i razvijala inteligencija, školovana često i u Srednjoj Europi, koja je došavši na ovo područje gradila ovdje svoj život i realizirala svoje ideje. Petrinja se nalazila na važnom geostrateškom položaju i prema Bosni odakle je stizala i stoka koja se ovdje prerađivala uz pomoć talijanskih specijalista u proizvode za kojima je u Srednjoj Europi vladala velika potražnja.”

DOKTORAO NA POVIJESTI PETRINJE

Sveučilišna nastavnica Mira Kolar-Dimitrijević na kraju svojeg recenzijskog izlaganja ukratko i riječto je predstavila autora monumetalne monografije Petrinje dr.sc. Ivicu Goleca, rođenog 1943. u Petrinji. Studirao je pravne nauke i radio u Petrinji u više poduzeća. Od 1991. do 1996. radi kao arhivist u Povijesnom arhivu Sisak, s kojim je do danas ostao povezan, te je baveći se od 1967. petrinjskom poviješću počeo pisati i kao jedan od utemeljitelja ogranka Matice Hrvatske u Petrinji počeo sudjelovati na svim povijesnim skupovima. Obranio je 1996. doktorat Vojni komunitet Petrinja 1777. -1871. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Povijesnim se istraživanjima bavi profesionalno od 1991., prvo kao djelatnik Državnog arhiva u Sisku, a kasnije i kao znanstveni savjetnik u Hrvatskom institutu za povijest, izabran 1999. i u naslovno zvanje docenta kao predavač na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji. Gotovo svake, a svakako svake druge godine, objavljuje jednu povijesnu knjigu, obradivši kroz radove različitih vrsta sveukupnu povijest Petrinje, kojoj je ostao vjeran čak i onda kada pisanje o Petrinji koristi kako bi opisao povijesna zbivanja na širem vojnom, sportskom, prosvjetnom i gospodarskom planu Hrvatske, pa dakle dr. Golec nije lokalni već hrvatski povjesničar. Odlikovan je državnim redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1998., a dobitnik je i priznanja Matice hrvatske u Zagrebu, nagrade grada Petrinje za životno djelo i t.d. Petrinjci su odali priznanje dr. Golecu i kroz prinose i pretplatu za ovu monografiju, omogućivši time njeno izdavanje u luksuznoj opremi kakvu imaju samo najvažnije crkvene knjige i knjige izrazite vrjednosti a on im se zahvaljuje neumornim radom na obrađivanju relevantnih tema iz petrinjske povijesti.