Na brzinu se u toj regiji i baš na današnji dan sastajete s Predsjednikom tehničke vlade Republike Srbije gosp. Vučićem koji Vam po rangu nije ravan. Znakovito je da je u pratnji gospodina Vučića bio tehnički ministar vanjskih poslova Republike Srbije gosp. Ivica Dačić, ali nije bilo tehničkog ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske gosp. Mire Kovača
Napisao: Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik HHO-a
Poštovana gospođo predsjednice,
pišem Vam ovo pismo kao predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora za ljudska prava (HHO) u svoje osobno ime, ali i kao bivši predsjednik Hrvatske seljačke stranke.
Danas se Hrvatski sabor na svojoj sjednici prisjetio i žrtava atentata u Beogradskoj skupštini 1928 godine. Tom prilikom u Jugoslavenskom parlamentu ranjeni su Ivan Pernar i Ivan Granđa, smrtno ranjen Stjepan Radić, a ubijeni su na licu mjesta Đuro Basariček i Pavao Radić.
Kontinuitet velikosrpske politike
Radilo se, dakle, o činu grubog nasrtaja na živote tadašnjih parlamentarnih zastupnika hrvatskoga naroda u Saveznoj jugoslavenskoj skupštini. To je po tadašnjim i današnjim standardima akt terorizma i najgrubljeg nasrtaja na temeljno ljudsko pravo – pravo na život, i to najviših predstavnika jednog naroda.
Dok Hrvatski sabor „lamentira“ o atentatu u skupštini, Vi se baš na taj dan sastajete s predsjednikom tehničke vlade Republike Srbije gosp. Aleksandrom Vučićemu.
Sastajete se s njim baš u Vukovarskoj regiji, baš na mjestu koje svjedoči o kontinuitetu, te i takve velikosrpske zločinačke politike.
Svoje druženje potom nastavljate na teritoriju Republike Srbije.
Predsjednica s premijerom
Na brzinu se u toj regiji i baš na današnji dan sastajete s Predsjednikom tehničke vlade Republike Srbije gosp. Vučićem koji Vam po rangu nije ravan.
Znakovito je da je u pratnji gospodina Vučića bio tehnički ministar vanjskih poslova Republike Srbije gosp. Ivica Dačić, ali nije bilo tehničkog ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske gosp. Mire Kovača.
Deklaracija koju ste potpisali s gosp. Vučićem usvojila je tehnička Vlada Republike Srbije. Tehnička Vlada Republike Hrvatske “primila je na znanje” Vašu deklaraciju u petak, pa je zasigurno nije mogla niti raspraviti niti usvjojiti.
Tim postupkom prekršili ste Ustav RH koji predviđa usuglašavanje i provođenje zajedničke vanjske politike između predsjednika i Vlade Republike Hrvatske.
Poštovana gospođo Predsjednice Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović,
Vi ste osramotili Republiku Hrvatsku.
S poštovanjem Vaš prijatelj ali i predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora za ljudska prava.
Ivan Zvonimir Čičak
OBLITI PRIVATORUM PUBLICA CURATE – ZABORAVITE PRIVATNO I BRINITE SE ZA JAVNO
Zagreb, 20. lipanj 2016. godine T
2 komentara
Uskoči u raspravuJadne moje Hrvatske.Mislio sam da je Kolnda dorasla zadatku na koju je postavio hrvatski narod. Sad vidim da nije.Šteta. Preko vlastohlepne i naivne Kolinde Srbi su počeli prcat Hrvatsku. Kako ništa nije naučili od velikog Tuđmana, koji je imao stotinu “mana”,a najveća mu je što je stvorio slobodnu Hrvatsku i silno tražio od svojih nasljednika da ne sklapaju nikakve ugovore sa narodima s kojima su živjelu u onoj prokletoj Jugi, pogotvo ne sa Srbima. Čuvaj se Srbina i kad ti cvijeće nosi!
Nije jasno jesu li u ‘Izvorišnim osnovama’ iz 1990., koje su važne za tumačenje Ustava, država i nacija ista pojava ili dvije te je li nacija, odnosno država sastavljena po narodnom načelu po kojemu naciju čini hrvatski narod ili dijelom po državljanskom načelu ili pak i po manjinskom načelu po kojemu je država sastavljena i od manjina“
(Ivan Padjen, „Ako već mijenjamo Ustav, počnimo od temelja“,
Jutarnji list, 3. siječnja 2014.)
Riječ je o “konstitucijskom kaosu” (v. moto) koji, glede interesa (o)pozicijske koruptivno-klijentističke političke elite, onemogućava da se ustroji hrvatski politički narod (= HRVATSKA NACIJA).
Riječ je o završnoj, dramatičnoj etapi nacionalno-političke integracije, čime se mora iznjedriti HRVATSKA NACIJA, koju ne poznaje ZAVNOH-ovski USTAV.
S tim u svezi, glede dijagnoze i prognoze ove drame, relevantnom je sljedeća teza:
12. S obzirom na to — tragom izvornih pravaških nadahnuća— postavlja se teza:
Pod egidom britanskoga evangelikalnog ekumenizma— onemogućujući ostvarbu starčevićanske hrvatske nacije (politički kroatizam) — strossmayerovski jugoklerikalizam (etnojezični jugoslavizam) otvorio je prostor velesrpsko-svetosavskom ekspanzionizmu (Srbi svi i svuda), koji je poražen u Domovinskom ratu (1990.-1995.), što je omogućilo da hrvatski politički narod (hrvatska nacija) više ne piše povijest „iz tuđe“ nego „iz vlastite glave“.
U tom kontekstu, uz «Rezoluciju Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu» (2009.), iznimno je važan dokument «Sjećanje i pomirenje: Crkva i grijesi prošlosti» (2000.). Na tom tragu, onkraj (anti)fašističke histerije („Smrt fašizmu – sloboda narodu“), primjerene rasprave valjalo bi usmjeriti geslom “Stop partitokraciji – sloboda hrvatskoj naciji“. Sve bi to, vjerojatno uz nezaobilazni referendum, trebalo pridonijeti ustavnoj promjeni in capite et membris, koje bi, umjesto zapadno-balkanske (č)etničke bile pisane po mjeri zapadno-europske liberalne demokracije.
http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/najnovije-vijesti/16184-pupovac-pred-sveucilisnim-tribunalom