Nakon sedam godina službe Gospodnje u Hrvatskoj katoličkoj župi Main/Taunus -Hochtaunus u Kelkheimu poznati franjevac Marinko Vukman oprostio se od svojih vjernika. Oproštajna misa služena je u crkvi sv. Dionizija koja je za ovu prigodu bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a dirljivim riječima o fra Marinku i njegovu pastoralnom radu govorili su: vlč. Ivica Komadina, delegat za hrvatsku inozemnu pastvu u Njemačkoj, Darko Baotić, predsjednik župnog vijeća, Heribert Schmitt, referent za katolike drugih materinskih jezika u biskupij Limburg, dekan Klaus Waldeck, fra Ante Marković novi voditelj HKŽ u Kelkheimu, te mnogi drugi. Neumorni franjevac koji je pored pastoralnog rada u Njemačkoj poznat i po zbližavanju i okupljanju Hrvata, te organizaciji brojnih humanitarnih priredbi prigodom svojeg odlaska na novu dužnost dušobrižnika u najvećoj Hrvatskoj katoličkoj misiji München, opraštajući se od svojih vjernika u Kelkheimu u Župnom listiću je naglasio i svima se od srca zahvalio:
” Draga braćo i sestre, dragi prijatelji, nakon sedam godina odlazim na novo radno mjesto u Hrvatsku katoličku župu u München obogaćen našim zajedništvom. Odlazim ali vi znate da ću vas zauvijek nositi u svom srcu. Bile su to nezaboravne godine u kojima smo ovdje zajedno čuvali i razvijali vjersku i narodnu baštinu. Naša nas je katolička vjera učila i uči da svaki čovjek treba biti odan svome narodu. Svijetli uzor blaženoga kardinala Alojzija Stepinca bio nam je svjetionik bogoljublja i domoljublja, a Marija – Gospa Velikoga hrvatskog zavjeta majčinski nas je povezivala sa svim težnjama i snovima naroda u domovini i svih hrvatskih katoličkih naraštaja diljem svijeta. Vi ste sve to izvanredno osjećali, razumjeli i pomagali. Hvala vam što je ova zajednica uspjela postati i ostati jednim od prepoznatljivijih izraza hrvatske katoličke prisutnosti u Njemačkoj. Mogao bi nabrajati sve dobro što ste činili u ovih sedam godina moje službe s vama u ovoj zajednici. Hvala vam za sve. O svemu tome javnost zapravo zna, jer smo radili javno i od srca i sve je duboko zapisano u našim srcima i u neizbrisivoj povijesti naše Crkve i našega naroda. Držali smo se zajedno i čuvali u vjerskoj i narodnoj svijesti da bismo se, kad Bog dadne, mogli vratiti na stara ognjišta u domovini. Ni danas se te težnje ne odričemo, premda ne zatvaramo oči pred teškoćama u kojima se domovina nalazi. Znamo također da će mnogi naši mladi ostati i sve više postajati građani gostoljubive Njemačke, ali smo ponosni što zahvaljujući djelovanju upravo ove župe u njima ostaje živa svijest da su katolici na hrvatski način, željni hrvatski govoriti, s domovinom suosjećati, pohađati je i pomagati, biti njezini zastupnici u ovoj sredini. Ove mise na hrvatskom jeziku neka i novim naraštajima koji se ovdje rađaju budu najdraži glas djedova i pradjedova. Neka nauče tim jezikom Boga slaviti i neka se prepoznaju i upoznaju – neka uvijek iznova rastu mlade hrvatske obitelji; neka članovi drugih naroda nauče s nama voljeti što je nama najdraže, neka u zajedničkoj ljubavi prihvate i cijene našu ljubav po kojoj smo sve više ljudi.
I ne zaboravite svoje svećenike, redovnike i redovnice – molite da nas bude, da i vaši mladi čuju i slijede Božji poziv življenja za Boga i domovinu. Ostajte mi pod zaštitom Gospe Velikoga hrvatskog zavjeta, pod znakom Višeslavova križa, ovijeni našom trobojkom i zvucima Lijepe naše”, oprostio se fra Marinko Vukman od svojih župljana u Kelkheimu nadomak Frankfurta.
A protekle nedjelje nakon svete mise u Kelheimu je u znak zahvalnosti fra Marinku uslijedio prigodni program, te zajednički ručak vjernika i crkvenih uglednika, koji su se zahvaili ovom franjevcu na sedmogodišnjem uspješnom pastoralnom radu u župi Main Taunus -Hochtaunus, te su na bini nastupili mladi Hrvati, njihov dječji zbor, misijski folkloraši i plesna grupa “No limit”.
Piše: Zoran Paškov
snimio: Ivo Zeba T
1 Comment so far
Uskoči u raspravuFra mari9nka poznajem više od četvrt stoljeća.
Čovjek koji je u njemačkim gradovima ostavio pečat.
Posebno kod nas sezonaca i prognanika, kojima je tijekom Domovinskog rata pružao utočišta u katoličkim misijama.
Fra Marinko idete sve bliže prema Hrvatskoj….Znači li to utočište u Lijepojnašoj kad navršite uvjete za penziju( ne MIROVINU, jel oni koji su u mirovini, stvarno miruju).
Ali mislim da i tada još mnoge možete poučiti svemu.
IPAK JE JEDAN I JEDINI fra MARINKO.