DRUGI NASTUP HENSCHEL KVARTETA IZ MUNCHENA U HRVATSKOJ

DRUGI NASTUP HENSCHEL KVARTETA IZ MUNCHENA U HRVATSKOJ

20. veljače, 2016.

Piše: Igor Koruga

Nasuprot brojnim, gotovo savršenim a istovremeno dosadnim interpretacijama, pamtimo i one grešne, humane, u kojima se poznati rukopis na neki način uspio zvučno emancipirati u neočekivano atraktivnijem, inventivnijem i napetijem obliku. Na primjer, svatko se može prisjetiti i vlastitih iskustava, bilo sviračkih ili slušačkih, vezanih uz Vivaldijeve koncerte, Haydnove simfonije, gudačke kvartete i njegove menuete, često predvidljive i namjenski lišene bilo kakve poetičnosti i lirike. Ključ iznimnih interpretacija, srećom većinom i zvučno zapisanih, uvijek je ležao u skrivenim ladicama glazbeno-logičkih kodova, u pravilu nezapisanih, a u dotičnom vremenu uobičajenih i dosljedno rabljenih. Ti su kodovi podcrtavali smisao i upućenijima otkrivali kompleksnost izvođenja jezgrovite i naoko jednostavne (da ne kažem trivijalne) glazbe koja je, u konačnici, uvijek trebala biti razumljiva često posve prosječnom meceninom, ili nekom otuđenom aristokratskom uhu.

Zaštitni znak

Većini izvođača, koja se uz pomoć vrhunskog zalaganja pravovremeno prihvatila takve vrste enigmatike, nikada nije ostao neprepoznat pojam ¨interpretacijskog vokabulara¨, odnosno zvukovnog zaštitnog znaka. Možda nečega bez čega se danas nemože suvereno stati pred sve probirljiviju svjetsku publiku, ali i pred moćne koncertne promotore. Konkretno gledajući, dok je stvar još u povojima, ili dok se radi o posve neartikuliranom (svjetskom) fenomenu koji, usput rečeno, i preko humanitarne afirmacije (SOS dječjeg sela) obavlja nužan dio vlastite promocije, priliku za ¨lov¨ imaju i manje sredine, poput recimo naše. Govorim dakle o uglednom Henschel kvartetu iz Münchena i njihovom drugom nastupu u Hrvatskoj. Nakon prošlogodišnjeg pojavljivanja na 66. Dubrovačkim ljetnim igrama i osvajanja HRT-ovog Orlanda, nagrade za najbolju glazbenu izvedbu u 2015. godini, što se tiče zagrebačkog nastupa u novootvorenoj koncertnoj dvorani MA Blagoje Bersa, u četvrtak 18. veljače u 21 sat, nije trebala nikakva pretjerana promocija. Obavijest u ključnim medijima učinila je to da je većinu raskošnih sjedala beskompromisno projektirane koncertne dvorane za sebe rezervirala probrana glazbena publika, vjerna komornom izričaju. Sam događaj izravno je prenosila i Hrvatska radiotelevizija, na oba Treća programa, radijskom i televizijskom.

Masonski u tonu

Istini za volju, u najnezavidnijem položaju našao se Catalin Eugen Desaga, glazbenik koji je iz ne znam kojeg razloga trebao zamijeniti vrsnog drugog violinista i poznatog komornog glazbenika, pridošlog u kvartet 2011. godine, Daniela Bella. Zamjena se pokazala dobrom, pomalo suzdržanom, u bitnim djelovima ritmički i harmonijski ispravno usuglašenom. A što se ticalo kvarteta općenito, barem se jedna kvaliteta nije mogla osporiti; ona ispoljena u plastičnom ocrtavanju težine sinkopiranog Adagia iz Haydnovog 60. gudačkog kvarteta u G-duru, op. 76, br. 1, Hob. III:75, masonskog u tonu i protegnutog kroz širok prostor talijanske vokalne metrike. Osim toga, sastav je naglasio i bitan moment separacije melodije i pratnje, poznat iz Haydnovog bečkog perioda, kao i temeljitu razradbu jedine teme uvodnog Allegra te bujnost melodijskih invencija finala, u sva četiri glasa.

Umjesto melankolije, tuge i očaja

Nadalje – ako se moglo suditi po reakciji našeg skladatelja i dirigenta Mladena Tarbuka, nakon portretiranja njegove Četiri strofe za gudački kvartet – njemački je sastav pokazao i vrhunsko razumijevanje suvremenog četveroglasnog rukopisa, poznavanje folklora i intuitivnu horizontalnu vezu. Autentičan doživljaj nastavio se i nakon petominutne tehničke pauze, kad su se Henschelovci ponovno predstavili, ovoga puta s tumačenjem Beethovenovih djela: četverostavačnog 9. gudačkog kvarteta u C-duru, op. 59, br. 3, i jednostavačne Cavatine, op. 130, u pridodanom dijelu nastupa. Vrhunsku ljepotu oba djela, skovanu neizmjernom snagom uma i volje, četvero je gudača predočilo publici u sad već poznatom i očekivanom ustrajanju na točno određenoj simbolici i postojanosti skupnog zvuka, prepunog detalja i nikad pretjeranog. Umjesto melankolije, tuge i očaja, često povezanih uz Beethovenovu osobnost, njemački su virtuozi uspjeli nametnuti interpretativni sukus svoje ljubavi prema glazbi, oduševljenja i zaigranosti. Tako su, između ostalog, opravdali i status idealnih ambasadora Dječjeg sela, skromnih i zahvalnih, posebno na burnim ovacijama trenutnih i budućih poklonika.T

4 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code