Kriminalne priče iz sisačke Druge ulice
Napisao: Josip Frković
“Samo SDP jamac je civilizirane, poštene i demokratske Hrvatske! – izjavio je to u Bruxellesu, nakon niza drugih opsjena, laži i bjelodanih gluposti, predsjednik Vlade Zoran Milanović. Isti onaj stranački šef i prvi ministar vlade, koji se početkom lipnja 2014., mjeseca sisačkih festivala pod prinudnom upravom Kristine Ikić Baniček i kulturne joj savjetnice Vlatke Basarić Jurašinović s umrežena Totalnoga radija, naprasno našao na komunističkoj obilježbi Dana grada. Drevnoga grada, kojem je kao i njegovim vjernicima netom spomenuta ocvala skojevka odrekla pravo i na najmanji spomen pradavnoga sveca mučenika i biskupa Kvirina iz 4. stoljeća. Umjesto 4.lipnja, štoviše, dotična je životna družica (pre)važnoga administrativca ministarstva obrta i nekadašnjeg kabinetskog oslonca kratkotrajnoga sisačkoga gradonačelnika iz 2005., davno prije sjedanja u časnu fotelju prve građanke prijetila pomicanjem rođendanskoga nadnevka. U stotinama drugih primjera „nove, crvene pravednosti“, doista, prijetnje je i ostvarila. Ponajprije u jednogodišnjim obračunima s radnim sudbinama ljudi, koji sliče postmaspokovskom Titovom (i BG-bratije) obračunu sa svekolikim hrvatstvom 1971./ 72. Čak i s nepodobnim plivačkim trenerima, vrtićkim pedagozima i članstvom Matice hrvatske u Sisku, u kojem je, primjerice, bilo više srpskih „pesnika i prozaika“ negoli Hrvata. A u Brezovici, na dan 421. obljetnice pobjedonosnoga Sisačkoga boja s Osmanlijama, skup je održan u čast i slavu mitskoga „prvoga partizanskoga odreda 1941. u zlosretnoj Jugoslaviji i okupiranoj Europi“. Onoga žabenskoga i pribježišta njegova kraj debeloga brijesta u Brezovici, gdje se – u strahu pred progonima nove vlasti nakon napadaja Hitlerova Wehrmachta na SSSR i Crvenu armiju – sklonila šačica sisačkih radničkih sljedbenika Marxa, Engelsa i Lenjina.
KAPE PARTIZANSKE
Povijesnu ulogu pripadnika prvoga i još k tome antifašističkoga odreda, štoviše, osporavaju im suvremeni znanstvenici, ali i kratkotrajni domaćini iz šuma Zrinske gore. Točnije, četnici iz tabora Vasilja Gaćeše. Kad smo već pri tome, u zanosu predizborne kampanje i želje za obnavljanjem mandata, sjedokosi šarmer i glazbeni zampovac Ivo Josipović u Brezovici, nadomak „Željezare u kojoj su Titovi i Veberovi Jugosloveni i članovi Izvršnoga komiteta CK SKH s Račanom, Milkom Planinc (drugaricom krvoloka Sime Dubajića i partizanskom zločinačkom egzekutoricom nad hrvatskim vojnicima i civilima u Sloveniji krajem Drugoga rata – op.p.), pa i s Antom Josipovićem, 1971. „rekli odlučno ne prebrojavanju radnika“, obrušio na devastiranje spomenika „lijepih kapa drugarskih i partizanskih“. A potom nas je predsjednik države, koji, veli, „u prvom mandatu nije strančario i koji je svojedobno zajamčio širenje crvenila diljem Hrvatske“, vratio šest desetljeća unatrag. Kazao je i zajamčio kako će brončano poprsje jednoga od deset najvećih zločinaca 20. stoljeća (navodni ruski poratni glumac povijesne osobe Josipa Broza, u mladosti navodni postavljač „kegla“ u Striegelovoj birtiji, sisački bravarski šegrt Nikole Karasa i agent Kominterne sa 88 godina nepopravljivim ruskim dijalektom Zagorca – op.p.), naslijeđen iz Ureda predsjednika, odnosno svoga prethodnika, još dugo tamo ostati. Osam dana iza svečane sjednice Gradskoga vijeća, kojoj je naprasno nazočio lider „poštene stranke čista obraza“ Zoran Milanović, kojem u čast nije bilo ni spomena biskupa mučenika i zaštitnika Kvirina, Siskom su se pronijele senzacionalno neutemeljene vijesti: Tri mjeseca utamničena kradljivica Marina Lovrić Merzel izlazi iz Remetinca?!
OSMERO ŽIGOSANIH NEPODOBNIKA
Potom: Očekuje se uspjeh tužbe odvjetnika Berislava Živkovića Ustavnom sudu, dok Upravni sud vraća na posao bivšu šeficu kabineta koja je prokazala dugoprstu županicu, Jasminu Jovev etc. Nedavno je iza rešetaka svom zamjeniku Zdenku Vahovcu MLM proslijedila nalog da konačno isplati najskuplje i uspaničene plaćenike, savjetnike?! Ili: Da joj olakša uzničke dane na rubu metropole, šefica Barbotove bolnice u Popovači smjestila je kompromitiranu „crvenu groficu“ u ostacima Erdoedyjeva dvorca… Navodno je slučajni hrvatski premijer, za svetkovine Kvirinova blagdana u Sisku o mogućim kadrovskim premetaljkama u političkom vrhu grada i županije razgovarao sa svojima, (kuku)rikavcima iz Rimske. Donekle dobro upućeni tako saznaju da bi se u rekonstrukciji županijske vlasti čelne funkcije u SDP-u mogla domoći gradska dužnosnica rođena 1975., a u županijskoj regionalnoj upravi njen osam godina mlađi zamjenik. Riječ je o drugarici Kristini Ikić Baniček, koja još uvijek živi u vremeplovskom dobu Internacionale i koja se nedavno slavodobitno raspjevala o prvoj obljetnici osobnoga i koalicijskog mandata. Sve uspjeh do uspjeha, premda je nekadašnji grad hrvatskih pobjeda pretvoren u grad unakrsnih podjela i čudovišnoga nepotizma. Njeni simpatizeri, sljedbenici i pobočnici – svjesni da će ih jednoga dana malo tko upitati kako su došli do radnoga mjesta – slave je na svakom koraku. Tako je u Capragu, na Zelenu Brijegu, u Novom Sisku… Važno je, kažu, sačuvati političko crvenilo i titomaniju. Takav stav, zasigurno, ne dijele ranije žrtve Ikić-Baničekičine ekipe, njenih smjena i premetaljki, ali ni osmero ugroženih kulturnjaka s popisa za odstrel. Navodno, bivša ravnateljica Doma kulture, voditelj tehničke službe, službenice marketinga i informiranja, biljeteri, majstor scene. Odreda pravaši AS-a, hadezeovci, čelnik udruge penzića i županičin koalicijski honorarni pouzdanik…
HONORARI ŽUPANIČINOG SUPRUGA
Slične će sudbine, izgleda, biti i dugogodišnja direktorica Turističkoga ureda u Sisku, Lidija Kopjar. Njoj su izvješće o radu, prema naputku osvetoljubive gradonačelnice i predsjednice TZ-a, odbili članovi novoga sastava Turističkoga vijeća koje je lobiranjem i odabirom predložila KIB-a. Tijekom lipnja, sisačkoga mjeseca svetkovina, ponovo vidjesmo polaganja vijenaca i paljenja svijeća. Uz 23. obljetnicu osnutka prve dragovoljačke postrojbe HV-a, 57. samostalne bojne Marijana Celjaka, u povijesnom se Komarevu pojavila gradska dužnosnička svita, Ikić Baniček, Krička, Andučić, Đumbir. Mjesnom odboru, koji nosi ime poginuloga junaka Komareva, Mate Barića, za troškove obilježbe je isplaćeno ciglih 5.000 kuna (za besmisleni jugonostalgičarski „Festival Željezara“ 200.000 kuna – op. p.). I još nešto: KIB je bez ustezanja prešla prag župne crkve sv. Katarine i nazočila misnom slavlju. U čast Dana državnosti, pak, na Viktorovcu vidjesmo Vahovca, Nekvapila, Soldu, Tičarića, prvoga policajca Rašića, roditelje poginulih i nestalih Živkoviće, Bakariće i Marota, veterane i čelnike udruga. Među ostalima, i Katicu Skender, predsjednicu bez legitimiteta iz gradske udruge udovica, koja već godinama formalno, izborima, ne obnavlja mandat. Uporno slaže dugove cvjećarnicama i saziva samo najodanije, polovinu od preko 100 članica. Na sva nagađanja o daljnjoj sudbini Lovrić-Merzelove stiže i odluka Ustavnoga suda: Ništa od povreda ljudskih prava nije se desilo u slučaju umišljene ljepotice i prometne inženjerke, gutačice županijskoga novca, koja iz Remetinca koristi daljinski upravljač. Ustavni suci, doduše, žale što se pravorijekom nije uporabila sudska zabrana poslovne djelatnosti Milanovićeve partijske zvijezde i kume Slavka Linića i Miranda Mrsića. Boravak iza rešetaka morat će, izgleda, nastaviti i iza 1. srpnja. Bit će to odlukom suca istrage kako bi šefica Uskoka Tamara Laptoš čula i ostale kriminalne priče iz sisačke Druge ulice, Žužićevih IGM-a i Cesta „Sisak“, te prisvojene parcele DIP-a Petrinje po preporukama Stipe Mesića, Zavoda javnoga zdravstva i Lugarnice „Brezovice“. Zauzvrat, MLM u zamjenu za slobodu nudi sudu jamčevinu i privremeni odlazak na dugi godišnji odmor izvan Siska, kako se ne bi susretala sa svjedocima njene „domoljubne pljačke“. Ali, jao: Uskok donosi i rješenje o proširenju istrage za (zlo)djela iz njena prvoga mandata. Tada je na tulume s višenamjenskim vijećnicima lopovski utrošila do 300.000 kuna iz reprezentacije. Sumnja se i na fiktivne ugovore o djelu, za koje su trojica umirovljenika primili oko 88.000 kuna. U godinu dana ranije budući suprug županice za umjetničke je uratkei domete u režiji i scenografiji Dana branitelja i „Sofijina bala“ zaradio 79.000 kuna, kazao je saborski zastupnik HDZ-a Ivan Šantek. 
