GLAVNE TEME

DOMAĆA ZADAĆA PREPISANA OD MILOŠEVIĆA

1. svibnja, 2014.

Izjava Plenarnog skupa svih članova HHO-a o Ukrajini

Napisao: Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik HHO-a

Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava(HHO) utemeljen je početkom 1993. godine u vrijeme ex-jugoslavenskog ratnog vihora. Odbor se od samog osnutka suočio sa masovnim kršenjima ljudskih prava, ratnim zločinima, srušenim gradovima i selima, etničkim čišćenjem i drugim oblicima zločina. Bili smo svjedoci i kroničari, u tom zlom vremenu, pokušavajući bar malo doprinijeti zaustavljanju zla. Osamnaest godina po okončanju ratnog sukoba u bivšoj Jugoslaviji na sceni je novi rat. Ovaj puta u Ukrajini. No, model kojim Rusija vrši agresiju na Ukrajinu naprosto je prepisana ”domaća zadaća” iz scenarija viđenog u Miloševićevom modelu pokušaja stvaranja velike Srbije utemeljene na memorandumu SANU.

Hrvatski helsinški odbor kao organizacija koja se u vrijeme rata najradikalnije suprotstavljala ovakvim oblicima politike smatra svojom moralnom i političkom obvezom podići svoj glas kako protiv velikoruske agresije tako i protiv chamberlainovske politike popuštanja prema agresorskim režimima.

U Ukrajini se danas ponavlja sve ono što smo u bivšoj Jugoslaviji mogli vidjeti devedesetih godina. Pokušaj da se stvori veća Rusija na uštrb manje Ukrajine ili potpunog ukidanja ukrajinske države ima svoj prauzor u velikosrpskoj politici. Kao što je posljednja komunistička garnitura na čelu sa Ivom Latinom uoči rata razoružala Hrvatsku, tako je Janukovič sustavno razoružavao Ukrajinu, rasprodavao oružje i rusificirao ukrajinski oficirski i policijski kadar. Bila je to priprema za ono što danas gledamo u Ukrajini kao proces s ciljem krajnjeg rastakanja Ukrajinske države.

DEJTONIZACIJA PO UZORU NA BiH

Privremene ponude političkog rješenja proruskih političkih snaga kroz model ”federalizacije” Ukrajine, nisu ništa drugo nego pokušaj njene dejtonizacije po uzoru na BiH. U prvoj fazi, kako bi manjina svojom politikom paralizirala i ucjenjivala ostatak države, a u konačnici dovela do razbijanja zemlje. Rusiji očito smeta svaka ukrajinska država koja promišlja svoju budućnost kao dio europske zajednice naroda utemeljenu na stvarnoj parlamentarnoj demokraciji i ljudskim pravima. Današnja događanja u Ukrajini pokazuju kako nije najvažnije imati samo državu-okvir,kao što je Ukrajina imala u vrijeme sovjetskog bloka i komunističke diktature. Jednako je važno, ako ne i važnije taj okvir ispuniti sadržajem – političkim slobodama, demokracijom i ljudskim pravima.

U slučaju očitovanja najnovijeg velikoruskog imperijalizma Putinova je Rusija odmah pokazala pravo lice okupacijom Krima. Daljnja politika ruske ekspanzije nastavlja se postupnim rastakanjem Ukrajine kroz njenu dezintegraciju pod egidom ruske zabrinutosti za sve korisnike ruskog jezika, čime bi ruski jezik bio temelj za određivanje granice ruskog državnog teritorija, kao što se u slučaju Srbije pod motom „Svi Srbi u jednoj državi“ pokušala stvoriti „Velika Srbija“ sa granicom Karlobag-Virovitica. Ubačenim agentima provokatorima i naoružavanjem proruski orijentiranih građana Ukrajine vrši se priprema za formiranje novih ”autonomnih” dijelova Ukrajine koji bi se potom ”referendumom” trebali odlučiti za pripojenje Rusiji, dok bi se ostatak Ukrajine nudio ostalim ”zainteresiranim državama” (Poljska, Mađarska, Rumunjska koje su se nekad prostirale dijelovima sadašnje Ukrajine). Sve ovo Putin je najavio i to ne na salveti nego u lice članovima sastanka NATO-a prije šest godina. Bila bi to realizacija modela, koji bi potvrdio Putinovu tezu da je Ukrajina artificijelna država i da kao takva ne može opstati. Ukrajinski bi narod opet ostao bez svoje države, i teritorija raspršen bez svojih temeljnih državljanskih, građanskih, političkih i drugih ljudskih prava. Razvidno je da se Putinovom režimu žuri u utrci sa vremenom i nadolazećim izborima u svibnju, koji bi trebali ponuditi novu narodnu i izbornu legitimaciju demokratskoj vlasti na cijelom teritoriju Ukrajine.

Sve ovo prati beskrvna i mlaka reakcija europskih država i SAD-a. Na djelu su beskrvne i mlake političke fraze ”ozbiljne rezolucije i upozorenja” kao što smo mogli vidjeti na početku jugoslavenske krize. Paralelno sa takvom vrstom politike u vrijeme jugoslavenskog rata istovremeno smo pratili masovna kršenja ljudskih prava: kolone izbjeglica i prognanika ogorčenih svojom sudbinom koji su radikalnim nezadovoljstvom istovremeno služili kao pogonsko gorivo za ratni radikalizam, ali i bili destabilizator političkih prilika u zemljama u koje su se sklonili; gledali smo srušene gradove i sela, ratne zločine koje su direktno prenosili mediji, silovanja, genocid i druge oblike zvjerstava. Do koje nijanse su događanja u Rusiji po modelu istovjetna sa djelovanjem velikosprsppske mašinerije vidljivo je i iz uzimanja promatrača OESSA za taoce, kao što su Srbi to radili sa oficirima i vojnicima UN-a koje su uz to vezivali za stupove i stabla kao živi štit. Zapadna politika, u skladu sa svojom praksom različitih interesa, očigledno je bila i sada je sklona samo promatrati i prijetiti, sukladno političkom načelu  kojim zemlje izvan euroatlanske zone prepušta sudbini. Pitamo se kako će se dalje nastaviti ponašati zemlje zapadnih demokracija u slučaju Ukrajine?

FAŠISTIČKA PANSLAVENSKA IDEOLOGIJA

Suvremeni velikoruski imperijalizam nije opasan samo zato što ima svoje podržavatelje u Rusiji već i pritajene idejne i operativne spavaće u drugim europskim državama. Pogotovo u slavenskim kod kojih je ”panslavenska politička ideologija” u (svojoj biti fašistoidna kao uostalom pangermanska), još uvijek prisutna. Kod svih njih imanentan je antizapadni mentalitet. Padom Berlinskog zida i s njim komunističke ideologije, nije nestao i neokomunistički mentalitet u europskim tranzicijskim zemljama.

Danas su veliki dijelovi ljevice, kao i desnice ujedineni u snažan populistički front, koji je u svojoj biti protuliberalan i antidemokratski. I u Hrvatskoj je prepoznatljivo „jedinstvo“ krajnje lijevice i krajnje desnice oko temeljnih pitanja demokracije. Restrikcije demokracije, od medijskih sloboda, do jačanja autoritarnih načina razmišljanja u strankama i vlastima, prisutne su u gotovo svim postkomunističkim državama. No, poslije pada komunizma zapad je zanemario dotadašnji razvoj demokracije i ljudskih prava u tim državama, smatrajući da je dostignuti formalno-pravni stupanj dostatan i zadovoljavajući.

U Ukrajini se danas ne vodi samo bitka protiv agresivnog  velikoruskog „panslavenskog“ nacionalizma nego i protiv ostataka neoboljševičkog načina razmišljanja koji se redizajnirao i sofisticirao u brojnim tranzicijskim društvima i državama, uključujući i Hrvatsku. Hrvatska danas upravo plaća danak činjenici da su u nas pod tepih gurnuta temeljna ljudska prava, a u strukturama vlasti sve je artikuliranija ideologija ”crvene Hrvatske” kojoj je proceduralna parlamentarna demokracija mrska i omražena. Vidljivo je to i iz načina na koji se vladajuće strukture odnose prama Ustavnom i Vrhovnom sudu i njihovim odlukama, institucijama koje su zadnja linija obrane pravne države i parlamentarne ustavne demokracije u Hrvatskoj.

SRAMOTNO DRŽANJE HRVATSKE POLITIČKE ELITE

Hrvatski helsinški odbor izražava svoje razočaranje ponašanjem naše političke elite prema ukrajinskom slučaju kao da se to nas ne tiče; kao da se sve to događa u nekoj maloj zemlji na nekom dalekom kontinentu. Ni vlast, ni oporba, ali ni duhovne elite nisu do sada jasno i nedvosmisleno podržale ukrajinski narod u njegovom pokušaju da konačno realizira svoja temeljna politička, građanska, ali i nacionalna ljudska prava, te da se konačno izvuče ispod ruske čizme. Narod koji tako brzo i olako zaboravlja svoju najbližu prošlost ne zaslužuje bolju sadašnjost od one koju ima danas i ne može imati optimizma i vjere u budućnost. Narod i država koji danas nemaju osjećaj solidarnosti s onima koji prolaze sličan, da ne kažemo istovjetan „križni put“ kakav smo prolazili u tako bliskoj prošlosti, izgubio je osjećaj za oprez, čime otvara vrata mogućem ponavljanju sličnih mračnih scenarija i u nas. Kako je moguće da Hrvatska tako brzo zaboravi s koliko smo čežnje i nade gledali u demokratski svijet, registrirajući i najmanje izraze podrške Hrvatskoj u njenoj borbi za državnu samostalnost, očuvanje teritorijalnog integriteta i ostvarenje slobodne i demokratske države utemeljene na realizaciji ideje slobode i ljudskih prava.

Snažno podupiremo napore Ukrajine i međunarodne zajednice u očuvanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta u suprotstavljanju komadanja ukrajinskog teritorija od strane Putinovog velikoruskog neoboljševičkog režima. Osuđujući agresiju na Krim i pokušaje daljnjeg komadanja Ukrajine, zalažemo se za očuvanje europskog poretka utemeljenog na međusobnom dogovaranju, razumijevanju i poštivanju, na parlamentarnoj demokraciji i na poštivanju najviših vrijednosti sažetih u terminima – vladavina prava i poštivanje ljudskih prava. Time se HHO istovremeno suprotstavlja pokušaju povratka sličnih načina razmišljanja i djelovanja ostataka komunističkog establišmenta u drugim postkomunističkim državama u Europi, a pogotovo u Hrvatskoj.

Odbor stoga poziva druge nevladine organizacije kako u zemlji tako i u inozemstvu da vrše stalni pritisak na medije i svoje vlade s ciljem promjene politike prema državama koje ne poštuju  demokraciju, ljudska prava i teritorijalni integritet, kako u Europi, tako i u svijetu.