Govor Ivana Zvonimira Čička ispred Hude jame
Zabilježio: Josip Frković
-Huda jama, Huda jama… Huda jama – zla… Tko je i kada toj jami dao to ime koje se tako zlokobno ostvarilo u travnju, svibnju i lipnju 1945. godine? Tko je deifinirao tu grobnicu zagrljaja naroda Slovenaca, Hrvata,Austrijanaca, Nijemaca, Srba? Tko ih je doveo u takvu situaciju nego oni koji su bili sljedbenici lažne ideologije bratstva i jedinstva koja je značila smrt, a ne život, kazao je na početku izlaganja predsjednik HHO-a Ivan Zvonimir Čičak.
– Oni su bili samo jedan od izdanaka mračnih ideologija totalitarizma 20. stoljeća koje su opožarile Europu i svijet. Nacizam, fašizam i komunizam podjednako su svojim podanicima i sljedbenicima obećavali utopiju, obećavali ovozemaljski raj, ali kad je Bog prognao Adama i Evu tada je na vrata zemaljskoga raja stavio anđela da priječi ulazak a ne izlazak. A kod nas su iz našega zemaljskoga raja plavi anđeli bodljikavom žicom i mitraljezima sprečavali izlazak iz raja zemaljskoga… Normalno je da su te dvije ideologije , obje ideologije zla, imale zajednički jezik i da su sve do kobne 1941. zajednički radile protiv čovjeka. Kod tih ljudi sredstva su bila jednaka, logori, ubojstva, progoni, zločini. I tako su nastavili sve do svoga kraja. Zadnji protivnik političkoga režima komunističke diktatorske Jugoslavije ubijen je u Berlinu 1989. godine i zvao se Anto Đapić. Likvidirala ga je Udba. Hrvatska ili slovenska, svejedno, bila je to jugoslavenska Udba. Tek kad su se sukobili interesi dviju strana, došlo je do rata između fašizma- nacizma i komunizma. I onda je jedno zlo pobijedilo drugo, ali ono nama nije donijelo slobodu negoli novo ropstvo. Crni fašizam zamijenjen je crvenim fašizmom. Metode su im bile iste, rezultati isti, kazao je Čičak popraćen burnim pljeskom odobravanja hodočasnika. Potom je nastavio: – Brzo su spale maske naših anđela i mi danas vidimo da je u njima i te kako bila sotonska, đavolska duša. Ova jama simbol je toga kako se sjedinjuju metafizičko i ovozemaljsko zlo, jer samo je sotonski um mogao osmisliti takvu metodologiju smrti koja je primijenjena ovdje. Ovdje su novi Pompeji, ovdje nisu ljudi zaustavljeni u pokretu kao u Pompejima lavom, oni su umirali polagano i ostali su okamenjeni, mumificirani. U tuzi, u hladnoći groba, a, zapamtite, Dante deveti krug pakla definira kao stanje leda, stanje bez relacije. I oni su umrli takvi. Kako se osjećala ona majka kad je gledala svoje umiruće dijete na svojim grudima. I kako to da među tim ubojicama, odreda odgojenim u kršćanskom duhu ili u jednoj od Abrahamovskih religija, nije bilo samilosti, koja je to patološka ideologija mržnje i zla gonila te ljude. Ideologija izmišljena i promišljena od onih koji su htjeli vladati svijetom. Ovozemaljski bogovi, ali pali su ti bogovi i padaju. Pružaju otpor oni i njihovi sljedbenici. Znate li zašto oni i danas nas mrze? Kad je došla demokracija, naivni i glupi kakvi jesmo, oprostili smo im, ali oni nama nisu. Nisu nam oprostili to što ih ne mrzimo i nikad ih nećemo mrziti. A njih će njihova mržnja izjesti, jer nikad ne ubija onoga koga mrzite nego mrzitelja, nego vas ako ih mrzite. Zato oprost i ljubav mogu biti jedini odgovor na zlo. Neka sudske institucije, u skladu s ustavima i zakonima, s međunarodnim normama, rade svoj posao a ne mi. Ni mišlju, ni riječju niti djelom. Naš posao je njegovati spomen na one koji su umrli kao blaženici u grču smrti u ovoj Hudoj jami i u mnogim jamama, kažu da ih je oko dvije tisuće diljem teritorija bivše Jugoslavije. I oni kažu da su zločini bili eksces. Ako je tisuću jama eksces, onda smo svi mi abnormalni, samo su oni prisebni…
A kakav je bio rezultat njihovog komunističkoga humanizma vidi se iz referata Aleksandra Rankovića, bivšega šefa jugoslavenske policije na sjednici Centralnoga komiteta iz 1951. „Od 1945. likvidirano je oko 600.000 neprijatelja naroda…“. Logore i različite oblike penalnoga preodgoja oko tri milijuna ljudi u državi koja je imala 15 milijuna stanovnika! To je bila Titova Jugoslavija, to… I dok na području bivše Jugoslavije bude ijedna ulica, ijedan spomenik tom balkanskom mesaru i krvniku, nema mira. To je naš zadatak: Ukloniti simbole zla s naših ulica, da ne zagađuju prostor i da u krivom duhu ne budu odgajana naša djeca i naši unuci. Idite odavde i ponesite u sebi mirnoću ovih vriježa i brežuljaka. Zapravo, kako je moguće da nekoga baš ova ljepota Slovenije i priroda koja se upravo budila u travnju i svibnju nije ostavila nikakav dojam, nikakav pečat dobrote i prirodne relacije, nego mržnju i zlo. Ovozemaljski vijek zateklo je vrijeme demokracija i ono što se danas zove politika ljudskih prava i vladavine prava. To je za neke nova religija, a za druge mora to biti način života i to svakodnevno. Čuli smo danas mnogo lijepih riječi o tome kako trebamo ljubiti i svoje neprijatelje. Tko od nas prvi digne kamen neka ga digne i prvo baci na samoga sebe, zaključio je burno pozdravljeni Ivan Zvonimir Čičak. T
2 komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.