DO STOLJEĆA SEDMOG BILI SMO ILIRI

DO STOLJEĆA SEDMOG BILI SMO ILIRI

13. srpnja, 2014.

 

3 sv spas Custom

 

Povijest hrvatskog jezika 3.dio

Napisao: akademik Mirko Vidović

Odnos između ‘ilirskog’ i ‘slovinskog’ jezika, o kojima su, od Bartola Kašića, do Jakova Mikalje’ i Joakima Stulli sastavljani ozbiljni priručnici, gramatike, pravopisi i rječnici. Svi ti autori su prihvatili specifične odlike ‘slovinskog’ na sjeveru, i ‘ilirskog’ na jugu, ali nitko to nije poistovijetio niti doveo u vezu s nekim ‘staroslavonskim’ jezikom koju zapravo nije nikad ni postojao, pogotovu ne na području na kojem je od dolaska Dorana ustaljen makedonski jezik, srodan ilirskom, pa i slovinskom jeziku.

ŠTO JE O NAŠIM KRAJEVIMA UOČLJIVO KOD ANTIČKIH PISACA ?

I danas kao i u prošlosti, bez sumnje, pripadnici našeg soja

upotrebljavali su nazive: naša zemlja, naš narod, naš jezik, naša

prošlost itd. Taj odnos prema onome što jesmo i gdje se odvija naš život

ukazuje u prvom redu na to da se radi o sjedilačkom narodu. Razne nazive

u toku povijesti upotrebljavali su stranci da nas time označe – u odnosu

na sebe. Tu mozemo navesti prvenstveno nazive: Pelazgi, Iliri, Liburni,

Panoni, Dalmani itd.

Ostaje potreba da podrobno odgovorimo na pitanja: kako se točno mogu

definirati pojmovi koje mi stavljamo pod naziv « naše »? Koji je

povijesno i jezikoslovno točan naziv za: naš urođenički soj, našu

zemlju, naš narod, naš jezik i ukupnu našu povijest?

Herodot ništa nije izmislio (premda je sve vido na svoj način), i kod

njega vidimo da su se domorodci po našim širinama nazivali Illyri od

Epira do Veneta, da su Veneti bili Iliri, podrijetlom doseljenici iz

Medije (H. ‘L’, V, 9,10). On je bio uporan u svojoj tvrdnji da su svi

oni koji žive, u njegovo vrijeme između Dunava i sjevernog Jadrana bili

– doseljenici iz Medije i da su živjeli i održavali svoje izvorne

običaje, pa i nošnju, kako su to činili u Mediji, a nekad su se nazivali

Arijci.

Plinije Stariji je zapisao u svojoj ‘Historia Naturalis‘ da od Alpa na

istok do Dunava, pa na jug do Jadrana žive Iliri i da se njihova zemlja

naziva Pannonia. Da bi bio uvjerljiv naveo je i to da se ‘od rijeke Raše

u Istri do rijeke Drine Ilirija duga oko 800.000 koraka, tj 480km

(III.29).Pa kako su stanovnici oko zaljeva na sjeveru Jadrana bili

doseljenici iz Medije, odnosno Iliri, onda to vrijedi ne samo za Venete

nego i za Histre (Istrane).

Strabon je najpodrobnije opisao geografska područja na kojima su živjela

ilirska plemena, posebno uzduž ilirske obale Jadrana, do koje stranci nisu mogli doći jer im domaće vlasti to nisu dopuštale. Strabon je za područje današnje Bosne ustvrdio da se je u to vrijeme nazivala Pannonia

(strictu senso) a zajednicu plemena na tom području nazvao je Pannonii. N.B. Medju prvim vjerskim poglavarima u Aquilei, nalazimo i jednog Panonca – Hilarius Pannoniensis – prvi poznati biskup Akvilejske crkve (276-285.g.). Čini se da je postojala i neka tradicija u sudjelovanju Akvilejske i Bosanske crkve jer, i Sveti Jerolim je boravio neko vrijeme u Akvileji.

Pojava populacije Savii ili Savensi:

U povodu odluke Kosmokratora Dioklecijana da reformira Imperiju

pravednom emancipacijom njezinih sastavnica koje su do tada bile

dijelovi strogo centralizirane Rimske Imperije, on je od ilirskih

krajeva načinio zajednicu regija u Dijacezi Dalmacija i Panonije.

Dalmacija je dopirala do Posavine, a nad tom razlučnicom nalazio se je

Noricum, Pannonia Savia te Panonia Valeria (Prima i Secunda).

Po pokrajini Pannonia Savia tamošnji stanovnici su nazvani Savii ili

Savensi. Taj naziv je najvjerojatnije ostao i do danas kao posebnan

naziv za pokrajinu Slavonija, u funkciji naziva rijeke Save (Posavina).

No kako se današnja Slavonija stere sve do Srijema, njezina ukupna

proteznost ne objašnjava se nazivom pučanstva iz samo Dioklecijanove

Pannoniae Saviae.

Latinski antički pisci Sextus Rufus (Brev.7)navodi naziv Savus uz oznaku

da se tu radi o ‘rijeci u Panoniji’. U vezi s time stoji i naziv

Savensis za tamošnje pučanstvo. Naprotiv, nazivom Sclavini, Got Jordanes

označava (u svojoj knjizi ‘De Rebus Geticis) – ‘narod u susjedstvu

Bugara’. Očito je da Savensi nisu ista populacija kao i Sclavini. No, uz

te nazive kod Plinija Starijeg još imamo i naziv Solvensis (P.S. ‘HN’,

3.,136) kao « grad u Noricumu ».

Tako dobivamo tri slična ali posve različita naziva: Solvensis

(Noricum),Savensis (Panonia Savia) i Sclavini (bugarski susjedi).

Moze nam biti od nemale pomoći u orjentaciji, što se tiče naziva

Solvensis i naziv pokrajine Vindelicia (kod Sextusa Rufusa – 8), a i na

kamenom zapisu Orel 488: « kraj koji se nalazi izmedju Alpi i Dunava ».

Moglo bi se disertirati o tome da je Vindelicia isto što i kasnije

pokrajina Solvense, ali za to nemamo drugih dokaza osim – identičnosti

prostora na kojemu se je nalazila pokrajina poznata pod nazivima –

Vindelicia a kasnije i Colonia Solvensis ili Solvense oppidum. Taj kraj

je nazvan po utvrđenom gradu Solva, gdje su Latini dozidali proširen

castrum. Smatra se da je Solva bila u Koruškoj na mjestu gdje se danas

nalazi mjesto Solfedt, gdje još nije završen rad na iskapanju pozamašnih

ostataka antičkog naselja. N.B. Danas se ta pokrajina na austrijskoj

strani naziva Windisch, a na slovenskom Koruška. Vrlo indikativna

činjenica koja ima duboko povijesno korjenje.

Podrijetlom Got iz zakarpatskih krajeva, a kasnije biskup u Bologni,

Jordanes, ostavio nam je svoju knjigu pod naslovom ‘De rebus Geticis’,

gdje za Sclavense kaže da su se nekada nazivali VENEDI.

Kako shvatiti srodnost naziva ‘solvense’ i ‘Venedi’ ?

U svojoj knjizi ‘Rasprave i prilozi‘ (Rim, 1963) Dr Dominik Mandić

polemizira s drom Ferdom Šišićem u vezi s pitanjem identificiranja

naroda Vindi: « Karloman je … bio zaokupljen u borbama s Vindima »

(na latinskom Winidos, op. M.V.). Pa Dr Mandić nastavlja: « Ovi ‘Vindi’

ne mogu biti Česi ni Moravci, jer je tada mir vladao između njih i

njemačkih Franaka; niti dalmatinski Hrvati, jer njih zapadni izvori

nikad ne zovu Vindima. Može se raditi samo o panonskim Hrvatima, koji su

875 stresli sa sebe franački jaram, ubivši franačkog kneza Kocila

»(str.128).

Ostaje, naravno, otvoreno pitanje može li se naziv Vindi (Venedi, Windes

te Windisch) uzurpirati u totum povijesti samo jednog naroda na tim

prostorima? Stoji li mogućnost da se uzmu u obzir i podatci s područja

jezikoslovlja i ne samo u odnosu među jezicima našeg vremena?

Znameniti ukrajinski redovnik NESTOR ostavio nam je svoje (još uvijek

nedovoljno shvaćeno?) djelo : « Povest’ vremennyh let‘, gdje navodi

vrlo značajne podatke iz onog, svoga vremena:

« Po mnozeh ze vremjaneh seli sut Slovene po Dunaevi, gde est nynew

Ugorska zemlia i Bogarska… Volnom bo nasedsem na Sloveni na

dunajskija, i sedsem’ v nih i nasiljajostem’ im’ Sloveni ze ovi presadse

sedose na Visle i pozvasasja Ljahove…‘ (P.v.l. I).

Zatim Nestor Nastavlja: « V’ leto 6406 (898, op. M.V.), idosa Ugri mimo

Kiev’ gorju… ustremisasja ceres’ gory velikaja jaze prozvase gory

Ugor’skaia, i pocasa voevati na zivustaju tu Volohi i Sloveni. Sedjhu bo

tu preze Sloveni i Volohove prijase zemlu sloven’sku. Posem ze Ugri

prognase Vol’hi i nasledisa zemlju mu, i sedosa s’ Sloveni, pokorivse ja

pod’ sja, i ottole prozvasja zemlja Ugor’ska… » (S.v.l. , Lihacev 21).

Uza sve sofistikacije da se nazivi populacija Sloveni i Vl’asi kod

Nestora relativiziraju u suvremenim etno-centričnim odnosima, stoji i

dalje potreba, da se zapitamo: Zašto su Venedi prozvani Sloveni – otkad

i kako ?

Sam tekst Nestorove knjige počinje riječju « SLOVO… ». Koje značenje

izvorno dati toj riječi koja postoji i danas, premda u nešto drugačijem

značenju nego li u doba Nestorovo?

U trinaestom stoljeću doslo je do invazije Tatara na ruske prostore i iz

tog doba datira poema poznata pod naslovom « Slovo o polku Igorovie ».

Taj ep je složen na ondašnjem jeziku kojim je govorila elita dviju

Rusija (Novgorodske i Kievske) a koji mi nazivamo ‘staroslavenski’.

Postoji niz slučajeva u kojima je u stara vremena upotrebljavana riječ «

Slovo ». Englezi tu riječ prevode ili riječju ‘song’ ili riječju ‘lay’.

U biti, kad to osmislimo u duhu današnjeg ruskog jezika, slovo znači

‘riječ’, pa bi Nestorov naziv ‘Slovo…’ odgovarao u hrvatskom jeziku

izrazu ‘pripovijest'(u francuskom pak ‘discours’. Pojam ‘slovo’ vrlo

je bogat značenjima i u svojim izvedenicama, poput: slovesno, osloviti,

sloviti itd).

U velebnoj enciklopediji « Boljsaia sovietskaia enciklopedia » imamo

članak « Iljirskie jazyki », gdje se vrlo stručno uzima u obzir ne samo

postojanje i opstojnost ‘ilirskih jezika‘ nego li i njihova proteznost

od Jadrana pa sve na sjever do Baltičkog mora, kuda je u starini

prolazila Jantarna cesta.

U toj ulaznici nalazimo i uspomenu na naziv Venet, Vened, Vind, Windisch

itd. U navedenom članku navodi se da je starovenstski jezik prije

latinskog bio u upotrebi u pokrajini Veneto na sjevero-istoku Italije, a

da je na sjever dosegnuo i obale Baltičkih zemalja. Jezikoslovna

srodnost je neosporna u tzv. Slavenskim jezicima. Bugarski jezikoslovac

Georgiev tvrdi da je najviše staroilirskih riječi ostalo u starogrčkom

jeziku. Uspoređujući starogrčke i hrvatski rječnik našao sam oko 2.300

takvih riječi i objavio ih u svojoj knjizi ‘Panonija‘.

Još jedan podatak iz pera stručnjaka od notorieteta na području

jezikoslovlja, svakako, treba uzeti iz proslovu–’Prve vijesti o

Slavenim’,- ‘Staroslavenske gramatike‘ Josipa Hamma, gdje stoji da:

« ...mnogi su slavisti skloni da u tim Skitima, Neurima, i Budinima koji

su se nastanili zapadno i sjeverno od njih te s njima zajedno nastavali

široki pojas između donjega Dunava i Dona, do duboko u unutrašnjost

današnjih ruskih zemalja preko Dnjestra, Dnjepra i Sejma, mnogi su

slavisti skloni da u tim skitima, Neurima i Budinima vide preteče davnih

Slavena (Praslavena) Za njih se doduše još ne predpostavlja da su

govorili slavenskim jezikom, no ipak se misli da su pridonijeli općoj

integraciji etničkih elemenata… To su već bili Slaveni, iako ih

historici i drugi koji su o njima pisali tako ne zovu » (Josip Hamm:

‘Staroslavenska gramatika’, srr. 1).

Je li etično da se na ovakvoj – krajnje nesigurnoj – osnovi pišu

knjige i disertacije, koje ne dopuštaju ikakav prigovor, jer su

strateški zadani obznanom Habsburškog ‘Dekreta o zabrani spomena

ilirskog imena’ (iz 1942).

Čini se da je najoštroumnije shvatio pitanje identiteta našeg jezika

Jakov MIKALJA, Hrvat rodom iz talijanskog mjesta Peschici (Pjestica) na

poluotoku Gargano. Na tog hrvatskog isusovca i jezikoslovca rođenog u

Dijaspori očito nije utjecao navedeni habsburški diktat. Jakov Mikalja

nam je ostavio predragocijeni rječnik: 

      

BLAGO JEZIKA SLOVINSKOGA ILI SLOVNIK DICTIONARIUM ILLIRICUM

 

Budući da nikome nije palo na pamet da povezuje jezik Ilira, koji je

Sveta Stolica u trajanju od Dvije tisuće godina nazivala Illyrica idiomatis,

s nekim Slavenima koji se tako nikada nisu nazivali niti od Prokopijevih

Sakaliba potječe ijedan narod na europskom jugo-istoku, treba

odgonetnuti na zagonetku: Otkud naziv SLOVIN i SLOVINSKI?

Za razliku od antonima ilirski – slavenski, ostaje nam da uzmemo u obzir

tvrdnju ukrajinskog redovnika Nestora i da shvatimo da su Nestorovi

‘SLOVENE’ pučanstvo koje je naseljavalo krajeve u kojima se i danas

spominju Veneti, Venedi, Vindi, Windisch itd. Kakve to veze ima na

jezikoslovnom planu?

Uzmemo li u obzir izvorno značenje naziva SLOVO(govor),dobit ćemo

složenicu SLOVO-VIND(SKI), koji sažetak je jednostavno stabiliziran u

naziv SLOVINSKI.

Slijedeći logiku priloga ‘Iljirskie jazyki‘ Sovjetske enciklopedije, da

su ilirski jezici uzišli uz Jantarni put do Baltika, stoji i tvrdnja da

je na toj relaciji utjecaj medskog jezika bi veći nego na južnim

dijelovima zemlje Ilira. U Bosni je ilirski jezik ostao najbolje

sačuvan, a na sjevernim rubovima on je dobio svoje posebne odlike koje

mozemo osjetiti u svim jezicima i govorima sjeverno od Dunava – sve do

Kurilskih otoka.

Bielohorvati su govorili jednim od tih dijalekata u srednjem dijelu

Jantarnog puta, ali njegove specifičnosti su se na jugu posve utopile u

zatečeni ilirski jezik koji je preživio sve pritiske i zabrane, pa i

diktate dinastija i ideologija da mu – kad već ne mogu promijeniti govor

– zabrane izvorno ime.

Stoga je posve shvatljivo da se na prostorima koje su naselili Vindi

(blijedoliki ljudi) nalaze današnje nacionalne države: Slovenija,

Slovačka i Slavonija. Specifičnost u nazivu Slavonije potječe od

stoljećima postojeće Dioklecijanove pokrajine Pannonia Savia –

SLAVONIJA. Specifičnost Slavonije ne treba, prema tome, tražiti na

jezikoslovnom planu, nego na planu administrativne složenosti

Panonsko-dalmatinske dijaceze, u funkciji naziva rijeke Save.

NOTA :Do stoljeća sedmog naša povijest je sva sadržana u nazivu –

illyristica :  Od stoljeća sedmog nasa povijest se naziva – croatistica.

 

      Drugo proizlazi iz prvog – bez diskontinuiteta.

 

Sapienti sat ! T

 

3 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Dragan
    #1 Dragan 23 srpnja, 2019, 13:27

    poštovani balkanski narode
    do 7 stoljeće na balkanskim poluotoku nisu živjeli narod Iliri Naime ovaj narod Iliri namjerno ga je izmislio Strabon ,kako što je Herodot izmislio narodBrigiili frigi koji su živjeli ud držamva Migdolija Herod ova država Migdolija je smjestijo gdje se nalazila država Dardanija koja se nalazila na jedan dijo od drevna Makedonija Država Dardanija protezala se od Mariovska prilepska Bitolska Ohridska ,Kičevska ,Tetovska ,Gostivarska ,Skoska Kumanovska i jedan dijo od današnje Srbija i Kosovo ddo 1284 pr.kr glavni grad na Dardancimabijo je gradić Troja ,koji je danas arheološki lokalitet do selo Kruševica koji se nalazi na Mariovska teritorija Od Dardancima njihovi predci bili su Pelazgi koji do 1134 godina pr.kr. imali su izgrađeno velika naseljai gradovi na Mariovska Prilepska Bitolska teritorija ,Na Kavadarečka teritorija do 1134 pr.kr. živjeli su narod Veneti Gdje su izgrađeni dans gradovi Stobi ,Štip,Veles Sveti Nikole Demir Kapija do 1134 pr.kr na ova napisana teritorija živjeli su narod Pajonci Starogrčki narodi izvršili su velika kolonizacija na cijela drevna Makedonska teritorija gdje su živjeli tri narodi Pelazgi Veneti i Pajonci Poslije 1134pr.kr. Starogrčki narodi vršili su mješoviti brakovi sa Pelazgima Venetima i Pajoncima Sa starogrčki žitelj Dardan koji je došao u posjet kod Teukro ,koji je bijo kralj u država teukrija,koja se nalazila na Mariovska i Prilepska teritorija..Kasnije Dardan se oženijo za Bateja kćerka od Teukar Dardansjki potomci ;Erihtonije Tros Il Laemedont i Prijam menjali su ime od država Dardanija Da bi sa kralje Prijam ponovo dobila ime DardanijaDardanski narod bili su prvi narod u svijetu koji po svojim likovima su stvorili 9 dardanski bogovi i 3 dardanski boginje Dardanski narod od svojih davni predaka naslijedili su Pelazejsko pismo Narod Veneti u 120pr.kr postali su narod Likijci ,Pajonci nisu mjenjali ime svoje države i ostali su Pajonci .Ovi četiri drevno Makedonski narodi gradili su Piramide ,Megalitski Opservatoriji ,i suhi zidovi Od 1194 prkr-do 1184 pr kr Ahejci i njihovi saveznici započeli su 10 godišnji rat nad četiri drevno Makedonski narodi Mižani Pajonci Likijci i DardanciDeset godišni Ahejski Trojanski rat započeo je 1184 pr.kr a završio 1184 pr kr ,kada su Ahejci i njihovi saveznici osvojili zadnji glavni gradić Troja od Država Dardanija Poslije 1184 pr.kr Dardanski princ Eneja sa preživjeli ,Dardanci ,Likijci ,Pajonci, i Mižani ,sa svojim lađama isplovili su prema Egejsko more Nakon duga isrpna plovidba sa Po egejsko More Eneja i ostali preživjeli narodi sa svojim lađama doploviligdje je započinjalo Jadransko More Eneja i ostali preživjeli drevno makedonski narodi sa svojim lađama plovili su po cijela dužina od Jadransko More gdje su se nalazili 1,000 otoka Neke prživjeliobitelji drevno Makedonski narodi ,Mižani Pajonci Likijci i Dardanci ,su se naselili na pusti otoci od Dalmatinske Otoke Eneja i ostalE preživjeli Drevno Makedonski narodi Mižani Pajonci Likijci i Dardanci sa svojim lađama doplovili su do jedno ušće gdje rijeka Neretva se uljevala u Jadransko More .Eneja i ostali drevno Makedonski narodi sa svojim lađama nizvodno su nastavili da plove sve do jedna velika teritorija gdje danas se nalazi ljubiško Polje Eneja i ostali preživjeli drevno Makedonski narodi na ova mjesto izgradili su veliko naselje .Meksički arheolog Salinas ova naselje ga je nazvao Gabela .Preživjeli drevno makedonski narodi Mižani Pajonci Likijci i dardanci ,koji nisu htijeli ići sa Eneja u obećana zemlja Italija ,počeli su se naseljavati na cijela teritorija od današnja Bosna i Hrecegovina Preživjeli drevno Makedonski narodi Mižani Pajonci ,Likijci i Dardanci na cijela teritorija od Bosna i Hercegovina grad8ili su veklika naselja i gradovi.Do svaki grad gradili su piramide i gradili su suhe zidove Da ne bi izašla ova moja istina potrudio se Strabion gdje je izmislio nepostojeća država iliri gdje su živjeli narod Iliri,i koji u 4 st.pr krista da su se naselili na cijela teritorija od Bosna i Hercegovina To je prava povijest .sada je sve do vas koliko ima da mi pojerujet

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Vidovic
    #2 Vidovic 16 srpnja, 2014, 05:44

    Da je naslov ovog priloga tocan dokazuje navod iz tvrdnji u povijesnoj knjizi ‘Rat s Gotima’ Prokopija iz Cezareje, tajnika ilirskog imperatora Justinijana I., koji zapisa: “K tome, Huni su provalili u Ilirik, gdje su trpali u zatvore njihovu djecu, njihove supruge, dok Iliri gube vrijeme u Italiji uzalud, pak su se odlucili na povratak. U pocetku ljutit, imperatir im ipak oprosti, Kad je to doznao Totila, da su Iliri otisli, on uputi svoje trupe prema Bologni, kako bi se ondje povezao s Vitalijem. Usput se je sreo s Nazarem, plemckog ilirskog soja i zapovjednikom ilirskih vojnih postrojbi, i ondje pokazao krajnju opreznost nasuprot neprijatelju…” (v. Prokopius “Rat s Gotima, III,11.). NOTA. îlirski plemic Nazar, Dalmatinac, plemenito je prezime koje se u novije doba spominje u Poljicima, a odatle i na Bracu. To prezime ukazuje na kontinuitet ilirske civilizacije na srednjem Jadranu.

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code