GLAVNE TEME KULTURNI ŽIVOT

BRAVO PROFESORE

1. travnja, 2024.

Za one lijevo orjentirane nekadašnji partizan i profesor ruskoga iz Knina na ljestvici najomraženijih autora odmah iza Mile Budaka. To je jedan od najvažnijih razloga ovako veliki roman još nije dobio zasluženi tretman, a ne samo književnost već cijela hrvatska kultura ima se s čim ponositi. Znatno kraći roman „Mačke i macani“ iz 2021. je zadnje što je od profesora dobilo stanovitu pozornost javnosti. Kao nekada s Jergovićem u „Fukari“ obračunao se s pokojnima Dubravkom Ugrešić i Igorom Mandićem. No, tematski gledano za ono što sve događa u „Narukvici“, prethodni roman „Mačke i macan“ su bili cica maca

Napisao: Dražen Stjepandić

„Narukvica“ je posljednji objavljeni roman akademika Ivana Aralice. Prvi čijem javnom predstavljanju nije sudjelovao. Prvo na Interliberu, a zatim na nedavnoj prezentaciji u Zadru. Ukupno četrdeseta knjiga u izdanju Školske knjige iz Zagreba.

Obilno djelo. Nije ga lako pročitati, a kamoli napisati i to još rukom. Veliki književnik je sva svoja nova djela napisao rukom. Mentalno je mladolik, ali 94 godine ostavile su trag na organu vida, pa se više ne služi računalom. Od „Japundžeta“, iz 2012., koji mi je uvaženi profesor osobno kupio u nekadašnjoj knjižari „Školske knjige“ u Bogovićevoj, pročitao sam gotovo sve profesorove romane objavljene skorijih godina s ključem i bez njega. One iz biblioteke hit čitao sam još u formativnim godinama. Onako čitateljski rečeno, meni je od novijih romana najnapetiji bio „Farell“, objavljen 2016. , ali i „Narukvica“ je također remek-djelo. Zadar i njegovo zaleđe takave književne vrhunce prije nisu imali, a kao da toga još nisu svjesni.

Nekoliko naraštaja

Inače Zadar nazivam gradom pisaca, uz gromade Petra Zoranića, Vladana Desnicu, Joju Ricova i Ivana Aralicu, ima vrlo živu književnu scenu, s brojnim autorima dijalektalnog i standarnog jezičnog izričaja, ali profesorovi romani iz ciklusa Blažinih ili zadarskih priča nisu dobili zasluženu valorizaciju ni među piscima u gradu pisaca. U više romana i zbirki priča profesor Aralica zalazi u povijest zadarskog područja, svoga zavičaja i otoka, od početka prošloga stoljeća pa do Domovinskog rata. Neki dijelovi Zadra tada su bili obližnja sela. Obuhvatio je svako povijesno razdoblje, sve minule države, njihovo vrijeme i ideologije našle su se u ovom dijelu profesorova ogromnog književnog opusa.

Povijest zadarskog kraja s kraja na kraj, ovaj veliki pisac povezuje sa sudbinama ljudi domaćih i onih otišlih i drugih pristiglih privremeno ili stalno. Odlično poznaje događaje i ćimbenike i to vrhunski isprepliće sa usudima onih koji samo u književnosti mogu biti značajni, a kod Aralice i epizodisti nikada nisu plošni. Noseći likovi su obično naslonjeni na nekoliko naraštaja, pisac zalazi u tok svijesti, ukuse, političke stavove sve do tjelesnih karakteristika. Svemu tome dodaje razna znanja s mnogih područja, pomiješano s vlastitim pogledima iskusnog pisca i čovjeka. Vlada bogatim fondom izraza i riječi. U svakom njegovu djelu susretao sam se s nekim pojmovima po prvi put kao da mi hrvatski nije maternji jezik. Čitajući Aralicu uvijek se ima što zapisati. Uz sve to važne su davno prepoznate i nagrađivane pripovjedačke mogućnosti.

Rijetki poratni tekstovi

Sve te odlike čine tekstualnu strukturu i ovoga velikog romana ne samo po količnini teksta. U rijetkim popratnim tekstovima o „Narukvici“ piše da se radi o biografskom romanu. Ima biografskih elemenata, ali to nije non-fikcion djelo, nego je tako struktuiran da izgleda kao autobiografski. Tematski je dosta provokataivan i zapravo je pravo čudo kako je „Narukvica“ besramno prešučena. To je ono što ovo djelo najviše razlikuje od brojnih ranije objavljenih Araličinih knjiga. Književnost ne smije biti ni lijeva ni desna, inače nije književnost. Nažalost, suvremna domaći književni život se ne drži tih postulata, pa čak ni kulturni meanstream. Za one lijevo orjentirane nekadašnji partizan i profesor ruskoga iz Knina na ljestvici najomraženijih autora odmah iza Mile Budaka. To je jedan od najvažnijih razloga zašto ovako veliki roman još nije dobio zasluženi tretman, a ne samo književnost već cijela hrvatska kultura ima se s čim ponositi. Znatno kraći roman „Mačke i macani“ iz 2021. je zadnje što je od profesora dobilo stanovitu pozornost javnosti. Kao nekada s Jergovićem u „Fukari“ obračunao se s pokojnima Dubravkom Ugrešić i Igorom Mandićem. No, tematski gledano za ono u što sve događa u „Narukvici“, prethodni roman „Mačke i macan“ su bili cica maca.

Neću ponavljati ono napisano u predgovoru, radi se o šest međusobno povezanih knjiga. Radnja počinje u nekadašnjoj JNA, u vrijeme kad su topove vukli konji i kad su nekadašnji topnici većinu vremena provodili čisteći štale, a završava u vrijeme Domovinskog rata kad je pripovjedač po drugi puta u Saboru. Od tada pa do skorijih dana svašta se dogodilo i pripovjedaču i njegovim junacima i junakinjama. Prohujalo sa zadarskim vjetrovima zapuhalim s mora i kopna.

Najiskrenije svima preporučam da uzmu u ruke ovaj roman i neće požaliti. Zasigurno ćete naučiti mnogo toga, pa i o onome o čemu ste mislili da mnogo znate. Posebno bi u Zadru ovaj zadnji dio opusa ovoga klasika trebao biti obvezna lektira. „Narkvuca“ među tim zadarskim knjigama ima istaknuto mjesto.

Dok sam čitao ovo remek-djelo često sam zvao profesora i usmeno sam mu izražavao svoje komplimente. Ovim putem to potrđujem i pismeno. Bravo profesore. T